Uz umjetnika i kulturologa Igora Zenzerovića, o filmskim temama i dvojbama govorio je i diplomirani redatelj Filip Heraković, a prikazano je i 15 filmova Tihane Jane Vukić, filmske entuzijastice hrvatskih korijena, koja dolazi iz Švicarske. Neni su filmovi dio projekta "Little Life Tales" (Male životne priče)

U unutarnjem dvorištu Rojca preksinoć je održan Forum dokumentarnog filma, na kojem se uz filmske projekcije, razgovore između autora i publike te prigodnu glazbu pokušalo iz kuta mladih autora ustanoviti ulogu dokumentarnog filma danas.

Fenomen teme

Umjetnik i kulturolog Igor Zenzerović govorio je o četiri elementarne estetske funkcije dokumentarnog filma kroz koje je želio prikazati međuigru u dokumentarnom filmu između objektivnog i subjektivnog, istine i laži, objekta i subjekta te onog autentičnog i umjetničkog. Predavanje je nazvao "Fenomen teme" zato što je njegova pozadina književno-teoretska.

- Tema je kao koncept najbolje bila artikulirana za vrijeme ruskog formalizma. Tema je, prvo i osnovno, književni koncept koji se preveo u filmsku teoriju i filmski jezik. S tim želim objasniti i ponovo podsjetiti ljude kako štošta iz književne teorije - i terminologija, ali i određeni obrasci i strukture, poimanja i priče, teme (ono što se laički naziva poanta) i smisla - dolaze upravo iz književnoteorijske domene. To mi je također u interesu podsjetiti publiku večeras. Najbitnije mi je pokazati kako sve to ima veze s jednom specifičnom praksom unutar filmskog stvaralaštva, odnosno na koji način nam je upravo književna praksa pokazala kako se mogu rješavati određene kreativne i umjetničke blokade, kazao je Zenzerović.

Diplomirani redatelj Filip Heraković govorio je o nekim odabirima i dilemama s kojima se svaki autor suočava kada radi svoj film, koje vrste odabira postoje i na koji način su ti odabiri u suodnosu s djelom koje redatelji daju gledateljima. Pri tom se koristio primjerima iz svojih radova. Publika je imala prilike vidjeti isječke iz njegovog starog, nikad dovršenog dokumentarnog projekta, a Heraković je pokazao kadrove da bi demonstrirao razliku u pristupu, što je napravio, a što je možda trebao napraviti te je pokazao kako su isti materijal tretirali drugi ljudi.

- Sirovina koju sam snimio za taj film je kasnije postala vježba na odsjeku montaže na filmskoj akademiji, a ono što sam snimio studenti bi sami montirali, kaže Heraković, a to mu je dalo priliku da pokaže kako različiti senzibiliteti tretiraju isti materijal, i što se potom dobije.

Na pitanje što ga je motiviralo da se uključi u sudjelovanje na skupu u Rojcu s ovakvom temom, iako sam kaže da se dokumentarnim filmom ne bavi puno, Heraković kaže da je to znatiželja. Koji je ipak smisao bavljenja filmom u ovakvim pandemijskim vremenima kada se čini da ima puno važnijih stvari?

- S jedne strane, kada se dogodi ovakva pandemija, najmanje bitna stvar na svijetu su nekakvi filmovi, za koje bi netko rekao da definitivno nisu ključni za preživljavanje. S druge strane, mislim da nitko od nas ne želi svoj život svesti na puko preživljavanje. Svatko od nas u ovim lockdownovima i karantenama i sl. najviše vremena provodi uz glazbu, filmove, knjige i bilo kakvo stvaralaštvo, tako da je u konačnici odgovor da film ima nekog smisla, smatra Heraković.

Projekt za obične ljude

Tihana Jana Vukić filmska je entuzijastica hrvatskih korijena, koja dolazi iz Švicarske. Preksinoć je prikazano 15 njenih filmova izabranih iz projekta "Little Life Tales (Male životne priče)" koji je baziran na storytellingu odnosno pričama koje ljudi pričaju u kameru. Tihana Jana Vukić sama snima intervjue u kojima ljudi pričaju o čemu god žele i sve je improvizirano. Ona snima detalje, u više kadrova i nikada sugovornika ili sugovornicu ne predstavlja imenom, niti se u cijelosti vidi lice, dok svaki video prate titlovi na engleskom. Autorica tako stvara priče koje traju oko pet minuta te ih jednom tjedno objavi na YouTube kanalu Little Life Tales i stranici littlelifetales.org, a do sada je objavila više od 75 priča s područja SAD-a, Italije, Švicarske i Hrvatske.

Svaka od tih priča je jedinstvena, poput one 75-godišnje gospođe koju je Vukić upoznala u New Orleansu, a koja je radila puno različitih poslova, od socijalne radnice do balerine da bi uspjela ostvariti svoj san i napisati knjigu, jedan krimić, a s novcima koje će zaraditi od prodaje knjige želi prvi put u životu putovati svijetom.

- Bavim se time zato što me zanima storytelling, obožavam životne priče ljudi, kaže Vukić koja je prvo radila kao radna terapeutkinja i to u palijativnoj skrbi i na odjelu onkologije, gdje se zaljubila u životne priče, a potom je studirala video produkciju u Zagrebu gdje je usavršila snimanje i posvetila se životnim pričama koje je krenula realizirati kao kratke videofilmove.

- To je projekt za obične ljude. Vjerujem da svaka priča vrijedi da ju se posluša jer svaka priča ima smisao, može se nešto od nje naučiti i u njoj naći inspiraciju, kaže Vukić.

Na kraju večeri publika je imala priliku poslušati glazbu iz dokumentarne glazbene serije "Borderland Sountrack" redateljice Brankice Drašković, a zanimljivo je da je serija zasnovana na knjizi "Sedma republika" pokojnog Ante Perkovića.

Povezane vijesti

• Za ogradni zid od 135 metara više od pola milijuna kuna
• Završna prezentacija uspješne radionice SoundPaintinga
• O bubnjarskim metlicama i saksofonu