Na neujednačenost dostupnosti i kvalitete odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj utječu velike regionalne razlike, a upravo je na državi odgovornost napraviti preduvjete za ujednačenije prilike, istaknuto je u četvrtak na okruglom stolu "Kako do jednakog pristupa obrazovanju?"

Državni pedagoški standardi propisuju potrebne uvjete čije ispunjavanje bi ujednačilo uvjete obrazovanja, no istraživanja pokazuju da smo daleko od dostizanja tih standarda, istaknuto je na stolu kojeg je organizirao Centar za mirovne studije.

Centar je u sklopu projekta 'Prava u praksi - participacijom i suradnjom do kvalitetnih politika zaštite socio-ekonomskih prava' izradio istraživanje o provedbi državnih pedagoških standarda, s ciljem detekcije ključnih segmenata koji generiraju nejednak pristup obaveznom odgoju i obrazovanju djece u Hrvatskoj. 

"S obzirom na to da je pravo na obrazovanje garantirano i Ustavom, država ima odgovornost da kroz svoj rad osigura svakom djetetu ostvarenje tog prava te time napravi preduvjete za ujednačenije pozicije i prilike djece",  kazala je Lovorka Bačić iz Centra za mirovne studije.

Predstavljajući ključne nalaze u istraživanju istaknula je da je više glavnih poteškoća koje su identificirali na razini predškolskog odgoja i obrazovanja nego osnovnoškolskog.

"Većina je financiranja na jedinicama lokalne samouprave, a s obzirom da postoje velike regionalne nejednakosti u financijama s kojima raspolažu, to uzrokuje puno problema te neujednačene prakse i različite uvjete za djecu i roditelje", kazala je Bačić.

Na razini predškolskog odgoja obuhvat djece značajan je problem - samo 57,5 posto općina i gradova u predškolskom odgoju dovoljno mjesta za svu djecu.

Drugi spektar problema odnosi se na nedostatak kadrova, prostornu dostupnost i druge infrastrukturne probleme te cijenu roditeljskog udjela.

Bačić je naglasila da su broj odgojitelja i stručnih suradnika problem i u predškolskom i osnovnoškolskom odgoju jer ih puno nedostaje.

Pristupačnost obrazovanju podrazumijeva obvezu države da osigura resurse

Osvrnula se na Nacionalni plan oporavka i otpornosti, u sklopu kojeg se do 2027. izgradnjom, dogradnja, rekonstrukcijom i opremanjem osnovnih škola želi omogućiti jednosmjenski rad i cjelodnevna nastava.

S obzirom, kako je navela, trenutno 39 posto škola radi u jednoj smjeni, a 59 posto u dvosmjenskoj nastavi, upozorila je da će to zahtijevati dodatne kadrove, opremanje, dodatne dvorane i druga sredstva i modele.

Tina Đaković iz Kuće ljudskih prava Zagreb poručila je da pristupačnost obrazovanju podrazumijeva obvezu države da osigura resurse, da financira odgoj i obrazovanje i da osniva odgojno obrazovne ustanove.

"U Hrvatskoj imamo problem infrastrukture, koja je zastarjela i neadekvatna, zastarjela oprema. Pitanje vezano za kvalitetu obrazovanja koje se tu veže je rad u smjenama i nedostatak zaposlenih u stručnim službama škole ili nedostatak nastavnika za određene predmete", naglasila je.

Navela je da je u Hrvatskoj  stopa sudjelovanja u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju među najnižima u EU te da postoji veliki jaz između urbanog i ruralnog područja i takve su razlike u Hrvatskoj veće nego u EU.

Povezane vijesti

• Priča o Antoniji Cenidi je, vrlo vjerojatno, izmišljena
• Istra se po brojnosti događaja može usporediti sa Zagrebom
• Ako na crnca gledaš kao na gorilu, to govori o tvom kretenizmu, a ne o crncu!