RODITELJSTVO - IZAZOV ŽIVOTA
Mnogi odgoj zamjenjuju s poslušnošću
Djeca jako dobro prepoznaju naša emocionalna stanja, posebice kada smo ljuti ili frustrirani. Znaju to po našem disanju, pogledu, facijalnoj ekspresiji, čak i po hodu dok nas još niti ne vide. Stoga, upravljanje našim emocionalnim stanjima je prva stanica našeg putovanja u kvalitetniju roditeljsku ulogu. Prihvaćanjem vlastitih unutarnjih turbulencija dozvoljavamo si da te turbulencije prođu bez dubljih tragova
Ilustracija (foto Pexels)
Vjerujemo da vlastitu roditeljsku ulogu krećemo graditi tek rođenjem djeteta. U trudnoći zamišljamo svoje dijete i kakvo će biti, planiramo budućnost, aktivnosti kojima ćemo se baviti, kreiramo svoju predodžbu o obitelji kakvu bismo htjeli stvoriti. Ipak, svoj roditeljski zanat počeli smo kovati još kao djeca, učeći uz svoje roditelje. Neke strategije smo smatrali korisnima te smo ih i sami odlučili provoditi. Kroz vlastito iskustvo roditeljstva, ali iz perspektive djeteta, zaključujemo koja ponašanja nisu bila najadekvatnija. Svjesni smo da mi nismo "rezultat" niti jednadžba odgoja naših roditelja ili drugih skrbnika, već misaona bića koja donose odluke za sebe, najbolje u tome trenutku sa svim informacijama kojima raspolažemo. Svejedno, nerijetko osjećamo krivnju zbog prethodnih odluka koje smo donijeli nesvjesni onog što znamo sada - kako se situacija razvila. Tako to biva i u roditeljskoj ulozi. Učimo sve dok smo roditelji. Učimo i o sebi i o svome djetetu.
Ipak, mnogi odgoj zamjenjuju s pojmom poslušnosti. To je prva i velika zabluda i, samim time, izvor mnogih frustracija i nezadovoljstva jer roditelji imaju očekivanje da će ih "djeca poslušati" i napraviti što su im naložili ili što od njih očekuju. Vjeruju da su djeca sučelje u koje se ubaci program koji oni prihvate i odrade logaritme, no da to tako biva, bi li se toliki autori bavili temom roditeljstva? Kad ne znamo što napraviti, dođemo do ideje da potražimo savjet, možda starijih, nerijetko svojih poznanika u sličnoj životnoj situaciji ili iz literature. Ipak, tek kratkoročno očajnički potezi dovode do olakšanja jer se potraga za "čarobnim" receptom čini uspješna (za smirenje djece, objašnjenje tantruma, s odgovorima na pitanja kao što su: kako ga uspavati, što činiti kada dijete odbija hranu, zašto ne piše zadaće…).
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
