Erik Balija
Niti u 2021. godini nije u planu donošenje zakona o osobnom asistentu i inkluzivnom dodatku, koji su nasušna potreba osoba s invaliditetom, i koji su im obećani u predizbornoj kampanji. Kako piše In-portal, portal za osobe s invaliditetom, pozivajući se na izjave ministra rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josipa Aladrovića, eventualno bi u planu mogli biti u 2022.
Erik Balija, poznati istarski pjevač i osoba s invaliditetom, kaže da se ovi zakoni obećavaju već 11 godina.
"To su obećavale sve vlade, a aktualna vlada i u svom predizbornom programu, no nigdje ne piše u kojoj godini je to planirano i zato to mogu odgađati", kaže Balija, dodavši da su s tih 340 milijuna kuna osobe s invaliditetom praktički pomogle ljudima koji su zbog korone ostali bez posla.
"Nije normalno da najranjivija skupina pomaže ljudima koji ipak imaju tjelesno veće mogućnosti", kaže Balija, koji je posebno ogorčen na ministra Aladrovića jer ga smatra najvećim krivcem što ovi zakoni nisu doneseni.
"Kad sam čuo ministra Aladrovića, htio sam od muke prohodati. Nakon ovog prolongiranja zahtijevam njegovu momentalnu ostavku".
Balija objašnjava da je financijski zahtjevno brinuti se o osobama s invaliditetom, zbog čega su im inkluzivni dodatak i osobni asistenti potrebni.
"Sad odjedanput nema love, a ima love kad se uzme od invalida", kaže Balija i objašnjava da je gotovo pa nemoguće naći asistenta, a kad ga nađeš, brzo otiđu jer neće raditi za 2.000 kuna.
"Meni je dosadilo kao osobi s invaliditetom da budem građanin drugog reda. To što sjedim u kolicima ne znači da sam glup i da me netko mora gaziti", kaže Balija.
Objašnjava da bi Zakonom o osobnom asistentu taj asistent dobio veću satnicu.
"Ne zaboravimo da su u jeku pandemije povećane naknade roditeljima njegovateljima na 4.000 kuna. Nama korisnicima i osobnim asistentima ostalo je pokriveno samo četiri sata za 2.000 kuna. To je nedopustiva diskriminacija. Roditelji njegovatelji su također imali 2.000 kuna. Naravno, ne osporavam njihov rad. Svaka čast tim ljudima. Drago mi je da su njima digli naknadu, ali što je s nama", pita se Balija i dodaje:
"Zanima me bi li gospodin Aladrović radio posao osobnog asistenta za 2.000 kuna i hoće li me on voditi kod fizioterapeuta. Mene nema tko voditi na zbor niti kod fizioterapeuta, a također niti na nastupe. Bez asistenta ja se neću moći baviti ni glazbom niti sviranjem, a glazba je i meni posao. Posao kojeg zbog nedostatka osobnog asistenta ne mogu obavljati", ističe i objašnjava da je od toga još važnije zdravlje, koje mu se narušava ako ne ide kod fizioterapeuta
Puljanin Marin Giljanović, također osoba s invaliditetom, ističe da je na vlasti stranka koje je bila i 2009. godine kad su počeli govoriti o ovim zakonima, ali se ništa ne poduzima.
"Imaju novaca za zrakoplove i 6+6 naknade za bivše ministre i saborske zastupnike, a na osobama s invaliditetom se škrtari. Drugi problem je to da osobni asistenti rade preko projekata udruga, a sa Zakonom o osobnom asistentu jednostavno bi kroz zakon mogao svatko raditi", ističe Giljanović i objašnjava da bi pravo na osobnog asistenta imale osobe kojima treba pomoć oko higijene. Dodaje da on stoga to pravo ne bi imao, ali se bori da ga ostale osobe s invaliditetom dobiju.
"Osobe s invaliditetom nisu glupe i nije mi jasno zašto se tako odnose prema nama. S ta dva zakona, Zakonom o osobnom asistentu i Zakonom o inkluzivnom dodatku, povećala bi se i osobna invalidnina. U predizbornom programu piše da bi se povećalo za 30 posto, što bi se s 1.500 kuna osobne invalidnine povećalo na 1.950".
Pitamo ga što je s osobama koje žive same, nisu u mogućnosti raditi i primaju 1.500 kuna. Kaže da to nije niti za režije i stanarinu. Srećom, dodaje da ne poznaje niti jednu osobu s tom vrstom invaliditeta, a da živi sama.
"To ne znači da takvi ne postoje", dodaje.