(Ivica Galovic/PIXSELL)
Hrvatska industrija u rujnu je proizvela sedam posto više nego u istom mjesecu prošle godine, ali je istodobno imala gotovo pet posto manje zaposlenih. Takva kretanja otvaraju pitanje strukture domaće proizvodnje i budućnosti radnih mjesta u industrijskim djelatnostima.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), kalendarski prilagođena industrijska proizvodnja u rujnu 2026. porasla je 7 posto na godišnjoj razini. Međutim, broj zaposlenih osoba u industriji bio je 4,9 posto manji nego u rujnu 2025.
Na taj je problem upozorio i ekonomist Ljubo Jurčić, koji je gostujući na N1 televiziji kod Nine Kljenak kritizirao gospodarsku politiku koja, prema njegovoj ocjeni, ne pridaje dovoljno pozornosti razvoju industrije i stvaranju kvalitetnih radnih mjesta, prenosi Poslovni.hr.
Podaci DZS-a pokazuju da rast industrije nije ravnomjerno raspoređen među pojedinim proizvodnim djelatnostima.
U rujnu je na godišnjoj razini proizvodnja intermedijarnih proizvoda porasla čak 22,8 posto, dok je proizvodnja energije bila veća za 4,1 posto.
S druge strane, proizvodnja kapitalnih proizvoda smanjena je 12,4 posto, a trajnih proizvoda za široku potrošnju 18,2 posto.
Velike razlike vidljive su i unutar prerađivačke industrije.
Proizvodnja električne opreme više se nego udvostručila u odnosu na rujan prošle godine, dok su pojedine tradicionalne industrijske grane zabilježile snažan pad.
Primjerice, proizvodnja tekstila smanjena je 16 posto, odjeće 16,9 posto, a proizvoda od drva približno 5,9 posto.
Takva kretanja pokazuju da ukupni rast industrijske proizvodnje ne znači da sve tvornice i proizvodne djelatnosti posluju bolje nego prethodne godine.
Još su izraženije razlike u broju zaposlenih.
Prema detaljnim podacima DZS-a, u rujnu je u proizvodnji odjeće bilo 30,3 posto manje zaposlenih nego u istom mjesecu prošle godine.
U proizvodnji tekstila broj zaposlenih pao je 15,5 posto, u proizvodnji kože i srodnih proizvoda 16,8 posto, a u preradi drva približno 9,6 posto.
U ukupnoj prerađivačkoj industriji zaposlenost je na godišnjoj razini smanjena 5,9 posto.
Istodobno je broj zaposlenih u nekim drugim industrijskim djelatnostima rastao.
Podaci zato upućuju na znatne razlike među industrijskim granama, pri čemu dio tradicionalnih proizvodnih djelatnosti bilježi pad zaposlenosti.
Rast proizvodnje i smanjenje zaposlenosti ne moraju biti međusobno proturječni.
Poduzeća mogu povećati proizvodnju uz manji broj radnika zahvaljujući ulaganjima u strojeve, automatizaciji, promjenama organizacije rada ili proizvodnji proizvoda veće vrijednosti.
Međutim, pad zaposlenosti može biti i posljedica zatvaranja proizvodnih pogona, smanjenja aktivnosti u pojedinim sektorima ili promjene strukture industrije.
Iz samih agregatnih podataka nije moguće zaključiti koji je od tih čimbenika presudan za aktualna kretanja u Hrvatskoj.
DZS navodi da je ukupna proizvodnost rada u industriji tijekom prvih devet mjeseci 2026. bila 8,2 posto veća nego u istom razdoblju prošle godine.
Ekonomist Ljubo Jurčić smatra da je industrija ključna za dugoročni gospodarski razvoj jer omogućuje stvaranje složenijih proizvoda, razvoj tehnologije i otvaranje kvalitetnijih radnih mjesta.
Kritizirao je učestalo isticanje rasta broja obrtnika kao pokazatelja gospodarskog razvoja, naglašavajući da obrtništvo ima važnu ulogu, ali da gospodarstvu trebaju i snažne industrijske kompanije koje stvaraju potražnju za različitim proizvodima i uslugama.
Prema njegovu mišljenju, Hrvatska nema dovoljno jasnu industrijsku strategiju koja bi povezala obrazovanje, tehnologiju i proizvodnju.
Smatra da je za dugoročni rast životnog standarda nužno razvijati djelatnosti koje mogu ostvarivati veću dodanu vrijednost i osiguravati bolje plaćena radna mjesta.
Najnoviji podaci o industrijskoj proizvodnji pokazuju da domaća industrija i dalje može ostvarivati snažan rast, ali i da se zaposlenost u pojedinim djelatnostima smanjuje.
Za radnike je osobito važno hoće li rast proizvodnje biti praćen novim ulaganjima, otvaranjem kvalitetnijih radnih mjesta i većim plaćama.
Upravo je to jedan od problema na koje upozorava Jurčić, smatrajući da gospodarsku politiku ne bi trebalo ocjenjivati samo prema ukupnoj vrijednosti proizvodnje i stopi rasta BDP-a, nego i prema tome kakve mogućnosti zapošljavanja ona stvara.