Prvi put u pedeset godina
Ovo se još nije dogodilo: U Hrvatskoj pada broj nekretnina za odmor
(Snimio Luka Jeličić)
Prvi put u zadnjih pedesetak godina otkada se u Hrvatskoj u popisu stanovništva, kućanstava i stanova evidentiraju kao zasebna kategorija, došlo je do smanjenja broja stanova za odmor.
Od popisa 2011. do 2021. njihov službeni broj smanjen je za sedam posto, piše u znanstvenom istraživanju "Što se krije iza smanjenja broja stanova za odmor u Hrvatskoj? Analiza promjena u strukturi stambenog fonda 2011. – 2021." čiji su autori trojica znanstvenika Instituta društvenih znanosti "Ivo Pilar" – Geran Marko Miletić, Krešimir Peračković i Mateo Žanić.
Prema definiciji Državnog zavoda za statistiku "stanovi za odmor u svemu odgovaraju definiciji stana, a koriste se isključivo za odmor, bilo povremeno bilo više mjeseci u godini. U tu skupinu nisu uključeni stanovi koji se isključivo koriste za iznajmljivanje u turističkoj sezoni, nego samo stanovi kojima se vlasnici koriste za svoje potrebe."
Duga tradicija
Stan za odmor ili vikendica pokazale su se prilično korisnim kućanstvima tijekom pandemije koronavirusa jer je zbog karaktera zdravstvenog rizika već u početku širenja virusa dosta ljudi diljem Europe, ali i u Hrvatskoj, tražeći sigurnost odlazilo iz grada na selo, na otoke ili negdje u prirodu. Ta pojava dovela je i do intenzivnijeg korištenja stanova za odmor, na što su ukazivala i mnoga istraživanja provedena na raznim stranama svijeta, podsjećaju autori.
Navode također da je sekundarno stanovanje kao praksa povremenoga korištenja drugoga stana za odmor i prije pandemijskog vremena bilo prilično zastupljeno i ima dugu tradiciju u hrvatskom društvu. Prema rezultatima desetljetnih popisa, rast broja stanova za odmor može se pratiti od sredine 1960-ih godina, kada se njihov broj povećavao sa svakim sljedećim popisom, a rastao je čak i tijekom 1990-ih, u vrijeme iznimno nepovoljnih društveno-gospodarskih uvjeta uzrokovanih ratom i tranzicijskim procesima.
Doduše, od 1991. do 2001. povećanje broja stanova za odmor bilo je relativno malo, iznosilo je tri posto, no već u sljedećem međupopisnom razdoblju dolazi opet do znatnog povećanja njihova broja. Konkretno, između 2001. i 2011. godine broj stanova za odmor porastao je za 37 posto i ukupno ih je 2011. godine bilo 249.243.
Podaci dobiveni popisom iz 2021. godine otkrivaju da je prvi put od kada se stanovi za odmor evidentiraju kao zasebna kategorija došlo do smanjenja njihova broja. Tako je evidentirano 231.488 stanova za odmor, što je u odnosu na 2011. godinu smanjenje za sedam posto.
Uzimajući u obzir da je znatan dio tog razdoblja Hrvatska prolazila kroz gospodarsku krizu, autori smatraju da onda možda taj podatak i ne bi trebao biti iznenađenje. No, s druge strane, popisni podaci govore da se u isto vrijeme nacionalni stambeni fond nije smanjio, odnosno da je ukupan broj stanova u Hrvatskoj od 2011. do 2021. porastao s 2,246.910 na 2,391.944, odnosno za šest posto.
Intenzitet promjena
Spomenuti trendovi prisutni su kako na nacionalnoj razini tako i na razini 522 ruralna mjesta i manje gradske jedinice lokalne samouprave (JLS) koji su bili predmet analize u ovom radu. Pritom su zanimljivi uvidi koji upućuju na intenziviranje procesa transformacije samoga sekundarnog stanovanja.
Rast stambenog fonda zabilježen je u Jadranskoj i Sjevernoj Hrvatskoj, dok je u trećoj promatranoj regiji, Panonskoj Hrvatskoj, zabilježen manji pad. Nadalje, analiza je otkrila da je smjer promjene broja svih pet analiziranih kategorija stanova u sve tri regije jednak.
U svima je, dakle, došlo do rasta broja nenastanjenih stanova, zatim stanova u kojima se samo obavljala djelatnost te stanova koji se koriste u vrijeme sezonskih radova u poljoprivredi, dok je pad broja evidentiran u kategoriji nastanjeni stanovi i stanovi za odmor. Ono što se ipak razlikuje jest intenzitet tih promjena, pri čemu prednjači Jadranska Hrvatska.
Ovdje treba naglasiti da znatan rast broja privremeno nenastanjenih stanova nije nikako novi fenomen u Hrvatskoj. Njihov broj značajnije se počinje povećavati 1980-ih i već su 2001. godine brojem prestigli stanove za odmor.
Posebno intenzivan rast broja nenastanjenih stanova zabilježen je između 2001. i 2011. godine. Tako je u 2001. godini samo na razini sedam županija Jadranske Hrvatske evidentirano njih 78.279, a već 2011. godine bilo je 147.555 privremeno nenastanjenih stanova.
Analiza je pokazala da glavnina smanjenja broja stanova za odmor u Hrvatskoj nije bila izravno povezana s nekim izraženijim lokalnim društveno-gospodarskim zaostajanjem receptivnog područja, odnosno provedena analiza nije pokazala povezanost smanjivanja broja stanova za odmor s općim negativnim razvojnim procesima.
Pojačan interes
Autori ističu da tradicionalna tumačenja pada interesa za sekundarno stanovanje nisu potkrijepljena novijom literaturom. Naprotiv, pandemija je čak dodatno pojačala interes za vikendicama i sekundarnim domovima.
Stoga se ne može govoriti o padu interesa, nego o promjeni prirode korištenja. Stanovi za odmor sve češće prelaze u druge kategorije korištenja, poput kratkotrajnog najma ili sezonske upotrebe u poljoprivredi.
Smatraju da je ova analiza ukazala na manjkavost podataka prikupljenih desetljetnim popisom stanovništva, kućanstava i stanova zbog metodologije i dinamike prikupljanja koja sve teže prati usložnjavanje prostorne mobilnosti stanovništva i s njom povezanih stambenih praksi.
Jer, stan se kao stan za odmor registrira samo ako se koristi isključivo za tu svrhu. U slučaju da se koristi za kratkoročni najam ili je u trenutku popisa prazan, bilježi se kao nenastanjen. Time se gubi evidencija o stvarnoj funkciji tog objekta.
Stoga je radi kvalitetnijeg praćenja stanja u prostoru i bolje utemeljenog planiranja razvoja, posebno u kontekstu strateškog okvira i vizije razvoja Hrvatske s naglaskom na ravnomjernom regionalnom razvoju, nužno osigurati prikladnije alate za prikupljanje temeljnih statističkih podataka. Primjerice, dugo najavljivani registar stanova svakako je nešto što bi moglo znatno unaprijediti sagledavanje stanja i praćenje trendova u stambenom sektoru.
Zamagljenije granice
Zaključno se može reći da podaci pokazuju kako se ne radi o odumiranju sekundarnog stanovanja, nego o njegovoj transformaciji. Sve je više primjera hibridizacije funkcije stanova: objekti koji su nekada bili isključivo za odmor sada se koriste za kratkotrajni najam, rad u poljoprivredi ili pak služe kao privremeni boravci bez stalnih stanara.
Autori pozivaju na oprez u tumačenju jer krute definicije popisa ne odražavaju fluidnost suvremenih stambenih praksi. Ključna podjela na "nastanjene", "nenastanjene" i "stanove za odmor" ne može zahvatiti realne obrasce korištenja, pogotovo u kontekstu turizma i mobilnog života. Stoga se predlaže uvođenje registra stanova, koji bi omogućio kontinuirano i preciznije praćenje promjena.
Ova analiza jasno pokazuje da promjene u strukturi stambenog fonda nisu puki rezultat depopulacije ili razvoja, već refleksija novih obrazaca korištenja prostora u Hrvatskoj. U vremenu kada granice između privatnog odmora, poslovnog najma i sezonskog rada postaju sve zamagljenije, potrebno je i više alata za njihovo razumijevanje.
Depopulacija nema ujednačen pritisak u svim regijama
Uočene regionalne razlike u promjeni veličine ukupnog stambenog fonda kao i broja pojedinih njegovih sastavnica moguće je dovesti u kontekst nekih općih društveno-gospodarskih procesa u Hrvatskoj, tvrde autori dodajući da od relevantnijih svakako treba istaknuti demografske.
Dostupni uvidi pokazuju da depopulacija koja je zahvatila Hrvatsku nema ujednačen pritisak u svim regijama. Dostupne studije na razini županija jasno pokazuju da u odnosu na druge regije područje Panonske Hrvatske u većoj mjeri bilježi međupopisni pad broja stanovnika. Ondje je pad broja stanovnika u većoj mjeri rezultat negativnih neto migracija.
Pojačano iseljavanje dodatno intenzivirano ulaskom Hrvatske u EU zasigurno je u toj regiji snažnije utjecalo na brojnost pojedinih sastavnica stambenog fonda, posebno na smanjenje broja nastanjenih stanova. Razmjeri toga su pak takvi da je Panonska Hrvatska jedina regija koja bilježi smanjenje ukupnog stambenog fonda.
Oko 60 posto ispitanih radi u vrtu
Za vezu između smanjenja broja stanova za odmor i povećanje broja stanova koji se koriste u vrijeme sezonskih radova u poljoprivredi autori su potvrdu našli u analizi samo u Panonskoj Hrvatskoj, a i tamo je ta veza bila umjerena. Riječ je o regiji gdje je poljoprivreda dominantnije zastupljena gospodarska djelatnost, stoga se može očekivati da se u tom prostoru u većoj mjeri pojavljuju i hobi-poljoprivrednici ili povratnici na selo.
Dio njih zasigurno i u aranžmanu u kojem se stan za odmor počinje intenzivnije koristi i za radove u poljoprivredi. Da to nije neobično za tu regiju, pokazuju rezultati istraživanja provedenog u Aljmašu prema kojemu je oko 60 posto ispitanika izjavilo kako više-manje redovito radi u vrtu ili voćnjaku tijekom boravka u vikendici.
Dvojna funkcija u kojoj je sekundarno stanovanje povezano s nekim oblikom poljoprivredne proizvodnje prisutna je i u drugim dijelovima Europe.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
