Snažna ženska perspektiva
Dokumentarac o Puljanki koja je prva režirala zvučni film u Argentini
(Osobna arhiva)
Zadnjega dana Pulskog filmskog festivala, u biti to je bio postfestivalski dan, u Istarskom narodnom kazalištu prikazan je važan film za pulsku povijest i povijest kinematografije, o redateljici rodom Puljanki, Vlasti Lah, koja je karijeru realizirala u Argentini.
U ovom dokumentarnom djelu, koji je u kasnijoj raspravi s redateljima i vrsnim poznavateljima filma moderirao Boško Picula, naslovljenom "Vlasta, sjećanje nije vječno" autori rekonstruiraju njezin životni put – od djetinjstva u zemlji rastrganoj ratom i odlaska u Argentinu, do uspona među najistaknutije pomoćnice režije u studiju San Miguel Estudios te naposljetku do povijesnog trenutka kada postaje prva žena koja je režirala zvučni film u argentinskoj kinematografiji.
Candela Vey i Martín Miguel Tino Pereira, režiseri, govorili su o svome radu na ovome filmu te kako je bilo zanimljivo, ali i vrlo zahtjevno prikupljati te pronaći materijal za ovu redateljicu koja je napravila sjajne stvari, ali nije uvijek imala lagani životni put. Istaknuli su da počeci nisu bili niti malo lagani, priča je posebna, a jako su bili bitni sugovornici. Trebalo je, navode, kroz razgovore s članovima obitelji, kroz arhivske materijale rekonstruirati tu priču, a ujedno je prikazano i stanje u argentinskoj kinematografiji te u zemlji općenito.
Lah nakon djetinjstva u Puli, odlazi 1930-ih u Rim na studij glume i režije te opisano je kako je to bio vrlo zahtjevan studij. Potom se 1938. seli u Argentinu gdje započinje filmsku karijeru. Nakon dugogodišnjeg rada kao pomoćnica redatelja i voditeljica prve argentinske filmske škole, 1960. režira film "Furije" (Las Furias), čime ulazi u povijest argentinske kinematografije. Tri godine poslije snima "Manekenke" (Las Modelos), film koji se danas ističe svojom snažnom ženskom perspektivom i smatra jednim od ranih feminističkih ostvarenja latinoameričkog filma, što je više puta naglašeno tijekom razgovora. Na početku karijere uglavnom je pomagala suprugu kao asistentica.
Filmski kritičar Pablo de Vita naveo je upravo tu snažnu žensku perspektivu u ostvarenjima Lah, a komunikacijska stručnjakinja i filmska kritičarka Alemka Lisinski i Leonida Kovač, povjesničarka i teoretičarka umjetnosti osvrnule su se i na njezin put obrazovanja te umjetničke artikulacije, kao i situacije unutar društva u vrijeme njezina djelovanja.
Candela Vey (Buenos Aires, 1985) argentinska je redateljica, scenaristica, filmska istraživačica i sveučilišna nastavnica. U svom radu bavi se poviješću filma i položajem žena u audiovizualnoj kulturi. Zajedno s povjesničarom filma Martínom Miguelom Pereirom provela je višegodišnje istraživanje života i rada pionirke argentinske kinematografije Vlaste Lah, o kojoj su objavili knjigu "Por ser mujer: La biografía de Vlasta Lah" te snimili dokumentarni film "Vlasta, sjećanje nije vječno" (2025.).
