Gdje nestaje empatija
Doktorica otkrila užas s hitne: "Reanimiram dijete, a znate što mama radi ispred vrata?"
Ilustracija (Snimio Bruno Jobst)
Smrt Kristiana Josipa Periša nakon intervencije i nasilnog sputavanja u psihijatrijskoj bolnici na zagrebačkom Jankomiru ponovno je otvorila pitanje odnosa zdravstvenog osoblja prema pacijentima, osobito onima koji se zbog svojeg stanja ne mogu sami zauzeti za sebe. Slučaj koji je potresao javnost samo je jedan od razloga zbog kojih se sve glasnije postavlja pitanje što se događa iza bolničkih vrata i gdje prestaje profesionalna distanca, a počinje potpuna ravnodušnost prema čovjeku, piše Dnevno.hr.
Pritom bi bilo nepravedno čitavu liječničku i sestrinsku profesiju svesti na postupke onih koji su svojim ponašanjem kompromitirali poziv koji obavljaju. Postoje i oni koji uz preopterećenost, manjak osoblja i iscrpljujuće smjene ostaju uz pacijente u najtežim trenucima, reanimiraju djecu, tješe umiruće i nakon završetka smjene kući odlaze noseći tuđe tragedije. No postoje i iskustva pacijenata zbog kojih se ne može izbjeći pitanje kako je moguće da netko tko je odabrao pomagati ljudima prema njima razvije takvu razinu bezosjećajnosti.
O tome se povela rasprava na Redditu. Jedan korisnik obratio se liječnicima i medicinskim sestrama s pitanjem u kojem trenutku ljudi kojima bi zdravlje i dostojanstvo pacijenata trebali biti na prvome mjestu počinju oboljele doživljavati tek kao još jedan broj u čekaonici. Odgovori su bili vrlo različiti, a neki od njih otkrili su i mračnu stranu zdravstvenog sustava koju pacijenti rijetko imaju priliku vidjeti.
"Kada vam pacijenti postanu 'to'?"
Korisnik Reddita objavio je pitanje u zajednici r/askcroatia, a zanimalo ga je kako dolazi do gubitka empatije kod ljudi koji su odabrali zdravstvenu profesiju.
U objavi je napisao:
"Potaknut ovim storyem. Zanima me kada vam pacijenti postanu 'to'? Dođe li do te desenzitizacije u srednjoj/na studiju, ili oguglate na sve kada počnete raditi? Ili ste psihopati oduvijek pa vas ovakva ego tripperska zanimanja prirodno privlače.
Nije troll post, iskreno me zanima kako može postojati ova količina pucanja k*rca za ljude koji pate."
Liječnica opisala što je proživjela nakon smrti djeteta
Jedan od najopsežnijih komentara napisala je korisnica koja se predstavila kao liječnica. Odmah je upozorila na generaliziranje i istaknula kako među njezinim mlađim kolegama ima mnogo onih koji su spremni učiniti sve za pacijenta. Istodobno je opisala koliko težak može biti rad u hitnoj službi i s kakvim se situacijama zdravstveni djelatnici svakodnevno susreću.
"Ovo je sad već generaliziranje. Ne opravdavam odnosno osuđujem i zgrožena sam i ja situacijama koje sam pročitala u tom postu, ali nismo svi takvi, pogotovo mlađe generacije. 99 posto mojih prijatelja i mlađih kolega, uključujući i med. sestre, će napraviti sve za pacijenta, čak i ono što je van naše domene. Ne branim nikoga, ubojstvo u Jankomiru je prestrašno i svi s one snimke trebaju kazneno odgovarati, ali dosta mi je više konstantnog javnog linča medicinara i mišljenja da smo svi smeće.
Nitko ne vidi da smo i mi samo ljudska bića, to vidim kad u 24 h dežurstvu odem na WC nakon što 12 h nisam provirila iz hitne ili ako se slučajno usudim naručiti hranu, ljudi u čekaonici me gledaju s tolikim gađenjem i prijezirom u očima jer sam se usudila otići na WC. Kad mi je smjena od 12 h završila nakon 14 h i u ponoć sam se usudila krenuti doma i rekla pacijentima u čekaonici da će kolegica preuzeti za 10-ak minuta, nekoliko njih mi je objasnilo da sam trebala još ostati i njih pregledati.
Dok sam reanimirala dijete, neka nezadovoljna majka mi je sto puta lupala na vrata ambulante i govorila da mi iza vrata sjedimo i pijemo kavu, a njezino dijete čeka na pregled s temperaturom. Nakon što je reanimirano dijete umrlo i to u stravičnim okolnostima za koje su bili odgovorni njegovi roditelji, nitko me nije pitao kako sam, nego sam morala nastaviti raditi još šest sati kao da se ništa nije dogodilo, pričati s kriminalističkim inspektorima i sljedeći dan doći na posao jednako nasmijana i spremna za rad.
Kad smo u COVID-u jedini radili i pregledavali pacijente u šatorima i zračili se vani na kiši i snijegu, u online komentarima nam je objašnjavano da bismo mi svi radili besplatno da smo stvarno humani.
Ovo nije nikakvo opravdavanje ni jadanje u stilu 'jadni mi', samo mi je dosta toga da se na sve nas gleda kao na bezosjećajne, nehumane robote. Da, znam, sami smo birali, nitko nas nije tjerao da radimo ovaj posao, ali dođi mjesec dana raditi moj posao pa ćemo onda razgovarati."
Njezin komentar izazvao je i reakcije drugih korisnika. Jedan od njih smatra da zdravstveni djelatnici koji se ponašaju humano moraju reagirati na postupke svojih nehumanih kolega.
"Problem je da vi humani, a sva sreća, ima vas, ne prijavljujete nehumane i ne trudite se mijenjati sustav."
Liječnica mu je odgovorila:
"Super mi je kako svi koji nemaju veze sa strukom znaju što se događa unutar sustava i tko što prijavljuje. Pogledaj slučaj Zadravec da vidiš što se događa kad se ekipa pobuni. Pogledaj Hrstićku koja je otjerala veliki broj liječnika i sestara iz OB Pula i kažnjena time da je postala ministrica."
Medicinska sestra napustila sustav jer se bojala pogreške
Posebno se izdvojio i komentar korisnika koji je opisao iskustvo svoje prijateljice, magistrice sestrinstva. Prema njegovim riječima, pacijenti su joj uvijek bili na prvome mjestu, no zbog sve težih uvjeta rada na kraju je odlučila napustiti zdravstveni sustav.
"Prijateljica mi je magistra sestrinstva i pacijent joj je bio na prvom mjestu. Držala je i umiruće pacijente za ruku kad bi rekli da se boje smrti i mogu li biti uz nju/njega. Plakala bi kad bi izašla iz sobe. Svakog pacijenta nosila je u svojoj glavi doma. U trenutku kad sve manje sestara ima i kad zbog obima posla i spoznaje da većini njezinih kolega pacijenti postaju broj, a ona u istom trenutku nema vremena ni uputiti toplu ljudsku rečenicu, odlučila je otići iz sustava.
Odlučila je otići iz sustava jer jedna njezina greška može biti kobna za pacijenta, a to nikoga nije briga. Sestre odlaze iz sustava, a dok mi pasivno to sve pratimo i ne bunimo se, vrlo brzo doći će vrijeme da nas neće imati tko liječiti jer nema ni doktora bez sestre. To je lanac koji je povezan. Davno smo već na ulici trebali biti da zaustavimo masovni odlazak dobrih sestara."
"Pacijenti postaju samo brojevi i zadaci"
Jedan od komentatora pokušao je objasniti kako dolazi do gubitka empatije. Upozorio je da se u uvjetima velikog opterećenja pacijenti počinju doživljavati kao zadaci koje treba što prije obaviti.
"Onda kad imaš toliko pacijenata da isti prestanu biti ljudi i postanu samo brojevi i zadaci koje moraš čim prije riješiti kako znaš i umiješ jer iza tog zadatka čeka još veliki broj drugih zadataka kojima ne stigneš sve napraviti, pomoći i porazgovarati.
Ako se trudiš biti ljubazan i svakome posvetiti dovoljno vremena, stariji kolega/kolegica će te iznapadati gdje si ti dosad, da posao čeka dok ti trkeljaš s pacijentima.
Bahati odbrus pacijenti brže i jednostavnije prihvate pa više ni ne traže tvoju pomoć osim kad im stvarno treba.
Savjetujem svima koji ne razumiju što znači 'jedna sestra na dvadeset pacijenata', da odu JEDAN DAN volontirati u bolnicu i samo da svakom pacijentu upoznaju ime, natoče mu vode, dodaju iz torbe punjač za mobitel. Ne moraš mu davati terapiju, kupati ga, sputavati itd. Pa da vidite što je to prije nego naslijepo komentirate svi."
Na njegov komentar uslijedio je kratak, ali jasan odgovor:
"Nije opravdanje."
Liječnica se rasplakala nakon razgovora s pacijenticom
Još jedan komentar posebno se izdvojio. Korisnica koja se predstavila kao liječnica opisala je razgovor s pacijenticom kojoj je dijagnosticiran težak oblik leukemije.
"Odgovorim ti brzo. Samo da kažem svojoj tridesetogodišnjoj pacijentici kojoj su danas dijagnosticirali težak oblik leukemije da nema predaje i da ćemo sve riješiti, a onda se isplačem ispred njezine sobe jer znam da joj ovo nije ni približno najgori dan u životu.
Hvala dragome Bogu da odlazim iz ove struke."
Profesionalnost i dostojanstvo pacijenata ne smiju biti upitni
U raspravi su se javili i oni koji smatraju da se negativni primjeri nepravedno preslikavaju na cijelu profesiju. Jedan korisnik upozorio je da se o lošim liječnicima govori mnogo više nego o onima koji svoj posao obavljaju odgovorno.
"U svakom zanimanju imaš loših i dobrih. Ali od 10 doktora od kojih jedan ne valja, čut ćeš samo za ovog jednog i onda će ispasti da ih je više nego što ih u realnosti jest. Plasiraju se uglavnom negativne vijesti, o tom jednom će se raspisati svi, a ovih devet normalnih nitko neće niti spomenuti."
Drugi korisnik ponudio je drukčije objašnjenje emocionalnog udaljavanja od pacijenata, ističući da zdravstveni djelatnici moraju pronaći način kako se nositi s tuđom patnjom, ali da to ne smije utjecati na njihovo profesionalno ponašanje.
"Nisam doktor, ali mislim da treba odvojiti dvije stvari: jedno je biti neprofesionalan i tretirati pacijenta kao životinju ili stvar, a drugo je ne biti osobno ganut nečijom teškom situacijom. Jednostavno se u nekom trenutku moraš emocionalno odvojiti od toga jer inače bi pukao. Njima svaki dan praktički dođe netko novi i ti ljudi bi bili zombiji za godinu dana da imaju emocije prema pacijentima. Naravno, profesionalnost i dostojanstven tretman nikad ne bi trebali biti upitni.
Mislim da jednostavno, nažalost, neke previše prebaci nakon što naprave taj switch da ih više ne boli svaka teška sudbina…"
