kritike akademske zajednice
Nezadovoljstvo izmjenama Zakona o visokom obrazovanju: Kome produljiti rok studiranja, a kome mogućnost rada
(Snimio Vedran Karuza)
Izmjene Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih upućuje u hitnu saborsku raspravu već su postale metom kritike akademske zajednice.
Osobito je na udaru odredba kojom se redovitim profesorima i znanstvenim savjetnicima u trajnom izboru omogućuje rad do 67. godine života, i to zato što je ostatku nastavnog kadra takva mogućnost uskraćena.
Na nepravdu nove verzije zakona žale se i studenti, koji smatraju pogrešnim produljiti rok studiranja na 15 godina, i to retroaktivno, samo za izvanredne studente koji su od početka studija u tom statusu.
Diskriminacija
Trebalo bi, pozivaju, izaći u susret i studentima koji su izgubili pravo studiranja isključivo zbog isteka maksimalnog roka za završetak studija na redovitom studiju i omogućiti im da završe studij.
– U mom slučaju riječ je o redovitom diplomskom studiju koji sam upisala 2020. godine. Nakon četiri godine studiranja izgubila sam pravo studiranja zbog isteka zakonskog roka, iako su mi do završetka ostala samo dva ispita i diplomski rad.
Do prekoračenja maksimalnog roka došlo je zbog osobnih i obiteljskih okolnosti, opisuje bivša studentica T. K. Neopravdano je, smatraju studenti, izvanrednim studentima omogućiti da studiraju trostruko duže od redovnog trajanja studija, a zakinuti one koji su uložili godine rada i ostali bez kvalifikacije iako je velika većina studijskog programa uspješno završena.
Rad do 67. godine trebalo bi, upozorava se u javnoj raspravi, omogućiti svim profesorima u znanstvenim zvanjima, a ne samo trajnim. Neki su ušli kasnije u sustav, donijeli važne kompetencije za znanost i nastavu radeći u realnom sektoru i zbog toga nisu uspjeli doći do trajnih zvanja.
Nisu zbog toga manje vrijedni akademskoj zajednici, upozoravaju nastavnici i tvrde da se radi o diskriminaciji u odnosu na druge javne službe gdje takvih uvjeta za produženi rad nema.
Iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (NSZVO) upozoravaju da su predložene izmjene zaobišle mnoge stvarne probleme sustava, a odgovornost se prebacuje na sveučilišta i fakultete.
– Ako dulji radni vijek ne ugrožava ulazak mladih u sustav, nismo protiv produljenja do 67. godine, za ljude koji su uistinu aktivni. Ali ako se sa zakonskim izmjenama ide u hitnu proceduru samo da bi određeni ljudi u sustavu mogli izbjeći umirovljenje s krajem ove godine, onda bi to bilo ispod razine dostojanstva, profesionalnosti i odgovornosti ministarstva prema državnom proračunu, komentirao je jučer Tvrtko Smital, predsjednik NSZVO-a.
Čudi ih, kaže, žurba s donošenjem zakonskih izmjena jer ih je trebalo bolje promisliti i iskoristiti trenutak da se poprave sve uočene manjkavosti aktualnog zakona, a ne samo neke od njih.
Prebacivanje odgovornosti
Protive se uskrati napredovanja za dio predavača. Za primjer navode studij kineziologije gdje predavač stranih jezika koji ima jasno uređene mogućnosti napredovanja, dok nastavnik matematike nema takve opcije.
Posebno ih smeta uvođenje kategorije projektnih asistenata, jer asistentsko radno mjesto tradicionalno podrazumijeva zapošljavanje osobe koja istodobno provodi doktorsko obrazovanje i razvija akademsku karijeru.
Ako bi projektni asistent bio zaposlen isključivo na trogodišnjem istraživačkom projektu, u tako kratkom roku on ne može kvalitetno pripremiti doktorat, upozorava Tvrtko Smital.
Država se, dodaje, tako odriče dijela odgovornosti, a problem prebacuje na ustanove koje će morati pronalaziti sredstva za zadržavanje tih kadrova nakon završetka projekta. Bilo bi fer, ističu u NSZVO-u, da i državni proračun tu preuzme dio odgovornosti i pokrije dodatne dvije godine do završetka doktorata.
Ako konačni prijedlog zakona ostane na ovim postavkama, u Nezavisnom sindikatu ne isključuju mogućnost poduzimanja daljnjih sindikalnih aktivnosti. Poručuju kako im cilj nije usporavanje reforme visokog obrazovanja, nego donošenje zakona koji će dugoročno pridonijeti stabilnijem, kvalitetnijem i pravednijem sustavu.
Demografski pad i smanjenje broja studenata traži strateški odgovor države, a ne prebacivanje odgovornosti na pojedina sveučilišta, upozoravaju sindikalci.
“Bujanje” javnih sveučilišta
– PrepustitI sveučilištu da riješi problem nastavnog viška, a da država ne snosi odgovornost za to, neprofesionalno je i neetično. Država je dozvolila proliferaciju studija i zato su se studenti raspršili.
U drugim europskim državama nabujala su privatna sveučilišta, a kod nas javna, iako je bilo jasno da nemaju kadrovske preduvjete za tako nešto, upozorava Smital.
Sada broj studenata pada zbog negativne stope nataliteta, a država stavlja glavu u pijesak, kaže i zaključuje kako je pogrešno ukinuti studij indologije koji upiše jedan do dva studenta zbog neracionanosti, a istodobno se radi o tržištu od 1,3 milijarde stanovnika.
