RADObuljac NU2
Evo kako se snašla profesorica iz Vukovara kada je na ploči zatekla slovo "U". Zaradila je pljesak učenika
Lilijana Radobuljac (Nedjeljom u dva/HRT)
Percepcija javnosti jest da smo mi učitelji i nastavnici grozni, ne radimo ništa, izuzev izuzeci. Ja bih rekla da su učitelji i nastavnici izvrsni, a nečasni su izuzetak. Problem je što smo mi mala zemlja za velike reforme. Kad mi danas netko spomene reformu, odmah brojim koliko dana imam do mirovine. Ja sam ta koja ulazi u razred i radi s djecom, a oni koji u nekom mračnom kutku ministarstva pišu reforme nikada nisu bili u razredu, poruka je Lilijane Radobuljac, profesorice hrvatskog jezika i književnosti Tehničke škole Nikole Tesle u Vukovaru, gošće HTV-ove emisije Nedjeljom u 2.
Što (ne)valja u našem školstvu? To je što cijeli stup drže entuzijasti, ustvrdila je kao pozitivnu stranu.
- S druge strane, sustav je trom, spor, neučinkovit i dovoljan sam sebi. Problem je što svaki puta kada dođe novi ministar, makne prijašnju livadu i krene sa svojom. Ministar obrazovanja mora biti jaka politička ličnost, a mi uvijek za imenovanje ministra čekamo zadnji tren, čekamo bijeli dim. Svi se zaklinjemo u djecu, a u cijeloj strukturi obrazovanje je realno najmanje važno, navela je.
- Manje stvari rješavamo u razredu, uvijek krećete od toga da djeca nisu odrasli, još puno toga moraju učiti. Problemi se rješavaju restitucijom, da učenik sam shvati gdje je pogriješio i pronađe način da to popravi. Mi imamo protokole, no ostavljeni smo sami sebi. Stalno vapimo za pomoći, nemamo stručnih suradnika, konkretno u našoj školi imamo samo pedagoga, a psihologa tražimo godinama i ništa.
Radobuljac predaje niz godina i u razredima koje pohađaju učenici srpske nacionalnosti. Prisjetila se nezgode kada ju je jednom prilikom dočekalo ušato slovo „U“ na ploči.
- To slovo me zateklo, mislila sam da sam dosad dobro radila. Uzela sam kredu, pored tog slova dodala broj 2 i pitala, znači i vi isto slušate U2? Dobila sam pljesak. Bilo je raznih situacija, djeca su vikala kroz prozor ‘Ovo je Srbija‘. Jedino što sam im rekla bilo je – ovo je škola, opisala je, uz dodatak da bi voljela da su djeca hrvatske i srpske nacionalnosti zajedno u razredima jer bi tako najviše naučili jedni od drugih.
Upitana je li aktivacija u lokalnoj politici bila greška, s obzirom da je bila gradska vijećnica SDP-a 2013. godine, odgovorila je kako je to bilo strašno iskustvo.
- Ušla sam otvorena srca i politički potpuno neuka. Moj je dojam da sve stranke djeluju na principu čopora, imate vođu kojega svi slušaju. Stranke ne trebaju ljude koje misle, oni trebaju birače, glasače i odrađivače, odgovorila je.
Govorila je i o tome što to ne valja u hrvatskom školstvu, koja su rješenja i kako Vukovar učiniti poželjnim mjestom za život.
- Ja sam stalno u pubertetu. Kada mi dođu djeca u prvi razred, oni imaju samo nekoliko mjeseci između osmog razreda i prvog. To nije vremenski period koji je odlučujući. U prvom su razredu mali i tek počinju sazrijevati, rekla je.
- Radim u strukovnoj školi i ljuta sam što učenici strukovnih škola nisu ambiciozni, naglasila je.
Radobuljac kaže kako nikada u njenom radnom stažu niti jedan učenik nije pitao zašto je dobio jedinicu, ali ni jedan roditelj nije pitao zašto se to dogodilo.
Osvrnula se na slučaj predsjednikove žene.
- Interesira me je li ravnateljica odgovorila gospođi Milanović i zašto nismo vidjeli taj mail. Drugo što me interesira je to da predmetna nastavnica ne može promijeniti ocjenu, to može učiniti administrator e-dnevnika. Treće, je li gospođa Milanović ikada bila na konzultacijama kod predmetne profesorice, pitala se Radobuljac.
Radobuljac zanima zašto se nije postavilo pitanje latinskog jezika za učenika koji je dobio poklonjenu ocjenu i zašto za to ne postoje iste sankcije.
Rekla je kako po položaju ramena kod učenika može prepoznati ljutnju, površnost, zaljubljenost, te je li netko prema njemu bio okrutan.
- Pravilnik o pedagoškim mjerama je mrtvo slovo na papiru i ako se ima netko tko učestalo krši kućni red škole on jednim dijelom traži pomoć, ali ako je on ne prima mi imamo veliki problem, naglašava.
- U vršnjačkom nasilju kažu da je prva stvar da se moraju rastaviti sukobljene strane. Pitam se što ću ja. Mi stalno vapimo za pomoći. U mojoj školi od 1998. od suradnika u nastavi rade samo pedagog, naglašava.
Radobuljac kaže kako djecu ocjene razlikuju u znanju, ali da je empatija ono što ih čini ljudima.
- Onda kada sam se razboljela počela sam dobivati od učenika ogromnu količinu ljubavi, govori te se pita čime je to zaslužila, ali i odgovara da je sigurno nešto i njima dala.
Na pitanje što ne valja u našem školstvu, Radobuljac je rekla kako će prvo reći ono što je dobro, a to su entuzijasti. Kako kaže, sustav je spor, trom i neučinkovit te dovoljan sam sebi.
Pozdravila je odluku Vlade koja osigurava osnovnoškolcima jedan obrok dnevno. Kako kaže ta inicijativa nije došla da Vlade, već od 4 profesorice.
- Upotrijebite ljude i iskoristite ih, poručila je.
- Shvatila sam da sve stranke djeluju na temelju čopora. Imate vojsku koja sluša i to je to. Stranke ne trebaju ljude koji misle, istaknula je.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
