Zbog redukcije prava vezanih uz zapošljavanje osoba s invaliditetom, udruge osoba s invaliditetom i njihovo pravobraniteljstvo nezadovoljni su novim izmjenama Pravilnika o poticajima pri zapošljavanju osoba s invaliditetom jer će one, tvrde, financijski dodatno opteretiti ovu kategoriju građana i ograničiti im pristup tržištu rada.

Riječ je o pravilniku koji uređuje sustav zapošljavanja osoba s invaliditetom i olakšice za poslodavce koji ih zaposle. Predloženim izmjenama, troškovi prijevoza do posla i natrag neće se više pokrivati u 100-postotnom iznosu, već se subvencija smanjuje na 75 posto mjesečne karte, a ukida se i poticaj kod samozapošljavanja za ovu kategoriju građana.

Troškovi prijevoza

U izmjenama i dopunama Pravilnika stoji da se trošak prijevoza na radno mjesto nadoknađuje se u visini stvarnih troškova prijevoza osobe s invaliditetom, i to u visini 75 posto iznosa mjesečne karte u međugradskom ili međumjesnom prijevozu. Za korištenje privatnog osobnog automobila, u slučaju da nema organiziranog javnog prijevoza, pokrivat će se iznos od 0,13 eura po kilometru. Sada se ovoj kategoriji radnika pokriva kompletan trošak mjesečne karte, a visina naknade po kilometru izražena je u staroj valuti i iznosi jednu kunu. Iako je ovaj iznos točno preračunat u eure, Vladu se u javnoj raspravi poziva da ga poveća na 0,16 eura po kilometru, budući da je tolika naknada troškova prijevoza koju po prijeđenom kilometru primaju državni i javni službenici.

– Predložene izmjene korak su unazad u podršci zapošljavanju osoba s invaliditetom jer se izravno povećava financijski teret za osobe s invaliditetom i njihove poslodavce. To posebno pogađa one s nižim primanjima i one koji žive u udaljenijim mjestima, gdje su troškovi prijevoza ionako značajan udio u mjesečnim izdacima, komentar je Stipe Margića, predsjednika Udruge Liberato.

Preispitati izmjenu

Smatra da je naknada od 0,13 eura po kilometru za korištenje privatnog automobila neadekvatna, s obzirom na stvarne troškove goriva, ali i amortizacije vozila, osiguranja i ostalih popratnih troškova.

– Ova cijena ni približno ne pokriva realne troškove koje osoba s invaliditetom ima kada koristi vlastiti automobil zbog nedostatka javnog prijevoza. Umjesto smanjenja potpore, treba jačati mjere koje potiču zapošljavanje i osiguravaju ravnopravan pristup tržištu rada. Pozivamo predlagatelja da preispita ovu izmjenu i zadrži dosadašnji model sufinanciranja u punom iznosu i poveća naknadu po kilometru, poručuje Margić.

I pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić podsjeća da je mobilnost ključni preduvjet za uključivanje osoba s invaliditetom na tržište rada. Financiranje troškova prijevoza, smatra, mora biti temeljeno na stvarnim troškovima koje osobe s invaliditetom imaju, bilo da se radi o javnom prijevozu, korištenju privatnog automobila ili taksi prijevozu. Samo takav pristup doprinosi stvarnoj, a ne samo formalnoj jednakosti na tržištu rada.

– Važno je osigurati troškove prijevoza i za potrebe obavljanja djelatnosti, a ne samo za dolazak na posao i povratak s posla. Mnoge osobe s invaliditetom, osobito one koje su samozaposlene ili rade na poslovima koji uključuju terenski rad, svakodnevno putuju na različite lokacije kako bi obavljale radne zadatke. Ograničavanje prava na nadoknadu troškova samo na putovanja između mjesta stanovanja i mjesta rada ne odražava realne potrebe radno aktivnih osoba s invaliditetom i može ih dovesti u nepovoljan položaj u odnosu na druge radnike, upozorava Jurišić.

Ključni alat

Druga je sporna stavka ukidanje potpore za samozapošljavanje. One su, podsjeća pravobranitelj, ključni alat za poticanje poduzetništva osoba s invaliditetom i njihovu ekonomsku neovisnost, i s njima bi svakako trebalo nastaviti.

– Za brojne osobe s invaliditetom samozapošljavanje nije izbor, već ujedno jedina realna prilika za radno uključivanje, s obzirom na prepreke s kojima se susreću pri zapošljavanju kod drugih poslodavaca, od arhitektonskih barijera do društvenih predrasuda. Mnogima upravo ta potpora omogućuje stabilan početak poslovanja, pokriva rizike povezane s nižim prihodima te im daje šansu da dugoročno ostanu aktivni na tržištu rada, smatra pravoranitelj Jurišić.

Unatoč državnim potporama i mjerama stvarni uvjeti poslovanja za osobe s invaliditetom i dalje su specifični i zahtjevni, pa bi ukidanje ove potpore, dodaje, moglo obeshrabriti poduzetničke inicijative onih kojima je to jedina opcija.

– Smatramo da poticajne mjere trebaju biti usmjerene na uklanjanje prepreka, a ne njihovo povećanje, zaključuje Jurišić.

Iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, na kritike odgovaraju da su izmjene pravilnika još u fazi javnog savjetovanja te će sve prijedloge, kažu, pozorno razmotriti. Cilj je izmjena, ističu, osigurati održivost sustava poticaja. Prema službenim podacima, zahvaljujući poticajnim mjerama godišnje se u Hrvatskoj zaposli oko 3.000 osoba s invaliditetom.

Poslodavci na rubu egzistencije

U integrativnoj radionici RJ Ivančica u Ivancu, koja zapošljava radnike sa smanjenom radnom sposobnošću, radnici stanuju uglavnom izvan mjesta rada pa će im smanjenje subvencije prijevoza direktno oboriti financijski rezultat ionako teško održivog poslovanja.

– U RJ Ivančica po novom prijedlogu pravilnika gubio bi se značajan iznos što bi dodatno opteretilo teško održivo poslovanje, veli predsjednik Uprave, Siniša Zver.
Mijenjati bi, dodaje, trebalo i naknadu po kilometru jer je stvarni trošak prijevoza uslijed inflacije porastao, a ozbiljan im je problem nedostatak kvalificirane radne snage, odnosno stručnih radnika i radnih instruktora, što dugoročno može negativno utjecati na proces integracije odraslih osoba s invaliditetom. Bruto plaća od 2.000 eura nedovoljna je da ih se privuče u sustav, upozorava Zver.

Povezane vijesti

• Zavidne vještine boćara i kuglaša
• U Labinu ima dovoljno mjesta za vozila invalida
• Dobra mjera koja se teško ostvaruje: Više od sto tisuća osoba s invaliditetom još čeka inkluzivni dodatak