Nosač zvuka Branka Okmace kao plod suradnje sa Sandrom Peročevićem

SECOLO XXI: Spoj slavenske strastvenosti, talijanske pjevnosti i germanske racionalnosti

Priča o ovome nosaču zvuka započela je prije desetak godina, kada sam još bio student kontrabasa na tršćanskom konzervatoriju "Giuseppe Tartini" u klasi prof. Stefana Sciascie, veli Sandro Peročević * Posebnost CD-a je da sva djela stilski sažimaju glazbene elemente istarskog folklora, ističe Branko Okmaca

| Autor: Vanesa BEGIĆ
Branko Okmaca i Sandro Peročević

Branko Okmaca i Sandro Peročević


"SECOLO XXI" naslov je nedavno objavljenog nosača zvuka na kojem se nalaze tri originalne skladbe koje je pulski nagrađivani skladatelj, maestro Branko Okmaca napisao za kontrabas i druge

instrumente. Kako je krenula cijela ta priča, jedna sasvim posebna pulska priča, gdje su glavni akteri skladatelj - maestro Okmaca i kontrabasist Sandro Peročević, upitali smo ove pulske glazbenike.

Početak suradnje

- Sandro Peročević: Priča o ovome nosaču zvuka započela je prije desetak godina, kada sam još bio student kontrabasa na tršćanskom konzervatoriju "Giuseppe Tartini" u klasi prof. Stefana Sciascie. Zamolio sam tada svog kolegu i prijatelja, pulskog skladatelja i dirigenta Puhačkog orkestra grada Pule Branka Okmacu, s kojim sam nastupao još za vrijeme dok smo obojica bili učenici pulske glazbene škole, da me prati na klaviru na mojim godišnjim ispitima. Krenuli smo tada zajedno pripremati repertoar standardne kontrabasističke literature, i kroz mnogobrojne razgovore o glazbi koje smo vodili za vrijeme vožnje do Trsta, ideja da napiše skladbu kojom bih koncertno obranio moju prvostupničku diplomu nametnula se prirodno, kao logičan slijed naše suradnje. Nastala je tako "Serenada za flautu, klarinet i kontrabas", prva u nizu Brankovih skladbi posvećena komornom muziciranju u kojima je kontrabas (koji se inače uglavnom susreće u ulozi pratećeg instrumenta), ravnopravan ostalim glazbalima. Zajedno sa mnom, na toj skladbi svira flautistica Samanta Stell, profesorica u Glazbenoj školi u Poreču i klarinetist David Kumpare, profesor u Glazbenoj školi u Rijeci.

Skladba je praizvedena u tršćanskom konzervatoriju pred publikom i komisijom od desetak docenata raznih konzervatorija sjeverne Italije (regije Friuli-Venezia Giulia i Veneto), i bila je primljena s oduševljenjem, što je odmah urodilo suradnjom Branka Okmace i jednog od najvećih svjetskih kontrafagotista, Sergia Lazzarija. S obzirom na to da mu se Serenada jako svidjela, on mu je odmah naručio skladbu za kontrafagot koja je nedugo nakon i ovjekovječena na njegovom CD-u.

Naša suradnja se nastavila, pa je za moju magistarsku diplomu Branko napisao sljedeću skladbu, također za "neklasičnu" kombinaciju instrumenata - Trio za flautu, kontrabas i klavir. Na CD-u, u izvedbi ove skladbe se Samanti i meni pridružio pijanist Vladimir Mlinarić, profesor na Muzičkoj akademiji u Ljubljani, još jedan Brankov i moj prijatelj iz pulske glazbene škole iz mladih dana, koji je sa zadovoljstvom i entuzijazmom pristao pridružiti nam se na ovom projektu.

Po završetku mog studija imali smo dakle oko 40 minuta originalne glazbe pisane za kontrabas, pa je Branko napisao još jednu, kako bismo mogli snimiti nosač zvuka i na neki način ovjekovječiti tu suradnju, te ostaviti trajni zapis. Nastala je tako "Sonata za kontrabas i klavir" u kojoj na CD-u svira pijanist Sandro Vešligaj s Muzičke akademije u Puli.

- Koje su posebnosti ovog CD-a?

- Branko Okmaca: Posebnost CD-a je da sva djela stilski sažimaju glazbene elemente istarskog folklora, zajednički nazivnik svim skladbama na albumu jest spoj slavenske strastvenosti, talijanske pjevnosti i germanske racionalnosti. Upotreba malointervalskih nizova rezultiraju složenim harmonijskim rješenjima te daje prizvuk tzv. normativne nestabilnosti intonacije, tipične za netemperirano muziciranje, prisutno na istarskom tlu od davnina.

- Ima li dovoljno glazbene literature napisane ciljano za kontrabas ili se radi većinom o prilagodbama?

- Okmaca: Kontrabas je prvenstveno, ali ne i isključivo orkestralni instrument. Čak i u komornoj glazbi nije često zastupljen, pojavljuje se tek od kvinteta pa nadalje, ali i tada prvenstveno u ulozi basovskog instrumenta, kakvu najčešće ima i u orkestru. S obzirom na njegovu veličinu i na tehničke i tonske osobine, samo ponekad mu se i to rijetko povjeravaju istaknutije melodijske linije. Stoga, solističkih djela pisanih za kontrabas nema mnogo. Uglavnom su djela za kontrabas pisali skladatelji koji su i sami bili kontrabasisti – virtuozi npr. Giovanni Bottesini 1821. – 1889., kojega su zbog njegove vještine sviranja kontrabasa nazvali "Paganini kontrabasa". Također, dio literature za kontrabas čine transkripcije djela originalno namijenjena najčešće violončelu pa čak i violini, ili nekom drugom instrumentu. Međutim, takva djela s obzirom na to da nisu prvenstveno namijenjena za izvođenje na kontrabasu, sumnjive su glazbene vrijednosti i po efektu zaostaju za originalom. Stoga smatram da ova djela koja su originalno pisana za kontrabas u mnogome obogaćuju literaturu pisanu za taj instrument.

- Peročević: Svojevrsni revival kontrabas doživljava u 20. st., možda zahvaljujući i popularnosti bas gitare, koja inspirira skladatelje da eksperimentiraju s različitim izražajnim mogućnostima kontrabasa korištenjem tehnika koje su više svojstvene jazzu i popularnoj glazbi no klasičnom izričaju.

Danas ima ipak dosta literature pisane originalno za kontrabas, no ovaj Brankov opus ju značajno obogaćuje, a s obzirom na korištenje "istarske ljestvice" posebno je važan za ovo naše podneblje, nacionalnu glazbenu baštinu ali i šire, jer reflektira naše ukupno kulturološko naslijeđe, slavensko, latinsko i germansko.

Pulski glazbenici

- I nekoliko je pulskih glazbenika dio te priče.

- Peročević: Ovo je definitivno u potpunosti pulski projekt. Svi akteri na CD-u, od skladatelja, glazbenika, snimatelja, autora grafike i tiska, svi su Puležani, i to nas ispunjava ponosom. Napominjem da su svi glazbenici kao i skladatelj sve ovo realizirali bez ikakve naknade, na volonterskoj bazi i s velikim entuzijazmom. Moram naglasiti i to da je CD realiziran sredstvima Grada Pule, a veliku zahvalu upućujemo i Radio Puli, uredniku Brunu Krajcaru te ton-majstorima Ozrenu Kizi, Robertu Mihoviloviću i Mauru Giorgiju te ravnateljici MMC Rovinj Dubravki Svetličić, koji su nam nesebično stavili na raspolaganje prostorije i klavire za realizaciju ovih snimki. Snimatelj albuma je Marijan Jelenić, mastering je radio Perica Šuran, a grafičku pripremu i fotografije napravio je Miloš Radivojević.

- Kada okolnosti budu dozvolile, planirate li promociju ovog nosača zvuka?

- Peročević: Za sada smo napravili mali promo-video na Youtubeu, moguće je preslušati CD na Soundcloud kanalu. Ukoliko situacija s Covidom bude bolja, planiramo live promociju negdje do početka lipnja, ali u ovom trenutku je nemoguće bilo što planirati.

- Novi projekti?

- Okmaca: Htio bih i dalje pisati djela za kontrabas i na taj način obogatiti literaturu pisanu za taj instrument. Volio bih napisati veliki Koncert za kontrabas i orkestar poput velikih i poznatih violinskih koncerata. To bi moglo biti interesantno ako uspije i ako se spretno napravi, jer takvih velikih koncertantnih djela pisanih za taj instrument nema mnogo.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of