PULSKI FILMSKI FESTIVAL
Počeci koji obećavaju: U Kinu Valli prikazano pet filmova mladih autora i autorica
(Foto: Mladen Radić)
Nalet olujne ljetne kiše u srijedu navečer samo je nakratko odgodio, ali ne i definitivno otkazao program koji se trebao u sklopu 73. Pulskog filmskog festivala održati na Ambreli gdje je trebalo biti prikazano pet kratkih filmova mladih istarskih autora i jedne autorice, uz koncert. Pokazalo se ipak da se ovi mladi ljudi koji su program organizirali u sklopu Kina 15+ znaju snaći te su spretno program prebacili u Kino Valli, a ta je vijest na vrijeme došla do publike koja je solidno popunila dvoranu i priredila fantastičnu atmosferu.
Ono što ostaje
Prikazani su redom filmovi "Kolegica" Jakova Benčića, "Oda baštini" Juraja Škorića, "Algoritam" Antonije Ferlin, "Refleksije" Bartola Pekice i "Kuraja, Bepo" Franeta Pekice.
"Kolegica" i "Kuraja, Bepo" nastali su na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, dok su preostala tri filma nastala u sklopu radionica u pulskoj Gimnaziji. Iako se radi o mladim autorima kojima bi s obzirom na godine trebalo davati određeni "popust" u ocjenjivanju, ovdje je takva diplomatičnost nepotrebna – svi prikazani filmovi su odlični i što je možda čak i važnije, različiti.
Svaki od autora ostavio je svoj pečat i napravio nešto što se razlikuje od drugih. "Kolegica" je tako priča o troje prijatelja koji, da bi nešto zaradili, odlučuju snimiti pornić, a lako je očekivati da stvari ne idu baš tako glatko kao što su očekivali. Jedan od likova je Istrijan kojeg njegov zagrebački kolega često ništa ne razumije, što je prilika za kratke autoironične skečeve u ovom zabavnom i dobro složenom filmiću.
"Kuraja, Bepo" je pak film s druge strane, tužan i depresivan no sa zanimljivom radnjom – glavni junak doznaje da će jednu od krava koje imaju u štali, ubiti. Njegova zabrinutost i napetost odlično su prikazani i atmosfera zbilja djeluje zategnuto, što baš i nije lako postići. "Oda baštini" je upravo to – trominutni niz kadrova koji se iz nečeg što liči na uglancani turistički film s kadrovima pulskih spomenika pretvara u kadrove koji neke od tih spomenika i kuća pokazuju u smeću i zapuštene, jer, kao što je pametno primijetio Škorić, baština nije samo ono pozitivno nego sve što ostaje u nasljeđe.
"Algoritam" djeluje malo čudno, ali ima logike kada Antonia Ferlin objasni (nakon projekcije) da se radi o priči o njenom životu koji je utvrđen, jednoličan, dosadan, "programiran", što se pogotovo naglašava kadrovima računalne tipkovnice. Jednostavno, ali prilično efektno i traži malo veću pažnju. "Refleksije" su upravo to, razmišljanja Bartola Pekice kroz scene koje se smjenjuju sve brže, a pojačane su kadrovima u kojima autor snima kao da želi raditi selfije.
Entuzijazam i podrška
Razgovor s autorima i autoricom te njihovim timovima znalački vodio Ivan Škorić, postavljajući prava pitanja, o radu na filmovima, da bi sve prošlo u jednoj prijateljskoj, opuštenoj atmosferi međusobnog podržavanja. To je bilo jako lijepo vidjeti i osjetiti entuzijazam mladih ljudi čije ćemo filmove, neke, nadajmo se, u puno ambicioznijim formama. Ovo je tek početak, ali početak koji obećava.
