Vladimir Torbica, Ivo Josipović, Emir Kulenović
Ivo Josipović, bivši hrvatski predsjednik, redovni profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i skladatelj : Gubitak radnih mjesta dovest će do tektonskih promjena
Velik dio vremena kod kuće provodi u čitanju, komuniciranju sa studentima, pripremama e-nastave, a izlazi samo zbog nužnih nabavki. Nažalost prinuđen je sanirati materijalne štete koje mu je izazvao potres. Povećao mu se broj poruka i mailova koje prima od prijatelja i građana.
- Izolacija nije vjerojatno nikome osobito draga, ali nužna je i treba je maksimalno poštivati i pametno iskoristiti. Osobito mi nedostaju susreti s prijateljima i građanima. Ali, dobio sam više vremena za čitanje, slušanje glazbe, gledanje dobrih filmova… I to je, svakako, dobitak, zaključuje uz konstataciju da većina njegovih poznanika i prijatelja se već navikla na prisutnost virusa bez paničarenja, a znatno veća panika bila je izazvana prilično strašnim potresom. Na pitanje koliko bi mogao trajati oporavak kada pandemija stane i što bi se moglo promijeniti u uhodanom načinu života ne pronalazi jedan konkretan odgovor.
- Teško mi je reći točno trajanje oporavka, ali bit će dugotrajan i težak. Potpuno je izvjesno da će svijet doživjeti ozbiljnu gospodarsku recesiju. Postoji onaj optimistični scenarij, da ćemo ojačati naš osjećaj solidarnosti i postati humanije društvo, bolji ljudi. Ima i onaj drugi. Da će rasti siromaštvo, gubitak radnih mjesta i opće nezadovoljstvo dovesti do tektonskih promjena u društvu koje mogu biti vrlo dramatične. Do toga da je zamisliv scenarij u kojem dugotrajna kriza generira sebičnost, razne oblike ekstremizma, nove velike migracije, pa i oružane sukobe. Ipak, nadam se i želim da kriza dovede do suradnje, solidarnosti, nove kreativnosti i promjena u društvenim strukturama, ponajprije inovacijama u obrazovanju, tehnologijama i poboljšanju u funkcioniranju administrativnih struktura. Možda se formira neki novi, bolji sustav vrijednosti…Malo tko može sa sigurnošću tvrditi da će nastupajuće, nazovimo ga novo doba biti bolje od sadašnjeg, ili možda znatno lošije, dvoji Josipović.
- Velika je i teška odgovornost koju nose sadašnji politički, ekonomski i društveni lideri te vodeći ljudi u medijima, kulturi i obrazovanju. Naravno, prije svih, odlučnu ulogu imaju liječnici i zdravstveno osoblje. Zato im dajmo podršku da rade najbolje što mogu u svladavanju ove velike krize, ali i u rađanju boljeg novog doba, ipak će optimistički bivši predsjednik Hrvatske.
Vladimir Torbica, pročelnik za kulturu Istarske županije i profesor povijesti: Ovo je vrijeme preispitivanja
Veliki dio vremena provodi u kući i oko nje na selu u San Mauru gdje ima mnogo prostora bez ljudi, kako veli.
- Kako su kuća i okućnica veliki uvijek se možete zabavljati orezivanjem ružmarina, cijepanjem drva, košnjom trave, hvatanjem Pankracija, a kad zapuše bura tu su knjige - Žmegač, Aciman, Towles…, glazba - Battiato, Cohen, Shubert.., serije i fimovi za gušt. Naravno, osim uredskog posla, doma me uvijek čeka i obožavani Loomen te škola na daljinu. Iskreno, stvarno nije dosadno, koncizan je Torbica. Nedostaje mu jutarnje ispijanje kave i razmjena informacija i šala s prijateljima pa čak i odlazak na kulturna događanja. Da izolacija ima i svojih prednosti, tvrdi, osobito na selu, jer se tu čovjek može više posvetiti sebi i onom što voli.
- Najvažnije je što imate više vremena za razmišljanje. Zato si postavljate pitanja o kojima inače ne stižete razmišljati: Zašto toliko žurimo iako ovako usporeni možemo živjeti i to puno ljudskije? Treba li odustati od lijepog ili tradicionalnih vrijednosti za kratkotrajno zadovoljstvo? Kako je živjeti bez najdražih ako im se nešto dogodi, kontemplativno će Torbica.
- Učestaliji su telefonski kontakti, mailom i općenito na društvenim mrežama, no za mene su nedovoljno životni. U tim razgovorima nisam primijetio paniku kod prijatelja i znanca, već zabrinutost. Ovo je vrijeme s mnogo nedoumica. Stupnjevao bih pojave tako da prvo osjećamo, najčešće nesvjesno, neugodu, pa slijedi nervoza i na trećem je mjestu panika. Mislim da je većina onih koje poznajem samo u razdoblju nervoze. Vjerujem da do trećeg stupnja ili panike nećemo stići, pozitivno razmišlja, dok o oporavku u Hrvatskoj nakon svega nema tako pozitivan utisak.
- Oporavak će ovisiti o duljini sadašnje promjene načina života. Gospodarski će oporavak sigurno biti dug, a socijalni oporavak će ovisiti od osobe do osobe i vrijednosti do kojih pojedinci drže. Ako su to humanije vrijednosti poput skromnosti, poštenja, pomaganja… kriza vas gotovo neće okrznuti, međutim ako Vam je stalo do materijalnih vrijednosti, nekretnina, automobila... dulje ćete se oporavljati. Ovo je ujedno i izazovno vrijeme za sve koje donose odluke. Vrijeme da preispitamo je li pravac razvoja koji je zacrtan ispravan ili je vrijeme da ga mijenjamo? Imamo li hrabrosti, odlučnosti, znanja za bitne promjene? Volio bih da do promjene dođe iako nisam pretjerano optimističan. Izazovno mi je preispitivati samog sebe i promišljati bez podcjenjivanja onog što drugi rade jer vjerujem da je najveća boljka današnjeg društva neprestani pokušaj isticanja sebe i podcjenjivanje drugih. Nadam se da će ovo vrijeme, koje nam nudi i mogućnost promišljanja, ipak usmjeriti sve nas na neke trajne vrijednosti poput druženja, prijateljstva, solidarnosti, ljudskosti koje smo, možda i nesvjesno, gurnuli u drugi plan, poziva na promišljanje Torbica i poručuje da ne budemo sebični, mislimo više na druge, pomažemo gdje i kako možemo.
- U ovakvim se vremenima pokazuje tko je čovjek, u punini te riječi, a tko prazna ljuštura bez sadržaja. Nemojmo biti "štuko e pitura", slikovito završava čovjek iz kulture svoj osvrt na trenutna i buduća događanja.
Emir Kulenović, poznati odvjetnik i skladatelj iz Pule: Zabrinut sam za budućnosti kćeri, unuka i svih mladih ljudi
Novonastala životna situacija podsjetila ga je neodoljivo na nemila događanja i psihozu iz 1991./92. godine u kojoj se zatekla cijela njegova obitelj u ratnom Prijedoru. Jedva je tada izvukao živu glavu iz okupiranog grada i započeo s obitelji život iznova u Puli.
- Tako je i s ovim zlom koje je pogodilo naš planet. Od reakcije da je Kina daleko i da do nas virus neće stići, do razmišljanja kako će to sve završiti. Naravno, pri tome, najmanje mislim o sebi jer sam zbog ranije spomenutoga rata s 40 godina analizirajući svoj život podvukao životnu crtu, ali zabrinut sam zbog budućnosti svojih unuka, kćeri, prijatelja i svih mladih ljudima na ovom svijetu, kazuje Kulenović obuzet silinom događanja.
- Zbog prirode svoga odvjetničkog posla nisam mogao ostati cijeli dan doma, već dolazim prije svih u ured i pokušavam riješiti svoje obveze dok mi se ne pridruže kolege. Ipak, u ovom kontekstu moram iskazati nezadovoljstvo reakcijom, prije svega naše strukovne komore te veoma lošom usklađenosti pravosudnih tijela u Hrvatskoj. U koju skupinu djelatnosti spada odvjetništvo? Jesmo li bitni za funkcioniranje Ustavnog poretka u državi? Jesu li i na koji način suspendirani pozitivni propisi u RH, posebno kada su u pitanju rokovi za propisane procesne radnje? Koji je način primanja pošte koja sadrži odluke za koje se vežu takozvani prekluzivni (neproduživi) rokovi. Naime, na dnevnoj bazi dobivamo niz kontradiktornih obavijesti, tumačenja koja izazivaju konfuziju u našem poslovanju. Za vjerovati je da će se ipak sve usuglasiti i ispraviti, da ova pošast neće predugo trajati i da ćemo se vratiti normalnom životu. U kontaktu sa strankama koristim mail i telefon te je zbog toga razumljivo da su i naše stranke zabrinute za svoje predmete, pa su učestaliji pozivi, ističe Kulenović probleme s kojima se suočava.
Doma, prvenstveno čita i sluša vijesti u iščekivanju one najbitnije: "Gotovo je, nema više virusa!" A kako se u posljednje vrijeme intenzivno bavi skladanjem to mu trenutačno služi i kao bježanje od stvarnosti. Iako mu je izolacija ispunjena obavezama nedostaju mu susreti s prijateljima i prva jutarnja kava u Cvajneru koju pije svako jutro već više od 10 godina.
- Ne vidim nikakvu prednost u izolaciji, osim što ću se kada sve ovo prođe prijaviti za serijal Mijenjam ženu. Naravno, šalim se. Zasigurno možete zamisliti život čovjeka koji već 44 godine svako jutro odlazi od kuće, radi veoma intenzivan posao i susreće brojne ljude, a sada iznenada cijeli dan provodi sa svojom ženom pa makar ona bila najbolja osoba koju je sreo u svom životu, duhovito komentira pa se zabrinuto okreće prema sudbini svojih prijatelja glazbenika i s dozom empatije komentira da će nekima biti ugrožena egzistencija, jer će trebati dug oporavak da se vrate svome poslu.
- Već je do sada učinjena ogromna šteta, a njezine razmjere ne mogu niti pretpostaviti. Mislim da je važno sačuvati mir, hladnu glavu i pojačati optimizam, bez obzira što to nije sada lako. Ljudi sa ovih prostora su pretrpjeli niz teških situacija iz kojih su se s vremenom izvukli, pa sam siguran da će tako biti i kad sve ovo prođe. Pandemija je, barem na trenutak, potisnula bavljenje nebitnim stvarima u našim životima. Od pretjeranog bavljenja poviješću, konfrontacijama na ideološkoj osnovi, međunacionalnim i međuvjerskim prijeporima i stavila nas je sve u poziciju da razmišljamo o nečemu što je bitno i što čini naše poslanje na ovom svijetu. Tu smo svi u prolazu da širimo ljubav, toleranciju, mir i sve one vrednote opisane u svim svjetovnim i vjerskim knjigama. Iskreno se nadam da ćemo izvući pouku iz svega i da će tako ostati i poslije ovog zla koje podsjeća na zastrašujući film, zaključno će odvjetnik-glazbenik. Podsjeća da je život samo jedan trenutak u vječnosti pa stihovima iz svoje skladbe “Sreća”, a kojom završava i njegov mjuzikl “Most” poručuje: “…Zato pjevaj sreći svojoj, pjevaj svaki dan. Zato voli, zato ljubi, nek ti život bude san…"
Anđelka Subašić, diplomirana ekonomistica i astrologinja iz Rijeke: Sve ima rok trajanja. Proći će i ova panika od virusa
Već danima ne izlazim vani osim na balkon. To mi u ovim kriznim danima čak paše, osjećam se sigurnije. Navikla sam na posao on-line već godinama i ohrabrivala prijatelje i poduzetnike koji pružaju intelektualne usluge da tako rade. Oni koji su i ranije u homeofficeu barem djelomično radili sada su u prednosti. Inače mi dani izgledaju kao i obično, radno. Jedino sam aktivnija na društvenim mrežama s porukama empatije, ohrabrenja, optimizma, jer to nam svima treba. Vježbam, meditiram redovito… Uvijek ima posla doma koji nismo prije stizali raditi, a sada imamo priliku za to, opisuje nam svoj radni dan u izolaciji Subašić i njegove prednosti.
- Izolaciju shvaćam kao određeno vrijeme. Dobra je ova tišina i mir, bez semafora, kružnih tokova i traženja parkinga, bez riječi žurim, i moram, i ne stignem... Manje trošimo na gluposti. Uvidjela sam da imam u ormarima odjeće i obuće za još 20 godina. Kreativniji smo u svemu. Manje je bahatosti. Politike nema i ne treba nam je. Ljudi su bolji jedni prema drugima, fizički odvojeni, ali duhovno i mentalno jače povezani. I što više mislim o svemu dolazim do zaključka da smo pametniji i sretniji sada nego prije mjesec dana, optimistički utvrđuje, ali naglašava da joj ipak fale oni neposredni kontakti, a najviše joj nedostaje zagrljaj s unukom Lukom i kćerkom Tinom. Na pitanje što ljude najčešće zanima da im prognozira ovih dana odgovara stihom iz pjesme “Otkako te ne volim Arsena Dedića "kol’ko će to trajati’, može li se umrijeti..’. A onda im odgovara - ne umire se samo od virusa, ima puno drugih mogućnosti, a neće dugo trajati ako budemo samodisciplinirani, još tri do četiri tjedna, prognostički veli. A za neko novo doba kaže da smo već zakoračili u njega, no nije sigurna da će ovo iskustvo iznjedriti socijalno-gospodarski pravedan i solidaran sustav.
- U mnogim glavama je već prije pokrenuta svijest o prirodnom poretku te socijalnim odnosima, ali moćni ljudi su svojim egomaničnim pohlepama sve ignorirali. Sada su mnogi od njih oboljeli, izgubili bližnje i morat će otići sa scene, otvoriti prostor za one koji su bolji i dobronamjerniji i stručniji od njih. No taj će put izgledati kao malo teži dolazak na svijet ili kao iz čistilišta prelazak do "neba", mišljenja je Subašić i duhovito nastavlja stihovima iz pjesme Davora Gopca: “…Sve će biti u redu. Opusti se i uživaj u letu. Ja profućko sam….”
- Ozbiljno bih dodala da sve ima rok trajanja. Proći će ova panika od virusa, zato sada sebi dajte obećanja što će vam biti najvažnije u životu kad sve prođe, koje vrijednosti ćete njegovati, koje navike ćete odbaciti, kako ćete se odnositi prema drugima, prema sebi, prema materijalnom i prema nematerijalnome. Neka vam ta obećanja budu postulati za cijeli život. Pazite na sebe i na druge, budite strpljivi i optimistični i uživajte jer možete disati čisti zrak. Stavite ruku na srce i osjetite kako kuca. Pustite suzu empatije, osmijeh dobrote i zahvalnosti. Japanski pozdrav sa naklonom, svima vama, poručila je astrologinja Subašić iz svoje kreativne karantene.