Glavni uzrok neefikasnosti
Poljoprivredna komora traži da se usitnjavanje obradivog zemljišta zaustavi zakonom
(Snimila Dubravka Petric/Pixsell)
Usitnjenost poljoprivrednih gospodarstava temeljni je razlog neefikasnosti i nekonkurentnosti domaće poljoprivrede, pa je Hrvatska poljoprivredna komora (HPK) najavila inicijativu za donošenje novog Zakona o nasljeđivanju, po uzoru na Austriju i Sloveniju, kako bi se taj proces napokon zaustavio.
"Poljoprivredna gospodarstva se ne bi smjela usitnjavati ni dijeliti. Važno je pronaći i usvojiti model da okrupnjeno poljoprivredno gospodarstvo ostane takvo kakvo je, jer je upravo struktura naših poljoprivrednih gospodarstava najveći i osnovni razlog neefikasnosti i nekonkurentnosti domaće poljoprivrede", izjavio je za Hinu predsjednik HPK Željko Mihelić.
Kazao je kako će HPK pokrenuti inicijativu da se pronađe zakonsko rješenje, ocijenivši da ne treba ići dalje od Slovenije i Austrije, koje su to uspješno regulirale.
"Ne smatram da je to lako niti da je to moguće odmah napraviti. Ali to je put kojim trebamo ići i kojem trebamo težiti ako želimo zadržati proizvodnju hrane u Hrvatskoj", istaknuo je, napominjući da se na šest hektara naprosto ne može napraviti takav model koji će na konkurentan način proizvoditi.
Novotny: Usitnjene površine rezultat ponajprije političkih odluka
Ekonomski analitičar Damir Novotny smatra kako bi zakonska zabrana usitnjavanja nasljeđivanjem mogla pomoći, ali zasigurno ne bi mogla riješiti problem usitnjenosti poljoprivrednih površina i posljedično niske produktivnosti domaće poljoprivredne proizvodnje.
Hrvatska obiteljska poljoprivredna gospodarstva, kako je naveo, obrađuju vrlo male površine - oko 70 posto poljoprivrednih gospodarstava ne obrađuje više od pet hektara.
Usporedbe radi, prosječna površina poljoprivrednog zemljišta po jednom gospodarstvu se u Austriji kreće između 40-50 hektara, uz oko 1.700 Raiffeisen zadruga. U Mađarskoj farmeri obrađuju prosječno oko 30, u Bugarskoj oko 20 hektara, naveo je.
"Hrvatska ima vrlo usitnjene poljoprivredne površine koje onemogućavaju ekonomski racionalnu poljoprivrednu proizvodnju, uz izostanak zadrugarstva i udruživanja", naveo je Novotny.
Napominje i da su usitnjene površine posljedica dvije velike agrarne reforme, prve 1930-tih i druge 1945. Treći val usitnjavanja su dogodio raspadom industrijsko-poljoprivrednih kombinata početkom 1990-tih.
"Usitnjene površine nisu, dakle, posljedica samo nasljeđivanja, već prije svega političkih odluka", ocijenio je Novotny, navodeći kako isto takve političke odluke mogu voditi prema okrupnjavanju. No, ocjenjuje da trenutno ne postoji političko raspoloženje prema okrupnjavaju poljoprivrednih gospodarstva, već suprotno - daljnjem usitnjavanju.
Zakoni o raspolaganju državnim poljoprivrednim zemljištem podložni su čestim izmjenama te, kako je naveo, do sada nisu poticali okrupnjavanje. Politička elita je zagovarala daljnje usitnjavanje, pod motom ”očuvanja ruralnog prostora”, što se nije dogodilo. Stanovništvo u ruralno prostoru, pak, smanjuje se unatoč raspoloživosti poljoprivrednog zemljišta, jer nedostaju kvalitetna radna mjesta i infrastruktura.
Kuskunović: Davno je to trebalo provesti
Poljoprivredni analitičar Miroslav Kuskunović ističe da je do sada već bilo pokušaja da se tako nešto regulira Zakonom o nasljeđivanju ali je sve „padalo” na prvoj stepenici. Naime, sporno je prema Ustavu zadirati u prava privatne imovine.
Hrvatska, kako je naveo, ima velike probleme u poljoprivredi, pad proizvodnje u gotovo svim sektorima, rast uvoza i stvaranja deficita u trgovini, a usitnjeni mali proizvođači nemaju snagu da svojim malim proizvodnjama dođu do polica trgovina.
Zaustavljanje usitnjavanja poljoprivrednog zemljišta kroz novi Zakon o nasljeđivanju bi, kaže, bila samo jedna od strukturnih mjera koje je bilo potrebno davno provesti.
Kuskunović ističe kako se ranije pozivalo na slovenski i austrijski model koji se temelje na načelu očuvanja gospodarski održive poljoprivredne cjeline, odnosno sprječavanja usitnjavanja gospodarstava.
Taj se model, pojasnio je, naziva model zaštićene farme (zaštićene kmetije) i uređen je posebnim zakonom o nasljeđivanju poljoprivrednih gospodarstava (ZDKG). On predviđa da farma ima samo jednog nasljednika koji će nastaviti gospodariti farmom i zemljištem, dok ostali nasljednici dobivaju novčanu naknadu - umjesto fizičke podjele zemljišta, ostali zakonski nasljednici imaju pravo na isplatu svog nasljednog dijela.
