RAZGOVOR

NATAŠA ŠIMUNOV, nova voditeljica Kina Valli: Pula je filmski grad i vjerujem u našu publiku

Danas uz digitalnu tehnologiju možemo i kod kuće imati filmsko platno i projektor, ali doživljaj kina je jednostavno neusporedivo

| Autor: Mladen RADIĆ
Natasxa Sximunov

Natasxa Sximunov


Nataša Šimunov već je neko vrijeme voditeljica pulskog Kina Valli gdje je zamijenila Tanju Miličić koja je u međuvremenu postala ravnateljica Javne ustanove Pula Film Festival u sklopu koje Kino Valli djeluje.

Nataša Šimunov je prije ovog posla bila voditeljica produkcije JU Pula Film Festival. Inače u Kinu Valli je radila od 2008., prvo kao asistentica, onda kao koordinatorica programa i bila praktički desna ruka Tanji Miličić od koje je puno toga naučila. Funkcija voditeljice Kina nije zahtijevala javni natječaj budući da je bila riječ o promjeni posla iste razine prema sistematizaciji JU Pula Film Festival. S Natašom Šimunov razgovarali smo o planovima i budućim programima, i, naravno, o kinu, filmovima i publici.

- Hoće li biti promjena u radu Kina?

- Kino programski već dugi niz godina dobro funkcionira, a moj cilj je "osvježiti" i oplemeniti kvalitetu postojećih programa. Smatram da se u stvaranju sve većeg broja programa često zna zanemariti kvaliteta i treba biti oprezan i napraviti dobar omjer kvantitete i kvalitete. Jedan od takvih programa je svakako edukativni program za djecu predškolskog i školskog uzrasta i za mlade - "Film u školi" koji je pokrenut 2009. Dolazak u kino tijekom odrastanja je jako bitan jer je djeci i mladima važno približiti filmsku umjetnost i pismenost, ali jednako tako je važno i doživjeti gledanje filma upravo u kinu. "Film u školi" traje tijekom cijele školske godine, a upotpunjuju ga "Pulica" (koja se održava tijekom Pulskog filmskog festivala) i "Pulica u kaputu". To su svojevrsni mini festivali kvalitetnih filmskih naslova i programa za djecu i mlade. Tu je i program "Matineje za umirovljenike", jedan od mojih omiljenih programa čija je publika draga, zabavna, energična, ali i kritična i izazovna. Stvarno ih moram pohvaliti, stvorili su jednu prekrasnu naviku, vole biti angažirani i dolaze u velikom broju. Lijepo je vidjeti da vole kino i gledanje filmova u jutarnjem terminu.

Jedan od novijih programa s kojim smo krenuli prošle godine su senzorne projekcije u sklopu projekta "U istom filmu" čiji su pokretači udruga Metamedij i Škola za odgoj i obrazovanje Pula. To su projekcije namijenjene djeci i mladima sa senzornim poremećajima, npr. koji su osjetljivi na jak zvučni ili svjetlosni efekt, a danas su animirani filmovi i filmovi za djecu prepuni takvih efekata i potrebno je sve više tragati za filmovima i sadržajem koji će biti primjereni za svu djecu. Djeca na senzornim projekcijama mogu šetati, donijeti svoju omiljenu igračku, dekicu, grickalice i sok, važno je da se ugodno osjećaju u prostoru kinodvorane koja tom prilikom nije u potpunosti zamračena i gdje je jačina zvuka prilagođena. Ovo je program kojim se podiže svjesnost i inkluzija i koji omogućava integraciju djece, bez obzira na domenu odstupanja.Kino Valli

- Što je s ostalim programima?

- Istaknula sam samo neke posebne programe koje i dalje želim graditi i podizati im kvalitetu, ali naravno da moramo osluškivati našu publiku i tragati za nekim novim idejama, rješenjima, programima i projektima. Sada smo svi u Ustanovi u pripremama za 69. Pulski filmski festival, ali neki novi kinoprogrami su već u pripremi i njihova realizacija mogla bi započeti već ove jeseni. Otkrit ću vam samo neke od programa koje planiram uvesti, a ideje su se stvarale kroz godine i često u suradnji s Tanjom Miličić, našom novom ravnateljicom JU Pula Film Festival, ali i ostalim kolegama. Danas nije lako biti inovativan i nisam mišljenja da se već postojeći i dobro prihvaćeni primjeri iz prakse ne trebaju implementirati i kod nas ako postoji interes i prostor, a mi ćemo ih prilagoditi našoj publici i sredini. Kino mini su posebno birane i prilagođene filmske projekcije i programi u jutarnjem terminu za roditelje s bebama koji su na roditeljskom dopustu, Studio 15+ - filmski program za mlade koji se kreira po principu "mladi za mlade" gdje mladi uz naše mentorstvo sami biraju i kreiraju filmski program za sebe i svoje vršnjake.

Naglasila bih kako programi nisu jedino što je važno za uspješan rad kina, tu su svakako djelatnici kina koji su u direktnom kontaktu s publikom i za koje želim da se dolaskom na posao dobro i ugodno osjećaju i da funkcioniramo zajedno kao cjelina jer je svatko od nas važan dio ovog "kotača", zatim izgled kina, čistoća, održavanje i infrastruktura.

Komunikacija s publikom je dio kojem ću se zajedno s ravnateljicom i kolegama posebno posvetiti, a osobno ću nastojati više radnog vremena provoditi u kinu u popodnevnim satima kako bih bila u direktnom doticaju s publikom, djelatnicima, volonterima i kinom općenito.

- Što je s mladima, kako oni prihvaćaju tu kulturu odlaska u kino?

- Nakon dugog niza godina rada u Kinu i na Festivalu, mladi su mi, moram priznati i dalje lagana nepoznanica odnosno izazov. Danas je možda još i teže približiti im se zbog brojnih on-line platformi i općenito digitalnog svijeta koji nam je, kada je kino u pitanju, velika konkurencija. Ipak, nije da nismo uspjeli uspostaviti komunikaciju s mladima. Godinu dana prije nego sam počela raditi u Ustanovi, davne 2008. godine, volontirala sam na brojnim filmskim festivalima u Hrvatskoj pa smo tako na moju inicijativu i volju nekoliko godina kasnije pokrenuli sustavno volontiranje u kinu i to u vrijeme kada je volontiranje u kulturi bilo gotovo nepoznato u Puli. Volontiranje sam uvijek gledala kao priliku gdje mogu upoznati nove i zanimljive ljude zajedničkih interesa, ali kao mogućnost učenja iz prakse jer tijekom studiranja praktični rad mnogima nije omogućen. Upravo je to moje iskustvo rezultiralo dovođenjem mladih u kino u kojem smo im pružili svojevrsnu platformu odnosno odskočnu dasku za daljnji rad na sebi u akademskom i drugim oblicima. Mnogi naši volonteri otišli su studirati na Akademiju dramskih umjetnosti, zaposlili se na festivalima, u kulturnom sektoru, nekima smo zaista bili prekretnica u odabiru studija i karijere, a to nas čini jako sretnima i ponosnima. Drugi, puno svježiji primjer uspostavljanja komunikacije s mladima je kino kviz koji smo uveli za vrijeme pandemije, a na kojem je sve veći broj srednjoškolaca i studenata.

Pokazalo se da ih jako zanima filmska umjetnost i da imaju jako dobro znanje o filmu. Na svakom kino kvizu pokušavamo u neformalnim razgovorima vidjeti što ih zanima i koliko im je važan doživljaj filma na velikom platnu. Neki od njih dolaze i na retrospektive redatelja u sklopu programa "Filmovi za sva vremena" i to su pravi entuzijasti koji to šire među svojim vršnjacima. Ključno je da oni imaju svojeg "ambasadora", nekog pojedinca koji onda dalje okuplja prijatelje i dalje širi priču. I dalje ćemo ih osluškivati i uključiti ih u osmišljavanje programa, no bez obzira na naše sjajne i manje sjajne pokušaje sigurna sam da će mladi ostati uvijek najizazovnija publika.Kino Valli

- Što se tiče filmskog ukusa mlađe publike, preferiraju li blockbustere ili više vole nešto manje komercijalno?

- U našem kinu, naravno, prikazujemo i komercijale naslove, koji definitivno privlače brojnu mladu publiku. Sasvim je razumljivo da mladi, a i oni stariji i mlađi prate trendove i to ne treba osuđivati. Najvažnije je da se filmovi gledaju u kinu. Ono što me ipak posebno veseli je nekolicina mladih individualaca koji dolaze na retrospektive redatelja. Prikazivali smo nedavno filmove Paula Thomasa Andersona i Terrencea Malicka, čiji su im filmovi možda bliži nego kinematografija iz vremena crno-bijelog filma. Možda im model retrospektive redatelja odgovara da vide kako i kojim smjerom se razvijao redatelj. Jako mi je drago da su to prepoznali i da vole takve filmove doći vidjeti u kino jer do tih naslova nije baš lako ni doći legalnim putem, teško je i u moru filmova samoinicijativno odabrati ključne naslove.

- Zašto ljudi danas dolaze u kino, što ih u ovim modernim vremenima privlači, tim više što su davno govorili o propasti kina, a vidim da publika i dalje uporno dolazi?

- Doživljaj kina je jednostavno neusporediv. Danas uz digitalnu tehnologiju možemo i kod kuće imati filmsko platno i projektor, ali čin odlaska iz kuće i dolaska u centar grada, kada smo sami ili u društvu, dolaska u prostor koji je osmišljen upravo za gledanje filmova, kupovina ulaznica, razgledavanje prigodne izložbe, ulazak u kinodvoranu prepunu crvenih stolica i naposljetku pogled na veliko platno koje u mraku zabljesne i u potpunosti nas uvuče u film. Meni to ništa ne može zamijeniti. Vjerujem da mnogi dijele to iskustvo. Puno se pričalo o tome da će se kina u bližoj budućnosti zatvoriti jer nije uopće sporno da se broj posjetitelja smanjio, imali smo krizne godine, ali opet dobro funkcioniramo. Omela nas je korona i treba vratiti publiku koju volim nazivati "izgubljenom generacijom" jer se u ove dvije godine stvorila generacija koja nije krenula u kino u godinama kada se obično kreće, i moramo tu generaciju opet učiti kao što smo je učili od 2009. programom "Film u školi" i pomalo stvarali publiku. Zato se i mi koji vodimo kino stalno putem radionica educiramo o novim načinima programiranja, promidžbe i ostalim temama kako bi mogli zadržati publiku i povećati dolazak gledatelja u kino.

- Jeste li primijetili drukčije reakcije publike na nove tehnologije prikazivanja filmova? Kako reagiraju na filmove u trodimenzionalnoj projekciji?

- Kada se pojavio 3D, bio je hit. Svi su željeli probati to iskustvo pa smo se i mi vrlo brzo priključili 3D tehnologiji koja se kroz vrijeme nije pokazala kao dugoročna i tražena ponuda. 3D filmova nemamo već neko vrijeme, ali to zapravo ovisi o filmskoj ponudi distributera. 3D filmovi osim što moraju biti snimljeni u posebnoj tehnologiji, zahtijevaju prilagodbu, posebno projekcijsko platno i profesionalne naočale za gledanje. 3D filmovi za djecu bili su najdostupniji i najtraženiji te smo ih često imali na programu kina, ali s godinama se smanjila i njihova produkcija jer je skuplje raditi filmove u 3D tehnologiji nego obične 2D filmove. S druge strane ni ljudskom oku nije bilo nužno, prirodno i primamljivo često gledati trodimenzionalne filmove.

- Je li bilo projekcija na koje je došao jedan gledatelj ili nije došao nitko?

- Da, dogodilo se, ali nama je i jedan gledatelj vrijedan i projekcija ide samo za njega što čini svojevrstan i poseban doživljaj. Projekcije na koje nitko nije došao nisu česte, ali dogode se, bilo ih je naravno više za vrijeme pandemije, ali to je sasvim opravdano. Obično su to projekcije u ranijem terminu tijekom tjedna.

- Kojim danima je kino najposjećenije?

- Obično vikendom, za razliku od četvrtka koji je po statistikama najgori dan u kinu. Ponedjeljkom je obiteljski dan kada je cijena ulaznice niža i taj dan je "hit" za dolazak u kino.

- Kako je s ponudom hrane i pića, grickalica i sl. koje se mogu kupiti u kinu? Koliko vidim, ljudima je ta dodatna ponuda važna?

- Da, važna je. Za vrijeme pandemije prekinuta je prodaja pića i grickalica i sada smo je nakon ukidanja mjera vratili. Grickalice i ostala ponuda nama su važne, ali ne i neophodne, mi smo funkcionirali i prije toga jer nismo zabranjivali gledateljima donositi vlastite grickalice, piće i hranu, jedino je zbog jakih mirisa zabranjeno unošenje pržene odnosno pečene hrane. Svima su kokice najdraže grickalice, a onda si po potrebi uzmu neko piće. Nama je važno imati mogućnost ponude u kinu jer lakše je doći u kino i tu na licu mjesta nešto kupiti nego odlaziti u obližnju trgovinu. Ako si žedan ili gladan i tijekom projekcije možeš brzo skoknuti po potrebno.

- Razmišlja li se o podizanju cijene ulaznica?

- Nalazimo se u vremenu kada je to vrlo aktualna tema. Inflacija se događa na globalnoj razini i mi je isto tako već osjećamo. Puno smo razmišljali o promjeni cijena i kako nam to nije ni malo drago, ali povećanje troškova poput energenata dovelo nas je do odluke da to trebamo učiniti u ovom trenutku. Nove cijene ulaznica krenule su od 26. svibnja. Pri izmjeni cijena bili smo objektivni, a posebno smo mislili i na socijalno najugroženije skupine. Također znamo da nam se uskoro bliži trenutak prelaska na euro kada će se dogoditi i usklađivanje valuta gdje ćemo zadržati vrijednost cijene, a ne ih ponovno mijenjati. Mi smo gradsko kino, ustanova oformljena od Grada i ne želimo zakinuti naše građane i gledatelje koji su nam primarni u odnosu na zaradu, ali opet moramo imati nekakav financijski minimum da budemo stabilni i održivi. Sada je teško govoriti kada ćemo se vratiti na ono što je bilo u najboljim godinama kina, ali bez obzira na krizu kino bi teško bilo samoodrživo da nemamo potporu Grada, Ministarstva kulture, HAVC-a i Europa Cinemas koji su nas tijekom kriznih godina pandemije podržavali. Nadam se da su bolja vremena pred nama i da će publika pronaći svoj put do velikog kino platna, a ne samo do malih ekrana. Pula je filmski grad i vjerujem u našu publiku.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater