Tijekom četiri desetljeća Jugoslavije, svakog 25. svibnja slavio se službeni rođendan Josipa Broza Tita (zapravo je rođen 7. svibnja). Središnje događanje ovog simboličnog praznika socijalističkog koncepta bratstva i jedinstva bio je slet na stadionu JNA, kojem je prethodilo višednevno nošenje štafete mladosti. Na sletovima su sudjelovali pioniri, omladinci, studenti, ali i pripadnici svih rodova vojske SFRJ.

Dan mladosti poklapao se s njemačkim desantom na Drvar, 25. svibnja 1944. godine, kada se Tito uspio spasiti prigodom desanta njemačkih padobranskih jedinica.

Štafeta je uvedena 1945. godine na prijedlog omladine Kragujevca, kao Titova štafeta. Prve štafete Tito je preuzimao u Zagrebu, a u godinama koje su slijedile sve do 1956. godine osobno je posljednje nositelje primao pred Belim dvorom u Beogradu, uz svečani doček na Trgu Republike. Na Titovu inicijativu taj događaj nazvan je Dan mladosti i od 1957. godine štafetu će primati na Stadionu JNA u Beogradu.

Te godine štafetnu palicu Titu je predao 39-godišnji Mika Tripalo, tada predsjednik Narodne omladine Jugoslavije, kasnije, 1971. godine, jedan od vođa Hrvatskog proljeća, izbačen iz Partije.

Štafeta 1975. krenula iz Labina

Titova štafeta dočekivala se i ispraćivala, naravno, i u Istri mnogobrojnim sportskim i kulturnim manifestacijama. Štoviše, 31. po redu, 30. ožujka 1975. godine, krenula je iz Labina. U to vrijeme rudarski Labin imao je toliko političkog utjecaja da je mogao biti prvi na dugom putu štafete po Jugoslaviji do Beograda. Bile su to zlatne godine za Labinštinu, koja je zahvaljujući supstituciji rudarenja bila najveće gradilište u Hrvatskoj.

Na put dug gotovo tri mjeseca štafeta je krenula iz ruku 17-godišnje Ingrid Zulijani, odlične učenice i rukometašice "labudica", omladinske prvakinje Hrvatske te 1975. godine.

Kada je riječ o Štafeti mladosti i Istri, spomenimo da je 25. svibnja 1968. godine štafetu predsjedniku Josipu Brozu u Belom dvoru u Beogradu predao mladi automehaničar iz Pazina Eduard Franković. Obično se štafeta Titu predavala na beogradskom stadionu JNA, ali odstupanje od ustaljenog programa dogodilo se upravo te 1968. godine.

Skandal posljednje štafete

Iako je Tito preminuo 1980. godine, Štafeta mladosti nastavila je ići iz ruke u ruku milijuna mladih ljudi od Triglava do Đevđelije, samo pod drugačijim nazivom "I poslije Tita - Tito".

Posljednja štafeta izrađena je i donesena u Beograd 1987. godine, sedam godina nakon Titove smrti. Smatra se da je gašenje ove masovne priredbe najavilo raspad Jugoslavije i rat na ovim prostorima. Međutim, u tom je trenutku ono bilo izraz bunta nove umjetničke scene protiv jugoslavenskog totalitarizma i njegovanja kulta Titove ličnosti.

Uglavnom, posljednje nošenje štafete popraćeno je nezapamćenim skandalom.

Verzija nacističkog plakata

Te godine dizajn štafete i idejno rješenje plakata za Dan mladosti povjereno je ljubljanskom dizajnerskom studiju Novi kolektivizam. Skandal je izbio kada je otkriveno kako je prateći plakat zapravo neznatno izmijenjena verzija nacističkog plakata Trećeg Reicha Richarda Kleinea (1890.-1967.), njemačkog umjetnika.

Nacistički plakat 1938. godine (Arhiva Glasa Istre)

Problemi su počeli krajem veljače 1987. godine kada je čitatelj beogradske "Politike", inž. Nikola Grujić, novinama poslao pismo u kojem upozorava na sličnost između naciplakata i plakata "Novog kolektivizma": arijevac koji drži zastavu s kukastim križem zamijenjen je petokrakom, a nacizastava jugoslavenskom trobojnicom; uklonjeni su i preostali simboli Trećeg Reicha - njemački orao golubicom.

Sporni plakat Dana Mladosti 1987. (Arhiva Glasa Istre)

"U početku apsolutno nitko nije prepoznao poveznicu. Najprije se Slovensko omladinsko predsjedništvo identificiralo s našim plakatom, a nakon toga i cjelokupna omladinska organizacija Jugoslavije. I tadašnji generali su bili zadovoljni. Njima se to jako svidjelo. Dobro se sjećam jednog generala koji je izjavio kako mu je drago da je na posteru mišićavi mladić, a ne neka apstrakcija.

Oni su to zaista voljeli i s tim su se identificirali. No, kada je poveznica otkrivena, nastali su problemi. Bili smo iznenađeni što se podigla takva frka; sve novine su pisale o tome. To nam nije bilo logično jer smo znali koliko se generalima i drugim predstavnicima tadašnjeg jednopartijskog režima naš poster svidio", pojasnio je svojedobno ovaj događaj Roman Uranjek, član Novog kolektivizma.

Štafete škanjić i epruveta

S druge strane, štafeta je imala oblik kupe, s osam prstenova, koji su simbolizirali republike i pokrajine. Trebala je stajati na držaču u kojem se nalazila video-kazeta s porukom; držač se trebao oslanjati na četiri nogice, a čitava kompozicija stajati na postolju u obliku SFRJ. Ne samo da je štafeta bila nezgodna za nošenje, već je zbog nogica mnoge podsjećala na hoklicu, škanjić.

Štafeta takva oblika nije bila prihvatljiva pa je ponovno angažiran slovenački studio, ali ovoga puta "Marketing delo".

Naknadno je izrađena nova štafeta i plakat.

Novi plakat, sa zvijezdom petokrakom i zelenim listom, bio je također pod lupom javnosti, pa je i na njemu zapažena provokacija. Primjedbe su bile različite: da je petokraka suviše sa strane, da je manja od lista, da boja lista podsjeća na domobransko zelenu, da je list namjerno okrenut nadolje, da sliči na plakat "Slovenija, moja dežela"...

Ni nova štafeta Vladimira Pezdirca nije bila pošteđena kritike. Bila je plastična, što je bio presedan, jer su dotadašnje pravljene uglavnom od plemenitih materijala. Uzalud su umjetnici pokušavali objasne da plastika simbolizira futurizam. Usto, "na nož" je dočekano što na vrhu štafete stoji osam crvenih točkica. Jedni su to tumačili kao prijetnju da će jugoslavenskim republikama i pokrajinama poteći krv, drugi komentirali da plastična štafeta s crvenim "kapljicama" sliči na običnu epruvetu. Možda najbliži istini bili su oni koji su zbog toga što je u njoj bila ugrađena svjetleća dioda, usporedili štafetu s igračkom.

Nakon što su u priču uključeni i mediji, izbila je tzv. plakatna afera. Policija je pokrenula postupak, a članovi komisije uključeni u odabir ovog prijedloga, bili su podvrgnuti ispitivanju. Do suđenja nije došlo zbog nedostatka dokaza, a nakon godinu dana slovensko je javno tužiteljstvo izdalo izjavu za javnost zaključivši da je studio Novi kolektivizam "primijenio legitimnu retrogradnu umjetničku metodu koja je podložna različitim tumačenjima".

Posljednja štafeta - epruveta (Arhiva Glasa Istre)

Štafeta je ukinuta 1988. godine, a na stadionu je održan još jedan slet, da bi godinu dana kasnije SKOJ ugasio tu manifestaciju.

Povezane vijesti

• Prisjećanje na pogibiju pulskih antifašista
• FOTOGALERIJA / Ovako je danas u Kumrovcu. Stigli ljudi iz cijele bivše Jugoslavije
• Vjerujem da ovakav tekst o Titu nijedan urednik u 80-ima ne bi želio. A i da je želio, ne bi ga mogao objaviti. Tada je, htjeli ili ne htjeli priznati, vladalo jednoumlje, iako je Tito bio mrtav