Ugledna politička analitičarka Ankica Mamić, stručnjakinja za politički marketing, u razgovoru za naš list otvoreno govori o svim važnijim strankama, naglašavajući da je trenutno jasno da je HDZ dominanta stranka, ali da to ne mora i ostati do redovitih parlamentarnih izbora.

- Kako globalno ocjenjujete hrvatsku političku scenu u 2021. godini. Što Vas je najviše iznenadilo?

- Za početak moram reći da su u mojim godinama iznenađenja vrlo rijetka. Ipak, činjenica je da je pandemijski kontekst jako utjecao prije svega na teme u javnom prostoru, a onda naravno posljedično i na ponašanje glavnih političkih aktera. Naime, nisu sve stranke kadrovski dovoljno ekipirane da bi, osim puste kritike vlasti, mogle davati i prijedloge rješenja u ovako složenom i do sada neviđenom kontekstu.

- Koji politički potez bi ocijenili događajem godine?

- Ono što je, rekla bih, politički najvažniji događaj ove godine, to je raspad SDP-ovog kluba zastupnika u dva saborska kluba, pri čemu se zapravo dogodilo da disidenti imaju većinu. Time je HDZ, kao vladajuća stranka lišena ozbiljnih izazova i prijetnji od još uvijek najveće oporbene stranke, dobila priliku ležerno provoditi politike za koje oporba, osim kritike, nije davala nikakva rješenja. Ako pogledamo aktualne satova u Saboru, koji su na neki način prilika oporbenim zastupnicima da postave ozbiljne izazove Vladi i vladajućima, možemo se složiti s premijerom Andrejem Plenkovićem koji je SDP-ove pokušaje ocijenio mlakima.  

- SDP-ove šanse iskoristile su druge stranke?

- To je otvorilo priliku Mostu koji je najglasniji u kritici svega što Vlada radi. Stoga često svjedočimo da se premijer Plenković zapravo više obračunava s Ninom Raspudićem i drugim Mostovcima, nego Peđom Grbinom.

- HDZ, unatoč svađi s predsjednikom Republike, dominira politikom što je možda i normalno s obzirom na parlamentarnu većinu i jednostranačku Vladu?

- Da, HDZ definitivno dominira, iako ne toliko zbog svog svoje snage, koliko zbog slabosti opozicije. Kad pogledamo relevantna istraživanja, imamo zapravo preko 70 posto građana koji su nezadovoljni smjerom kojim države ide. S druge strane, HDZ ima čvrstu potporu 30 posto birača i ta potpora ne pada, ali ni ne raste. Dakle, čak 70 posto građana je, možemo to tako reći, ciljna skupina za oporbu. Oni do sada nisu pokazali komunikacijsku spretnost da privuku dio tih nezadovoljnih.

- Daleko su izbori!

- Da, izbori su još daleko, u tri godine puno toga se može promijeniti. Nitko 2019. godine nije mogao pretpostaviti da će 2020. biti u potpunosti obilježena epidemijom. Što se tiče odnose premijera i predsjednika, puno je više razilaženja na osobnoj razini, nego oko političkih odluka u kojima su ustavne ovlasti predsjednika relevantne. Mislim da predsjednik Zoran Milanović, čiji je rejting stabilno dobar, zapravo preuzima na sebe ulogu lidera svih onih nezadovoljnih, ma iz kojeg političkog bazena dolazili.

- Milanović je, po posljednjem Crobarometru, najpopularniji političar, dok se HDZ drži svojih tridesetak posto rejtinga kao najjača stranka. Nije li to paradoks, ili je dio birača HDZ-a ujedno i dio podupiratelja predsjednika Republike?

- Kao što sam već napomenula, taj je potencijalno oporbeni bazen puno veći od HDZ-ovog biračkog tijela. Imamo 70 posto nezadovoljnih građana i moje je mišljenje da otuda zapravo dolazi ta podrška predsjedniku Milanoviću. To nisu HDZ-ovi birači, to su primarno nezadovoljni, ali sigurno ideološki raznorodni. Vrlo često se u medijima spekulira da je Milanović izgubio birače ljevice koji su ga navodno doveli na vlast.

- Pa, jesu li?

- Ipak, mislim da su posljednji predsjednički izbori pokazali da građanima koji se svrstavaju u centar i desno nije problem zaokružiti i kandidata ljevice, ako je njihov kandidat loš. Tadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije vodila dobru kampanju i bilo je razvidno da neće zadržati mandat bez obzira na potporu HDZ-a. Isto tako velika je razlika u načinu izbora. Kad birate osobu to je bitno drugačije od izbora stranke i puno drugih karakteristika dolazi u prvi plan.

- HDZ, unatoč svađi s predsjednikom Republike, dominira politikom što je možda i normalno s obzirom na parlamentarnu većinu i jednostranačku Vladu?

- Da, HDZ definitivno dominira, iako ne toliko zbog svog svoje snage, koliko zbog slabosti opozicije. Kad pogledamo relevantna istraživanja, imamo zapravo preko 70 posto građana koji su nezadovoljni smjerom kojim države ide. S druge strane, HDZ ima čvrstu potporu 30 posto birača i ta potpora ne pada, ali ni ne raste. Dakle, čak 70 posto građana je, možemo to tako reći, ciljna skupina za oporbu. Oni do sada nisu pokazali komunikacijsku spretnost da privuku dio tih nezadovoljnih.

- Daleko su izbori!

- Da, izbori su još daleko, u tri godine puno toga se može promijeniti. Nitko 2019. godine nije mogao pretpostaviti da će 2020. biti u potpunosti obilježena epidemijom. Što se tiče odnose premijera i predsjednika, puno je više razilaženja na osobnoj razini, nego oko političkih odluka u kojima su ustavne ovlasti predsjednika relevantne. Mislim da predsjednik Zoran Milanović, čiji je rejting stabilno dobar, zapravo preuzima na sebe ulogu lidera svih onih nezadovoljnih, ma iz kojeg političkog bazena dolazili.

- Milanović je, po posljednjem Crobarometru, najpopularniji političar, dok se HDZ drži svojih tridesetak posto rejtinga kao najjača stranka. Nije li to paradoks, ili je dio birača HDZ-a ujedno i dio podupiratelja predsjednika Republike?

- Kao što sam već napomenula, taj je potencijalno oporbeni bazen puno veći od HDZ-ovog biračkog tijela. Imamo 70 posto nezadovoljnih građana i moje je mišljenje da otuda zapravo dolazi ta podrška predsjedniku Milanoviću. To nisu HDZ-ovi birači, to su primarno nezadovoljni, ali sigurno ideološki raznorodni. Vrlo često se u medijima spekulira da je Milanović izgubio birače ljevice koji su ga navodno doveli na vlast.

- Pa, jesu li?

- Ipak, mislim da su posljednji predsjednički izbori pokazali da građanima koji se svrstavaju u centar i desno nije problem zaokružiti i kandidata ljevice, ako je njihov kandidat loš. Tadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije vodila dobru kampanju i bilo je razvidno da neće zadržati mandat bez obzira na potporu HDZ-a. Isto tako velika je razlika u načinu izbora. Kad birate osobu to je bitno drugačije od izbora stranke i puno drugih karakteristika dolazi u prvi plan.

 - Sve češće čujemo da nemamo opoziciju. S druge strane, SDP, DP, HS, Most, Možemo, Klub socijaldemokrata, IDS – svi se izjašnjavaju kao opozicija, iako se tu ne vidi lider koji bi poveo ni lijevu, ni desnu opciju?

- Ta rascjepkanosti opozicijskog spektra zapravo pomaže HDZ-u da mirno upravlja zemljom iako zapravo imaju razmjernu malu većinu u Saboru, koja je prelaskom Silvana Hrelje u redove većine, sa 76 narasla na 77 ruku.

- Hrelja je bio skupa akvizicija, kao da je nogometaš?

- Zanimljivo je da je ispod radara prošla koliko će Hreljin prelazak koštati hrvatski proračun vezano uz izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju, a radi se o iznosu od oko milijardu kuna. Te i takve teme koje se izravno tiču standarda građana, nažalost nerijetko prođu bez velikog odjeka. Naime, gotovo sve stranke opozicije imaju populističku retoriku i po logici ne bi se htjeli nikome zamjeriti.

- Opozicija nije reagirala na tu odluku HDZ-a?

- Tako puno Vladinih odluka koje su dugoročno neodržive prođe bez ikakve ozbiljne opozicijske reakcije. To je po meni najveći nedostatak svega što opozicija govori. Umjesto da predlažu rješenja koja su dugoročno održiva, oni samo kritiziraju i stiče se dojam da bi bilo još gore da netko od njih dođe na vlast. To nažalost demotivira sve one bez stranačke iskaznice te one koji se nisu jače identificirali s određenom strankom.

- Nekada je šef najjače opozicijske stranke, SDP-a ili HDZ-a, bio šef oporbe? Čiji je Peđa Grbin danas šef?

- Da, to je taj paradoks koji se dogodio nakon izbora. Postavlja se logično pitanje zašto šef Kluba socijaldemokrata nije i šef opozicije jer je to klub s najviše zastupnika. Međutim, ni oni sami zapravo nisu za time pokazali neki poseban interes. Svog prvog šefa Kluba, Domagoja Hajdukovića, brzo su smijenili i ostali su u nekoj vrsti limba. Oni su vjerojatno očekivali da će kandidati koji podržavaju Grbina na unutarstranačkim izborima biti žestoko poraženi i da će se oni vratiti u SDP. Ipak to se nije dogodilo, što potvrđuje da nisu predvidjeli druge korake i moguće scenarije.

 - Kako gledate na perspektive Možemo!? Mogu li uspješni aktivisti biti uspješni političari?

- Uspješni aktivisti mogu biti uspješni političari, ali za to moraju poznavati tehnologiju vlasti. Naime, za obnašanje izvršne vlasti nije dovoljno imati najbolje namjere i lijepe želje. Potrebno je poznavati procese, znati kako njima upravljati, donositi odluke i činiti puno stvari koje u aktivizmu ne morate raditi. Aktivizam je rekla bih jedna vrsta razvojne točke u procesu sazrijevanja za politiku i čini mi se da je platforma Možemo dolaskom na vlast u Zagrebu zapravo osjetila i prokletstvo te velike pobjede.

- Za sada, u Zagrebu nisu ispunili očekivanja?

- Očekivanja građana Zagreba koji su im dali gotovo plebiscitarnu podršku nakon teške 21 godine Bandićeve vladavine, bila su očekivano visoka i sigurno nije sasvim jednostavno odgovoriti tim izazovima. U takvim situacijama, a to je kod nas možda prvi put viđeno, onaj koji dođe na vlast treba napraviti nekoliko brzih konkretnih poteza da građani osjete promjene. Mislim da su to propustili učiniti.

- Koje su poteze mogli načiniti?

- Komunalni standard građana Zagreba koji je nam je svima najvažniji zbog veličine prireza koji plaćamo, nimalo se nije poboljšao i u javnosti se stječe dojam da izvršna vlast u Zagrebu zapravo ne zna što treba činiti. Komunikacija vezano uz situaciju u Holdingu kojom je srušeno predizborno obećanje da će na vlast sposobni, a ne podobni te opravdavanje potrebom za hitnim djelovanjem u Holdingu pokazalo se potpuno pogrešnim. Naime i ljude koje su sami imenovali, morali su brzo smijeniti. Time su izgubili vjerodostojnost, ne samo kod svojih birača, veći i ostalih koji su u njima vidjeli opciju koja će Zagrebu konačno donijeti toliko željenu promjenu.

- Kako ocjenjujete referendumske inicijative. Prva, na uvođenje eura, neslavno je propala, za drugu o COVID potvrdama navodno su sakupljeni potpisi. Ima li, po Vašem mišljenju, uopće šanse da poslije odlučivanja Ustavnog suda dođe do izlaska na referendum?

- Ja bih ne bih uspoređivala te dvije inicijative, iako svaka ima dobar dio svojih nespretnosti. Prva je po meni bila isključivo prikupljanje političkih poena, jer su svi znali da je Hrvatska već toliko duboko u mehanizmu uvođenja eura da je potpuno nemoguće očekivati referendum, čak i da su se prikupili potpisi.

- Koja je razlika – i Most je sakupljao političke bodove?

- Mostov referendum je nešto drugačiji iz nekoliko razloga. Prvo, mislim da je tema koju su odabrali vrlo osjetljiva. Naime, covid kriza je odnijela mnoge živote, ljudi su emocionalno svrstani u dva tabora. Međutim, ono što je omogućilo Mostu da skupi toliko veliki broj potpisa je prije svega loša komunikacijska strategija Vlade i Stožera oko covid potvrda i puno je nelogičnosti u načinu njihove primjene. Stoga, to je po mom mišljenju zapravo poruka nezadovoljnih birača radom Vlade.

- Hoće li doista doći do izlaska građana na referendum?

- Što će dalje biti s referendum ovisi naravno o Ustavnom sudu i što će odlučiti ukoliko su prikupljeni potpisi valjani u što nemamo razloga sumnjati. Činjenica je da je većina ustavnih sudaca birana voljom dvije trećine zastupnika u parlamentu i da je upravo kod imenovanja u Ustavni sud uvijek djelovala velika koalicija – HDZ i SDP. Stog je teško očekivati da će suci koji su izabrale dvije donedavno najveće stranke stati na stranu pobunjenika iz Mosta. Vidjeli smo to i po reakciji ostatka oporbe na Mostov referendum.

- Neosporno je da su dobili bodove, podigli rejting, iako trenutačno to ne znači ništa u izbornom pogledu?

- Mostovci su doživjeli žestoke kritike i od oporbe i od vladajućih, ali isto tako treba istaknuti i da im rejting nakon prikupljanja potpisa raste. Tako se Most vratio na poziciju treće političke opcije u Hrvatskoj. 400 tisuća potpisa građana veliki je politički kapital i ukoliko u Mostu budu time dobro upravljali i na prihvaćanju i na odbijanju referenduma oni mogu politički profitirati.

- Zašto Vlada najavljuje promjene Zakona o referendumu?

- Osobno mislim da je dobro da se taj Zakon mijenja. Naime, dobro je to što bi nakon promjene Ustavni sud trebao prije prikupljanja potpisa odlučivati može li neko pitanje biti referendumsko ili ne. Time se daje prilika predlagateljima da izbruse referendumsko pitanje kako bi dobilo pozitivnu ocjenu Ustavnog suda nakon čega građani dobivaju mogućnost potpisati ili ne.

- Ovih dana mogla se pročitati tvrdnja kako se opozicija u Saboru broji po vakserima i antivakserima? Potonjih je tridesetak. Zar je cijepljenje doista zamijenilo ideologiju i sva druga pitanja?

- Pridavati nekom epitete vaksera ili antivaksera temeljem stava o cjepivu nije po meni fer. Oko covid cjepiva, vjerojatno iz razloga što je brzo stiglo na tržište, postoje prijepori i među ljudima u akademskoj zajednici. Isto tako ponovo ću se vratiti na komunikaciju Vlade i Stožera. Građanima nije adekvatno komunicirana potreba da se cijepe i ljudi su se počeli okretati i drugim izvorima informacija. Sam je premijer rekao da su ljudi odlučili vjerovati suspektnim zastupnicima ili društvenim mrežama.

- Vlada je u stožer trebala imenovati i komunikacijskog stručnjaka?

- Jedno od prvih pravila kod pripreme komunikacijske strategije jest da trebate biti svjesni reputacije ustanova koje prenose poruke javnosti, u ovom slučaju o potrebi cijepljenja. Da se to napravilo po pravilima zanata možda ne bi bio toliki otpor i Vlada bi uspjela postići cilj te željenu procijepljenost.

- IDS se pokušava promijeniti nakon loših rezultata u svibnju. Imaju novog predsjednika, aktivniji su u Hrvatskom saboru. Mogu li se vratiti na stare staze uspjeha, da tako kažemo?

- Vrijeme za promjenu je onda kada je dobro, a ne kada je loše. IDS je propustio priliku mijenjati se kada je imao gotovo apsolutnu vlast u Istri koja je zapravo njihov jedini politički interes. Sada će biti teško uvjeriti birače da je ta promjena autentična i pridobiti ih ponovo na svoju stranu. To će u velikoj mjeri ovisiti što će se događati s alternativnom opcijama koje su osvojile Pulu, Pazin, Vodnjan. Kako ja vidim stvari iz Zagreba, čini mi se da se u Istri među ljudima koju nisu izravno politički angažirani u nekoj stranci, pojavilo razumijevanje da se na političke procese koji utječu na sve aspekte života može djelovati jedino organizirajući se. To mi se čini najveća prijetnja IDS-ovom povratku na vrh u Istri.

- Čeka li nas politički stabilna 2022?

- Tehnički gledano, 2022. će biti stabilna, jer na sceni nema dovoljno velikog izazivača vladajućima. Gledajući što je IDS propustio učiniti kada je bio na vrhu moći, HDZ bi mogao sada kada ih nitko ne ugrožava i kad imaju dovoljno vremena raditi i na profiliranju još nekoliko jakih ljudi da to ne bude samo premijer te pokrenuti jedan, da tako kažem, državnički proces u kojem će se interes Republike Hrvatske staviti na prvo mjesto i započeti toliko neophodne reforme. Ako ikada, HDZ sada ima tu priliku, jer su praktički bez izazivača.

Povezane vijesti

• IDS: Koalicijski dogovor ovisi o izbornom programu
• Flego: Postižemo konkretne rezultate
• Valter Boljunčić: U srijedu ćemo razvrgnuti arbitražni sporazum