Na Titovu inicijativu već 1945. godine uvedena je Štafeta mladosti i sve do smrti Josipa Broza dodjeljivana mu je na stadionu JNA. Pisati danas o štafeti na način kako se to tada radilo, naravno, deplasirano je, vremena su se itekako promijenila, pa ostaje samo nostalgija kod onih koji su cijenili bivšeg predsjednika bivše zemlje koja više ne postoji i nikada neće postojati.
Za štafetu, međutim, vežu se zanimljiva povijesna sjećanja, od datuma do načina kako je bila organizirana. Već 1957. godine događaj je proglašen Danom mladosti, kada se obilježavao i rođendan Josipa Broza, iako je rođen 7. svibnja 1892. u Kumrovcu. Promjena datuma uslijedila je zbog drugog Titovog rođenja, nakon što je preživio desant na Drvar.
U prvoj štafeti okupilo se 2.830 mladih ljudi, a predana je Josipu Brozu u Zagrebu. Bila je to prilika da se o Titu raspravlja i u javnosti, da se istakne njegova značajna uloga u oslobađanju zemlje i stvaranju Jugoslavije po mjeri tadašnjih komunističkih vođa. U raspravu se uključio i Milovan Đilas, pa je bila preporuka da se Titu šalju i telegrami sa čestitkama i podrškom. Oni su ponekad bili na granici neukusa, jer su se lokalni politički dužnosnici natjecali tko će napisati srcedrapajuće poruke voljenom vođi. Do Tita su stizali i pokloni, od narodnih masa, rudara, radnika svih profila, u školama se već govorilo o veličini Tita, a širom zemlje su priređivani susreti i predavanja.
Službeno je u Zagrebu odlučeno da se 25. svibnja i ubuduće treba obilježavati Titov rođendan na način da se iz svih dijelova zemlje putem štafete šalju poruke ljubavi drugu Brozu. Bio je to i početak stvaranja kulta ličnosti, izrađivane su razne štafete, od drva, metala i svega što je ljudima došlo pod ruku, u koju su gurane ceduljice pune riječi ljubavi. Štafeta je prolazila mnoga mjesta širom Jugoslavije, trčala se svugdje, a za nositelje su izabrani najbolji omladinci i članovi Partije.