kako dalje?
Hrvatska u borbi za održivi turizam zapela između dva ekstrema: "U privatni smještaj se ugurao investicijski, građevinski lobi koji gradi stanove i nepovratno »jede« prostor"
Ilustracija (Snimio Milivoj Mijošek)
Glavni državni inspektor najavio je ovih dana u Istri kako će na teren poslati pojačani nadzor nad nelegalnom gradnjom. Paralelno na državnoj dalekovidnici novinarka na tom istom terenu istočne Istre konstatira kako se bez papira grade prilazne ceste, vikendice, pa čak i kampovi. S druge strane u oko je upala i vjestica jednog dalmatinskog portala kako turisti u zvizdan po Stradunu kofere nose u rukama jer su u avionu ili negdje vjerojatno vidjeli video kojim ih se upozorava da će platiti kaznu ako ih vuku na kotačićima, piše Novi list
Reklo bi se dva ekstrema koji pokazuju kakvi smo u upravljanju turizmom i koji lijepo ilustriraju kamo to sve skupa ide. A ne ide u dobrom smjeru. Što smo nekako naglo počeli osvješćivati.
Hrvatski turizam praktički i nije hrvatski, gotovo sve velike kompanije su većinski u stranom vlasništvu, ulagači su stranci, a bome i kupci stanova u »sivo-bijelim kockama« koji nemilice niču po obali pod egidom ekskluziviteta, pa se tako vilom naziva sve i svašta, jer domaći s domaćim plaćama o takvoj nekretnini mogu samo sanjati.
Možda je utjeha da su veliki ulagači u turizam postali mirovinski fondovi, koji su doduše opet u vlasništvu neke strane banke, pa iako si domaći ne mogu priuštiti odmarati na Jadranu, a uskoro će i na plaže i skupe ležaljke gledati sa sjetom sa strane, barem će penzije biti solidne.
Samo u Opatiji je prije zadnje promjene Prostornog plana, kažu, predano 500-tinjak zahtjeva za građevinske dozvole. Lokalne vlasti diljem Jadrana »plaču« kako nemaju ingerencije, inspektore se valjda može izbrojiti na prste jedne ruke, medijski šušur traje vrlo kratko, i onda opet po starom.
I glavni su problem u zemlji privatni iznajmljivači jer porezna politika njima ide na ruku. Često zaboravljamo da smo dio Europske unije, a od 1. siječnja i dio šengenskog prostora pa da stranci bez problema ovdje mogu kupovati nekretnine i boraviti tu. Loša vijest je da, kad se prostor izrauba, nema nazad. Na čemu su se dobro opekli Španjolci, no zašto učiti na greškama drugih.
Ovih dana se i u Italiji vode polemike o ograničavanju rentanja stanova, što država želi staviti pod kakvu-takvu kontrolu. Isto je najavio i Pariz, ali i mnogi drugi. Na tapetu su i velike internetske platforme poput Airbnb-ja preko kojih se nude ti stanovi.
Gdje je pošlo krivo, pitali smo neke od dugogodišnjih turističkih djelatnika koji hrvatski turizam, što se ono kaže, poznaju u dušu.
Turistički stručnjak i izvrstan poznavatelj prilika u hrvatskom turizmu Selimir Ognjenović, vlasnik minhenskog ID Riva toursa, podsjetio je kako je vrijeme u kojem se traži novi način suživota s prirodom i pokušava zaustaviti sva pretjerivanja u zagađivanju i eksploatacijama.
– Stanovništva je u svijetu sve više i jasno je da u takvim okolnostima ljudi imaju sve veću potrebu za prostorom. Mi imamo sreću da smo zemlja koja nije prenaseljena, koja je prelijepa i za očekivati je da će se to pokušavati eksploatirati.
Dešava nam se da su našim gradovima i općinama glavni prihodi postali prihodi od građevinskih dozvola i komunalija, sve se to spojilo i došli smo u situaciju koju imamo danas.
Privatni smještaj, i to onaj pravi, po meni je vrlo pozitivna stvar jer je omogućavao našim ljudima kontakt s cijelim svijetom. Isto tako, naši građani nisu morali iseljavati jer su tako pronalazili posao u turizmu.
Moglo se, naime, raditi neki posao u hotelu, ali su ljudi imali uz to i dvije sobe koje su iznajmljivali turistima. I to je značilo bolji život ljudi na obali i otocima.
Međutim, dogodilo se i to da se u poreznoj politici zanemarilo da status privatnog smještaja mogu zloupotrijebiti financijske i građevinske strukture i nama se desilo nešto što sada naglo osvješćujemo. Sada, naime, imamo prevelik broj jedinica da bi se sve one mogle svesti pod privatni smještaj.
U privatni smještaj se uspio ugurati investicijski, građevinski lobi koji gradi stanove i nepovratno »jede« prostor, upozorio je Ognjenović.
Pravi privatni iznajmljivači, koji u destinaciji žive, školuju djecu, imaju neku tradiciju, nisu konkurenti ni hotelima ni kampovima, ukazao je ovaj znalac, istaknuvši kako je divlja gradnja i trošenje resursa i njima najveća prijetnja.
Podsjetio je kako održivi turizam podrazumijeva zadovoljstvo lokalnog stanovništva, a i samih turista. Osvrnuo se i na najavljeni Zakon o turizmu koji bi prema najavama trebao ići u smjeru boljeg upravljanja turističkim razvojem i to prvenstveno na lokalnoj i regionalnoj razini te kazao kako je vrlo važno pitanje kontrole i upravljanja razvojem.
Jer ako nema kontrole, bujanjem gradnje se jako povećavaju kapaciteti, a time se gubi na ekskluzivnosti, uništava okoliš i čitava destinacija postaje rob toga jer je izgubila imidž.
A gosti danas upravo sve više traže autohtonost i kontakt s lokalnom zajednicom i životom te su sve više svjesni važnosti očuvanja okoliša i ekološkog pristupa razvoju.
Dugogodišnji čelni čovjek udruženja privatnih iznajmljivača i stručnjak za privatni smještaj Nedo Pinezić ukazao je, pak, kako talijanski slučaj pokušaja ograničavanja rentanja pokazuje da Hrvatska ima najbolje reguliran sustav iznajmljivanja, odnosno pružanja usluga u domaćinstvu...
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
