Sindikalist Krešimir Sever gostovao je u Dnevniku HTV-a povodom Međunarodnog praznika rada. Istaknuo je kako je apsolutno netočna teza da je hrvatski radnik preskup te je naglasio da je hrvatski radnik izuzetno vrijedan.

Međunarodni je praznik rada. U više od 80 zemalja to je državni praznik, kojim se ističe važnost sigurnog, dostojanstvenog i primjereno plaćenog rada. U našoj zemlji i ove godine izostale su prosvjedne povorke, a građani su ga tradicionalno obilježili druženjima uz besplatan grah.

Krešimir Sever je rekao kako se od rada može živjeti izuzetno teško.

- Prosječan radnik danas ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu ima velikih problema. Ako gledamo hrvatskog radnika, onda je sasvim jasno da se u Hrvatskoj izuzetno teško živi od nekakve normalne plaće. Radi toga što su plaće same po sebi preniske, bez obzira koliko se govorilo o njihovom rastu. Ako znamo da se negdje oko 875 tisuća plaća u Hrvatskoj kreće između neto 754 eura, kolika je minimalna plaća, do 1175 eura, kolika je ona srednja plaća, onda znamo koliko i kako se živi, rekao je.

Dodao je kako plaće nisu nikad bile veće, ali i troškovi života nisu nikad bili veći.

- Negdje oko 70% plaća tek nešto niže je tu negdje do razine prosječne plaće. Ona srednja medijalna plaća pala je za 25 eura. Na drugoj strani, prosječna plaća je porasla za 24 eura, ali tko je doprinio rastu te plaće, doprinijeli su oni iz onog zadnjeg, devetog i desetog decila. Znači, oni koji su imali najviše, dobili su još i više. Ovi sa malim ostali su zapravo pri tome malome ili imaju još manje. Tako da treba doista gledati cjelinu, rekao je Sever.

Istaknuo je kako nije dovoljno gledati koliko su plaće rasle u postocima, jer su rasle s izuzetno niske osnove.

- Ako je danas minimalna plaća u netu 754 eura uz izdašan rast koji je imala u zadnjih nekoliko godina, možemo slobodno reći da se od te plaće ne može dostojno živjeti. Nije bez razloga činjenica da su mnogi ljudi napustili Hrvatsku, da je i dalje mnogi napuštaju, a useljavanje možemo pratiti i kroz strane radnike koji ulaze ovdje u Hrvatsku, zato što im je još uvijek povoljnije raditi u Hrvatskoj za minimalnu plaću nego u svojoj matičnoj zemlji, primjerice u Nepalu, rekao je.

Mišljenja je da se mora ozbiljnu priču u Hrvatskoj otvoriti oko sustava rada.

- Mnogi govore i s područja poslodavačke strane da je radnik u Hrvatskoj uvjetno skup, da su velika davanja po radniku, da su veliki porezi. Međutim, kad gledamo i sam porezni sustav, onda vidimo da su plaćanja iz plaće i na plaću negdje u donjem dijelu europskih zemalja. Znači, čak nije ni oko sredine, nego ispod toga. Kad poslodavci galame o onoj većoj poreznoj stopi, onda galame za sebe, za svoje visoke plaće. U ovoj cjelini gledano, radnici u Hrvatskoj ne mogu dostojno stanovati, pa se ne mogu mladi izdvojiti iz obitelji, jer je skup najam stana, nisu kreditno sposobni, ne mogu si ni to priuštiti. Država je sad krenula s nekakvim programom i to treba snažno podupirati. Međutim, apsolutno nedovoljno, treba dati puno jače.

Kad gledamo i taj nekakav trošak po radniku, poslodavci često govore da je hrvatski radnik preskup.

- U posljednjih nekoliko godina dobit upravo u privatnom sektoru, ne samo u stranim multinacionalnim korporacijama, nego i u trgovačkim kućama i u mnogim drugim, rasla je izuzetno velikom stopom. I kad usporedimo rast plaća s rastom dobiti, vidimo da je dobit rasla puno više od plaća i da je tu bilo prostora za rast. Kad usporedimo trošak rada po satu rada u Hrvatskoj u odnosu na Europu, onda vidimo da je bruto trošak rada radnika po satu rada u Hrvatskoj ispod polovice onoga što je prosjek Europe, a kad gledamo prema razvijenijim zemljama, onda je to ispod jedne trećine, pa čak i ispod jedne četvrtine, što znači da postoji dovoljno prostora i da je apsolutno netočna teza da je hrvatski radnik preskup, da pače ima i dovoljno sredstava i načina, rekao je.

Naglasio je kako je hrvatski radnik izuzetno vrijedan, posebno koliko je vrijedan pokazuje kad ode van na bolju organizaciju, na kvalitetni rad.

- Ali više, hrvatski radnik ne može doprinijeti dodatno kad da ga netko ožima, kad ga netko žmiče, nego treba mijenjati tehnologije, treba ulagati u nove sustave organizacije posla, a radnik će sigurno dati sve od sebe kao što je davao i dosad, istaknuo je Sever.

Sindikalno organiziranje sve je manje popularno, mnogi uopće nisu skloni uključiti se u rad sindikata.

- To postaje veliki problem i u Hrvatskoj i u svijetu. Nama nedostaje tog jednog javnog odgoja za javno dobro, da se unutar sustava obrazovanja, već od vrtićke dobi, preko osnovne, srednje škole i prema fakultetima, da se mlade ljude usmjerava u tu nekakvu društvenu solidarnost, važnost toga da budu jedni s drugima. Mi ih usmjeravamo samo ka tome da je dobro biti poduzetnik i da se treba brinuti svatko za sebe. A onda kad dođe u situaciju da je doista svatko za sebe, onda je problem veliki. Neki podaci vrlo jasno pokazuju da u poduzećima koja su visoko sindikalizirana, u poduzećima gdje se sklapaju kolektivni ugovori u visoko sindikaliziranim zemljama, u zemljama s visokim postotkom pokrivenosti kolektivnim ugovorima, da su i radnička prava i plaće puno veće nego tamo gdje toga nema. I to bi trebalo biti najbolje usmjerenje da se u tom pravcu treba ići. A to bi trebalo biti u interesu i javnim vlastima, pa i poslodavcima, zaključio je za HRT.