Domagoj Mišković nastupa u petak u Domu hrvatskih branitelja

Gitarist Domagoj Mišković predstavit će se u petak u 20 sati u Domu hrvatskih branitelja cjelovečernjim koncertom što je bio i povod za razgovor s njim.

(Anja Jurčić)

Nova svježina

Predstavite program koji ćete izvesti na koncertu u petak?

- Program je jedna zanimljiva priča o gitari. Koncert kreće od Granadosove Danza Española No. 5 - Andaluza, napisane za klavir, lirske skladbe folklornog karaktera. Sam Granados bio je posebno oduševljen kada je čuo Miguela Llobeta kako svira svoju transkripciju za gitaru, posebno zvukom i bojama koje je gitara davala njegovoj skladbi. Od Granadosa se zatim preko kontemplativne Romance de los Pinos Morena Torrobe i vrlo ritmične Milonga del Ángel Astora Piazzolle dolazi sve do modernog flamenca, vrlo brze i ekspresivne skladbe Vicentea Amiga. Nakon toga slijede tri Sorove etide. Sor je najvažniji skladatelj-gitarist 19. stoljeća, a njegove etide imaju vrlo iskren i intiman izričaj ranog romantizma. Vrlo je zanimljivo čuti kako Sor koristi mogućnosti gitare i na koji način. One su temeljni dio gitarističkog repertoara i fundamentalne su za razvoj gitarista.

Na kraju slijedi Paganinijev Capriccio No. 6. Moj profesor i dugogodišnji mentor Eliot Fisk je zasad jedini gitarist koji je obradio i izveo, odnosno snimio, svih 24 Capriccia koji su izvorno napisani za violini. U svojoj izvedbi šestog Capriccia izmijenio sam jedan tehnički aspekt izvedbe i razvio ga kroz znatno duži vremenski raspon. Zbog toga skladba poprima gotovo simfonijske razmjere i neobično velik raspon dinamike i boja.

To je zapravo jako duboka i introspektivna skladba i jako mi je drago što ću je imati priliku izvesti pred publikom u ovakvoj obradi. Paganini je jedan od velikih skladatelja zapadne glazbe, a njegova virtuoznost nije samo prazna virtuoznost i nije sama sebi svrha. Ona ima dubinu i značenje te prenosi vrlo snažne osjećaje koji se mogu probuditi i dotaknuti u slušatelju. Paganini je sam rekao: Bisogna forte sentire per far sentire — treba duboko osjećati da bi se druge moglo duboko dirnuti.

Nakon nekoliko godina posvećenih improvizaciji, ovaj recital označava Vaš povratak izvođenju komponirane glazbe?

- U posljednjih desetak godina imao sam samo nekoliko samostalnih recitala slobodne improvizacije. Mislim da je to bilo vrlo zanimljivo razdoblje. Ne bih ga nazvao izgubljenim. U jednom trenutku sam gotovo svjesno odlučio prestati svirati skladanu glazbu i potpuno se posvetiti improvizaciji. Htio sam jednostavno skočiti u to i vidjeti što će se dogoditi.

U početku je bilo jako izazovno stati pred ljude i jednostavno improvizirati, bez toga da znaš što ćeš svirati, iako se za improvizaciju također pripremaš. Tada sam gitaru vježbao upravo improvizirajući pokušavajući izbrisati takoreći razliku ili granicu izmedju samog čina vježbe i sviranja tj nastupa. Mislim da mi je taj pristup puno pomogao u povezivanju emocija sa sviranjem. Sada, kada se vraćam skladanoj glazbi, osjećam neku novu svježinu i iskrenost u sviranju i jako sam zadovoljan zbog toga.

Kako ste uskladili pripremu recitala s obitelji i radom u glazbenoj školi?

- Realno, jako je zahtjevno. Od trenutka kada se probudim, počnem razmišljati kako ću naći vremena za vježbanje gitare i kako ću uskladiti sve svoje obaveze tijekom radnog dana, naravno uz sve neplanirane stvari koje se mogu dogoditi. Uglavnom svugdje idem s gitarom i ne odvajam se od nje kada napuštam kuću. Nakon što ujutro odvedem sina u vrtić, malo prije sedam, uglavnom sam prvi u glazbenoj školi. Nekad čak čekam da se otvore vrata kako bih što prije mogao ući u sobu i započeti jutarnje vježbanje, koje uz razne prekide traje negdje do podne. Nakon toga slijedi individualna nastava gitare u školi sa mojim učenicima i razne aktivnosti vezane uz školu, sve do predvečer. Neke dane završim malo ranije, a neke dane kasnije. Nakon toga provodim vrijeme s obitelji. Još kao petnaestogodišnjak, nakon osnovne glazbene škole i jednog razreda srednje škole, otišao sam na Mozarteum u Salzburg studirati s Eliotom Fiskom. Živio sam tamo sam, u jednom domu, dok su mi roditelji cijelo vrijeme davali veliku potporu i bez njihove pomoći ne bih uspio ostvariti sve to. Tada sam znao vježbati gitaru i po deset sati dnevno. Naravno, danas nemam taj luksuz, ali pokušavam što bolje iskoristiti vrijeme koje imam kako bih što kvalitetnije vježbao. To ima i svojih prednosti, jer danas neke stvari mogu napraviti puno svjesnije i učinkovitije nego prije. Razvoj glazbenika je jako dugotrajan proces. Biti glazbenik je životno zanimanje.

Neizmjerno sam zahvalan i svom mentoru Eliotu Fisku, koji mi je poput drugog oca. I dalje smo u kontaktu i savjetuje me. Ova godina pripreme za recital gotovo bi bila nemoguća bez njegove pomoći i savjeta oko programa, interpretacije i tehnike. Srećom, danas smo svi povezani, tako da se moj studij s njim, iako više nisam fizički tamo, u neku ruku i dalje nastavlja.

Kao olimpijski sport

Kakva je sve priprema potrebna za recital poput ovog, posebno kada je riječ o tehničkim aspektima sviranja?

- Priprema za recital traje dugo i svakodnevan je posao, a samo sviranje recitala jedna je od kulminacija koje traje od trenutka kada se počnu svirati prvi mali nastupi od pet minuta i jedna ili dvije skladbe, pa sve do samostalnog recitala od otprilike sat vremena. To sve traje jako dugo. Priprema uključuje puno svakodnevnog rada na tehnici, zvuku, dinamici i detaljima izvedbe. Gitara je vrlo kompleksan instrument. Za proizvodnju samo jednog tona potrebne su obje ruke: desna ruka je u neku ruku poput sviranja harfe, dok lijeva svira kao da sviraš jedan veliki violončelo. A na sve to dolaze i nokti. Sam način proizvodnje tona vrlo je složen jer postoji velik broj mogućnosti kojima se ton može oblikovati i mijenjati, a moderna gitara omogućuje i vrlo širok raspon boja i dinamike.

Samo sviranje instrumenta je kao olimpijski sport i zahtijeva veliku fizičku i mentalnu izdržljivost i koncentraciju, osobito kada treba održavati visoku razinu sviranja kroz sat vremena.

Ovaj recital uključuje i određene ljude i instrumente bez kojih njegova realizacija ne bi bila ista.

- Na ovom recitalu sviram na koncertnoj gitari koju je izradio pulski graditelj gitara Vitomir Žarković. Ustupio mi je gitaru za ovaj recital i sretan što ću na koncertu moći predstaviti taj izvrstan instrument. Također, za moje nokte već dvije godine brine nail artist Martina Županić, koja mi pomaže da budu pripremljeni za zahtjevno sviranje klasične gitare. I ovom bih prilikom želio zahvaliti Gradu Puli i Istarskoj županiji na potpori i pomoći koju su pružili u realizaciji ovog koncerta.

I na kraju, vrlo sam zahvalan što ponovno mogu održati samostalni koncert u gradu u kojem živim i radim. Drago mi je što ovu glazbu mogu ponovno podijeliti s publikom u Puli i ovom prilikom zahvaljujem svima koji će doći na koncert.

Povezane vijesti

• Flauta, sax & prijatelji ponovno oduševili – Pula slavila glazbu uz poruku "Glazbom protiv nasilja"
• FOTO / Večer lijepih pjesama, dueta, emocija i dobrog raspoloženja. U Domu hrvatskih branitelja nastupili Radojka Šverko i David Danijel
• Despina večeras nastupa u Domu hrvatskih branitelja uz glazbeni ansambl