Najsigurniji su i dalje oni koje volimo zvati uhljebima. Armija tih, koji i inače primaju plaće za mali ili nikakav rad zaštićeni su, sada sjede doma, a nitko i ne osjeća da ih nema na poslu. Brojni su takvi, ne samo u općinama i županijama, već i u raznim institutima, agencijama, fantomskim institucijama koje nemaju nikakvog smisla * Treba li takvima smanjiti plaće? Da, treba, itekako i to drastično. Ali, treba biti oprezan. Niti su svi, pa i u administrativnim službama uhljebi, niti svi trebaju na isti način snositi ekonomske posljedice u galopirajućoj krizi koja tek predstoji 

Vladine mjere mnogi nisu dočekali s oduševljenjem, pogotovo ne onaj dio koji predviđa samo odgađanje plaćanja bezbroj nameta koji će poduzetnike dočekati i nakon kraja pandemije korona virusa. Mnogi su i vrlo ironično prokomentirali kako su "sretni" što neće morati tri mjeseca plaćati spomeničku rentu, a u međuvremenu su im biznisi uništeni. Ipak, najsigurniji su i dalje oni koje volimo zvati uhljebima. Armija tih, koji i inače primaju plaće za mali ili nikakav rad zaštićeni su, sada sjedi doma, a nitko i ne osjeća da ih nema na poslu. Brojni su takvi, ne samo u općinama i županijama, već i u raznim institutima, agencijama, fantomskim institucijama koje nemaju nikakvog smisla, ali su idealno mjesto za uhljebljavanje stranačkih poslušnika. Treba li takvima smanjiti plaće?

Nikome ne trebaju

Da, treba, itekako i to drastično. Nije ovo vrijeme za reformu državne uprave, ali je vrijeme da svi oni koji godinama žive na grbači drugih, a inače malo ili ništa ne rade, sada podmetnu leđa. Ne ljudi u javnom sektoru koji su vrijedni, marljivi i nezamjenjivi, ne privatni poduzetnici koji su ionako bombardirani nametima da omoguće lagani život uhljebima, već brojni zaposleni u javnom sektoru koji nikome ne trebaju. Ali, treba biti oprezan. Niti su svi, pa i u administrativnim službama uhljebi, niti svi trebaju na isti način snositi ekonomske posljedice u galopirajućoj krizi koja tek predstoji. Zdravstveni radnici su po tko zna koji put pokazali svoje znanje, požrtvovnost, ali se vidio i krajnje bagatelizirajući odnos države prema njima. Potplaćeni su godinama, liječnici zarađuju manje od vozača autobusa gradskih prijevoznika, apsurda je na svakom koraku, a dio privilegiranih u zdravstvu se i dalje bogati na javnoj nabavi. Ljudi u sustavu to znaju, a nitko do sada nije učinio ništa da liječnici i ostalo zdravstveno osoblje imaju bar pristojne plaće, a da se zaustavi kriminal. Ako se sada dirne i u ovo malo što su dobili zdravstveni radnici, nastavit će se egzodus odlaska u inozemstvo, pogotovo nakon ove pandemije koja je pokazala i da najrazvijenije zemlje imaju premalo liječnika i medicinskih sestara. Sretni će dočekati hrvatske liječnike i hrvatske sestre. Zdravstvo mora ukupno dobiti više, jer ovo sigurno nije i posljednja slična kriza. Ako nećemo stimulirati ulaganje u pamet, znanje, tehnologiju u zdravstvu bit ćemo još u većim problemima u godinama koje dolaze. Zato, pamet u glavu, liječnici i sestre trebaju odmah dobiti više plaće i bolje uvjete rada. Pogotovo nakon upozorenja udruženja bolničkih liječnika da mnogi danas u Hrvatskoj rade bez prave zaštitne opreme, što je katastrofalni podatak o kojem bi se trebao izjasniti i ministar Vili Beroš.

Bandić je upravu

Zagrebački gradonačelnik prvi je upozorio da treba razmišljati o smanjenju plaća zaposlenih u gradu. Jer, ako se nekome ne uzme, kako će se drugom moći dati. Milan Bandić je u pravu i po tko zna koji put reagira brže i efikasnije od drugih. On nije čovjek fraza, već čovjek akcija, pa je zato i trn u oku mnogih koji bi voljeli da uvijek sve ostane "po starom". Odmah je ukinuo plaćanje najma gradskih prostora, krenuo s konkretnim mjerama, ali će i njegove službe trebati biti objektivne i odlučiti kome manje plaće, kome da ostanu iste, a kome ih treba povisiti.

Sada je idealni trenutak da se Hrvatska suoči s bolnom istinom da na grbači svih građana imamo mnoge koji uopće ne bi trebali dobivati plaće i koji su opterećenje za proračun. Godinama su uvijek oni pošteđeni, godinama se udara na privatni sektor koji jedini privređuje, a štite oni koji dobivaju novac iz proračuna. Godinama se bogate oni koji primaju i razne poticaje, koji imaju i koji nemaju smisla. Ljudi koji rade na selu, pošteno i zdušno, često ostanu bez poticaja jer ih, po raznim linijama, dobivaju oni koji na kraju ništa ne rade u poljoprivredi. Preko muljaža se prelazi, mijenjaju se ministri, ali problemi ostaju.

Čemu članarina za Hrvatsku gospodarsku komoru? Zbog armije zaposlenih od kojih malo tko ima koristi. Ako su tako nezamjenjivi zašto ih ne plaćaju oni koji ih trebaju. Zbog čega bezbrojni nameti koje privatnici ne mogu izdržati? Zar je bolje uništiti one koji nešto privređuju, da bi se zaštitilo one koji troše kao ludi bogataši? I na Crkvi je da razmisli treba li dalje hrvatska država u istoj mjeri financijski snositi teret iz Vatikanskih ugovora. I tu su uštede ne samo moguće, već i potrebite.

Vojska nek' se strpi, policiji daj

Premijer Andrej Plenković najavio je da će njegovi ministri oštro rezati sve što nije potrebno. Ti rezovi moraju biti poznati odmah, jer zaista u svakom resoru postoji prostor za uštede. Treba li nam investicija za kupnju borbenih aviona sada? Ne treba, kao što možemo za izgledno vrijeme odgoditi i nabavku vojne opreme koja je bila predviđena. Druga stvar je s policijom, pogotovo onim dijelom koji je angažiran na zaštiti hrvatskih građana. Oni moraju dobiti više plaće, moraju biti bolje stimulirani. Rade krajnje odgovoran posao, u vrlo teškim okolnostima, a uskoro bi situacija na granicama mogla eskalirati. Tim ljudima treba omogućiti da dobiju još više opreme i da budu adekvatno nagrađeni. Ako brzo i efikasno ne spasimo poduzetnike, posljedice će za Hrvatsku biti bolne. Njima ne trebaju odgode plaćanja ionako besmislenih nameta, njima trebaju konkretne mjere i to odmah. Nema tu mnogo filozofije, dok se ne smanje plaće onima u javnim službama koji ih možda i ne zaslužuju, mjere za privatne poduzetnike neće biti efikasne. Jer, država novca nema, a imat će ga još manje kada će se svesti računi oko punjenja proračuna bez turizma. Što se prije reagira, što se prije povuku hrabri potezi za smanjenje plaća u javnom sektoru za one koji sustavu nisu dragocjeni, posljedice za cijelo hrvatsko gospodarstvo bit će manje.

Uhljebi i privilegije

Može li Vlada Andreja Plenkovića u izbornoj godini povući hrabre poteze, koji uključuju smanjenje plaća uhljebima, ako ih u ovom trenutku nije moguće i smanjiti na prihvatljivu mjeru? To je krucijalno pitanje, ali s njim se Plenkovcićev kabinet treba odmah suočiti. Ako će se ići na linearno rezanje plaća svima, to bi bila katastrofa. Stradali bi opet oni koji najviše rade, a uhljebi ionako imaju vremena i za dodatne poslove pa neće biti previše pogođeni. Nije lako napraviti selekciju smanjenja plaća. Tu nepopularnu mjeru posljednja je primijenila Jadranka Kosor i izgubila izbore. Plenkoviću je preostalo još malo vremena za energične   poteze, jer čim epidemija stane, krenut će predizborna utakmica. A uljebi su, budimo iskreni, proizvod velikih stranaka i oni će, svi do jednoga, zdušno braniti svoje privilegije. Njihovi glasovi često određuju izbore. Međutim, kako će to izgledati Hrvatska ako uništimo poduzetnike, a spasimo uhljebe? Kako će ići dalje država ako podrežemo noge onima koji su i do sada mnogo i vrijedno radili, podcijenjeni i potplaćeni? Pa, većina europskih država već je davno riješila apsurde koji se u Hrvatskoj gomilaju godinama. Da zaposlenici raznih instituta i agencija danima ne dolaze na posao, da caruju lažna bolovanja, da za opseg posla za koji je potreban dan- dva sve se produži na mjesec- dva, ako ne i godinu. Zar nije vrijeme da hrabro porazgovaramo tko nam treba i tko nam ne treba? Uostalom, živimo u tržišnim uvjetima u kojima se privatnici itekako muče održati poslove, isplaćivati plaće i sve moguće dodatke. Lako je kada ti "netko", a to je država ili građani dostavljaju novce. Lijepo je živjeti u okolnostima da sve krize prolaze kraj tebe. Idealno je da su neki na tržištu, koje je na hrvatski način ionako poremećeno, dok su drugi zaštićeni kao medvjedi. Svatko bi to htio, možda se i moglo tako vuči u boljim vremenima, ali život u vrijeme korone sve je izmijenio preko noći. Hrvatska se sada suočava sa svojom stvarnošću. Da, treba smanjiti plaće zaposlenima u javnom sektoru, oko toga nema govora, ali ne svima i ne na isti način. Treba biti jako selektivan, pošten, hrabar. Bit će otpora raznih lobija, uhljebi će vikati do neba. Ali, to je pitanje života Hrvatske i njene budućnosti u narednim mjesecima i godinama.

Povezane vijesti

• Plenković: HDZ ide samostalno na izbore
• Crobarometar: Plenković popularniji od Milanovića
• Hrvatska će imati stabilnu i učinkovitu vladu