Liječnica Romana Jerković, dugogodišnja SDP-ova saborska zastupnica koja sada zastupa svoju stranku u Europskom parlamentu, komentirala je u razgovoru za naš list niz nacionalnih i međunarodnih tema.

- Prva ste hrvatska političarka ili političar koja je izrazila brigu o novinarima. Sve ste pogodili – od zdravstvenih problema, psihičkih tegoba na kraju radnog vijeka, do neprekidne izloženosti stresu. Europska komisija je usvojila Preporuku o zaštiti, sigurnosti i osnaživanju novinara kojom se namjerava pomoći u jačanju slobode medija i medijskog pluralizma u EU-u. Hvala na brizi, hoće li biti što od toga?

- Svaka vlast koja želi kontrolirati medije, a trenutna hrvatska vlast je upravo takva, vrši nasilje nad slobodom mišljenja i dostojanstvom uma. A bez slobode izražavanja nije moguće spoznati istinu. Europska komisija je usvojila preporuku s kojom bi se osnažile i slobode novinara i medija, ali je stvar svake članice kako će provoditi tu preporuku. Vlada Andreja Plenkovića sklona je samo verbalno podržati ono što EU predloži, a nakon toga čini sve samo ne ono za što bi novinarima i medijima osiguralo punu slobodu, uz, naravno, odgovornost. Skeptična sam prema primjeni preporuke EK-a, jer HDZ i Plenković iskazuju sve veću težnju za potpunom kontrolom medija. Drže lekcije novinarima. Odbijaju dati odgovore na pitanja, proglašavajući svojim pravom da određuju što može zanimati javnost, a što ne može. Traže od novinara "bansko novinarstvo"; nekad se takvo novinarstvo u udžbenicima zvalo dvorskim. Plenković nikako da shvati da nema NEtema. Inzistiranje na NEtemama je svojevrsna cenzura, a cenzura je vražje dijete vražjih roditelja. Dakle, pitate me hoće li biti od te preporuke u Hrvatskoj išta, a ja vam odgovaram; dok je ove vlasti biti će sve manje i manje sloboda. A takvo pak stanje vodi u suprotnom smjeru od demokracije.

- Smatrate li nužnom posvemašnju transparentnost vlasnika medija? Kod nas to nije do kraja jasno, što se vidjelo tijekom prošle godine u slučaju oduzimanja frekvencije Radiju 101.

- Netransparentnost vlasništva medija svjedoči o pravnom i institucionalnom kaosu u neuređenim društvima i državama. Neuređena država je i Hrvatska, u kojoj su u nekim slučajevima jedni vlasnici na papiru, a drugi u stvarnosti. Naša vlast to zna pa ipak bira ne učiniti ništa po tom pitanju jer, kao što znamo, sloboda medija manje ih zanima. U pravu ste, slučaj dodjele frekvencije Radija 101 je eklatantan primjer kršenja svih mogućih pravila i zakona, ali nitko na to ne reagira. Sloboda medija, uključujući sigurnost novinara, jedan su od temelja liberalne demokracije. Stoga ne možemo očekivati da kao društvo krenemo u dobrom smjeru sve dok god se guše medijski pluralizam i slobode.

- Jedna od Vaših posljednjih inicijativa u EP-u je uvođenje digitalnog identiteta. O čemu se točno radi?

- Zamislite svijet u kojem novorođeno dijete roditelji već iz bolnice mogu upisati u matičnu knjigu rođenih i knjigu državljana putem digitalnog novčanika, aplikacije za telefon koja im omogućuje komunikaciju s javnim servisima, bez redova, obrazaca ili papira? Ili zamislite mogućnost elektronskog glasanja iz udobnosti vlastitog doma, bez gužvi i milijuna eura potrebnih za njihovu provedbu? Zvuči kao znanstvena fantastika, zar ne? Sve to i još puno toga moguće je već danas u Estoniji, zemlji u kojoj je 99 posto svih državnih usluga dostupno online, 98 posto liječničkih recepata izdaje se digitalno, a 99 posto stanovništva ima digitalni identitet koji koriste na dnevnoj bazi u ispunjavanju raznih obaveza. Zakonom o digitalnom identitetu na kojem radim u EP želi se ubrzati prijeko potrebna digitalizacija javnog sektora, a posljedično društva i gospodarstva. Novi europski okvir za digitalni identitet omogućit će građanima brzu, sigurnu i transparentnu elektroničku identifikaciju pri korištenju javnih i privatnih usluga u Hrvatskoj i drugim zemljama Europske unije. Glavni cilj novog zakona je olakšati svakodnevni život građanima EU-a, omogućujući im jednostavniji pristup njihovim pravima u njihovoj zemlji ili tijekom putovanja i boravka u drugim državama članicama EU.

- Hrvatska se još pred 15 godina proglasila digitalnom, osnovan je Središnji ured za digitalnu Hrvatsku. Pa kako to da građani za nove osobne iskaznice moraju čekati u redu (doduše, uz aplikaciju redomat), da nema internetskog glasanja, da obnova kasni zbog papirologije? Ni Vlada SDP-a nije se u tome proslavila.

- Daleko smo još kao država i društvo od vizije nečega što bi se moglo nazvati digitalna ili e-Hrvatska. Neke pozitivne promjene se jesu dogodile, poput uvođenja nacionalnog sustava e-Građani čijem je razvoju značajno doprinijela upravo SDP-ova Vlada, za što je dobila i međunarodnu nagradu 2015. godine na temu „Otvorena vlast za unapređenje javnih usluga“. No, dojma sam da svi ti procesi idu presporo i nedovoljno ambiciozno. Iako se Hrvatska proglasila "digitalnom" prije 15 godina i osnovala Središnji ured za digitalnu Hrvatsku, činjenica je da postoje brojni izazovi i prepreke koje otežavaju napredak u digitalizaciji. S jedne strane imamo mlađe generacije koje zapravo žive u digitalnom svijetu, dok se s druge strane nalazi trom i neefikasan državni sustav koji je iznimno skup, kadrovski i tehnološki zastario i koji jednostavno ne ispunjava svoju glavnu zadaću: da bude uistinu servis građana i poduzeća. Tako je danas i u zdravstvu, pravosuđu, školstvu... Kako bismo kao društvo započeli te reformske procese i napravili snažan zaokret prema digitalizaciji, za to je prije svega potrebna jasna vizija i politička volja za provođenjem sveobuhvatnih reformskih procesa u praksi. Tu mislim na procese poput informatizacije državnih institucija i digitalizacije javnih usluga, informatizacije zdravstvenog sustava, modernizacije obrazovanja s naglaskom na jačanje STEM i digitalnih vještina u osnovnim i srednjim školama. Ako uzmemo u obzir dadigitalna ekonomija raste po prosječnoj godišnjoj stopi od sedam posto, onda je poprilično lako shvatiti zašto bi digitalna Hrvatska morala postati strateška odrednica ove države.

- Na brojnim primjerima ukazujete na loše primjere zaštite okoliša. U Istarskoj županiji u tijeku je velika akcija uklanjanja bespravno sagrađenih objekata. Ima ih na desetine tisuća! Što nam to pokazuje o pravnoj i stranačkoj državi?

- Problem bespravne gradnje je rak rana hrvatske prostorne politike, a ovaj problem ima nekoliko različitih uzroka. Jedan od najvažnijih je komplicirana, skupa, dugotrajna i često korumpirana procedura ishođenja lokacijskih i građevinskih dozvola. U ovim procedurama često svjedočimo tome da pravila nisu jednaka za sve, što dovodi do građanskog neposluha i otpora. Osim toga, građani često ne razumiju važnost strateškog pristupa prostoru te nastoje svoje terene na različite načine pretvoriti u građevinske jer im se tako preko noći drastično podiže vrijednost. Problem bespravne gradnje nije samo hrvatski problem, to je problem koji se često susreće na cijelom Mediteranu, kako u zemljama EU-a poput Grčke, Italije, Hrvatske i Španjolske, tako i u mediteranskim državama koje nisu članice EU, poput Turske, Egipta, Tunisa, Alžira i sl. Problem bespravne gradnje gotovo da ne postoji u protestantskim zemljama, pa dio problema sigurno treba tražiti i u mentalitetu. No, s druge strane mentalitet može biti posljedica i neučinkovitog i koruptivnog sustava jer se često radi o sustavu spojenih posuda. Stoga je iznimno važno u ukupnu prostorno-planersku i građevinsku problematiku uvesti maksimalnu transparentnost. To se može postići uvođenjem potpuno otvorenog i projektnog proračuna po uzoru na skandinavske države jer se na taj način daleko lakše može provoditi kontrola nad lokalnim i državnim vlastima.

- Kako komentirate prijedlog Zakona o pomorskom dobru? Kako su u zemljama EU riješeni problemi s pristupom plažama?

- Zamislite da živite na moru, a moru ne možete prići. Bezbrižne ljetne dolaske na lokalnu plažu na koju svoj ručnik stavite bilo gdje zamijenit će ograde, zabrane pristupa i naplate ulaska na plažu. Kao rođenoj Dalmatinki i nekome tko je na moru odrastao ovo me jako smeta, a HDZ-ov prijedlog smatram najvećom prevarom hrvatskog stanovništva nakon privatizacije u 90-im godinama. Pomorsko dobro treba ostati opće dobro u općoj upotrebi. Točka. Što je sljedeće, prodaja i privatizacija otoka? Nažalost, ova Vlada nije kadra puniti proračun jačanjem drugih gospodarskih sektora pa, po dobrom starom hadezeovskom ključu, sve rasprodaje. A rasprodaju ono što nije njihovo. Tome jednom za svagda treba stati na kraj i reći No pasaran! Ovim Zakonom, suprotno tvrdnjama resornog ministra i Vlade u cjelini, omogućava se uzurpacija plaža kao općeg dobra i to nije nipošto u javnom interesu, već u interesu stranih investitora i 'HDZ-ovih partnera', odnosno pojedinaca bliskih HDZ-u kako na lokalnoj, tako i na nacionalnoj razini. Na plaže ispred hotela, ispred privatnih vila tajkuna, ispred posjeda otimača onog što se otimati ne smije (a može), neće moći svi građani, već samo oni odabrani. Želite li to?

- Jedna od najvećih hrvatskih političkih tema je zdravstvena reforma. Vi ste liječnica, znate stvari iznutra. Zašto je ona nemoguća?

- Reforma zdravstvenog sustava itekako je moguća, ali ne s ovom Vladom. Kada nešto želite mijenjati, potrebno je raditi proaktivno, a ne reaktivno. Naša zdravstvena administracija svedena je na to da djeluje reaktivno i da gasi požare, dok strategije ostaju mrtvo slovo na papiru. Iako je naš resorni ministar u listopadu prošle godine najavio reformu predstavljajući izmjene zakona o zdravstvenoj zaštiti i obveznom zdravstvenom osiguranju, nije ponudio rješenja za goruće probleme hrvatskog zdravstvenog sustava, već samo kozmetičke preinake. Pozdravljam veća ulaganja u prevenciju i stavljanje pacijenta u središte sustava, međutim i dalje propuštamo uhvatiti se u koštac s ključnim problemima poput prevelike potrošnje, a loših rezultata. Tome u prilog najbolje govore podaci da na onkološku skrb trošimo najviše u EU, a u isto vrijeme smrtnost od raka nam je među najvišima u EU. Nelogično je i to da privatnim klinikama uplaćujemo milijarde za preglede samo zato jer klinike u sustavu javnog zdravstva nedovoljno iskorištavaju sredstva iz EU fondova za kupovinu sofisticirane aparature. Dakle, već i vrapci na grani znaju da su najveći problemi našeg zdravstvenog sustava loše upravljanje i nekontrolirano trošenje financijskih resursa. Ministar Beroš potpuno je podbacio i nije se snašao na toj funkciji. Uzalud potrošen mandat, kakva šteta.

Povezane vijesti

• Sindikati i Udruga pacijenata protiv "kanadizacije" zdravstva
• Kanadski model: Plaćaju se hitna, lijekovi, naočale, zubar
• Uvodi se privatizacija na pomorskom dobru?