(Snimio Milivoj Mijošek)
S novom ravnateljicom Pula Film Festivala Vlatkom Kolarović razgovarali smo o predstojećem izdanju Pulskog filmskog festivala, koji će se održati od 9. do 16. srpnja te o planovima i projektima.
Prije nešto više od dva i pol mjeseca preuzeli ste vodstvo Pula Film Festivala i zasigurno je bilo zahtjevno organizirati ovogodišnje izdanje Pulskog filmskog festivala, budući da je dio priprema bio već u tijeku?
- Svako preuzimanje već započetog procesa zahtijeva određenu dozu prilagodbe, povjerenja u ljude i projekte koje su gradili prije vas, i u tom smislu ni moj dolazak u Javnu ustanovu Pula Film Festival nije bio izuzetak. Festival je vrlo složen organizam s dugom tradicijom i snažnom memorijom i bacila sam se u to potpuno, kao u neki jureći vlak koji će za koji dan napokon stići na svoje odredište. Ali, kako je ironično zapisala Sue Townsend, život nije i ne smije biti tek puko nizanje užitaka. Dakle, prije festivalske fešte ipak treba zasukati rukave.
(Snimio Milivoj Mijošek)
Ove ste godine čak dvije večeri posvetili u potpunosti djeci. Kako je najavljeno na konferenciji za novinare, na taj se način od malih nogu želi educirati filmsku publiku.? Kakva je, po Vašem mišljenju, pulska filmska publika, treba joj podilaziti, educirati, ili težiti raznovrsnosti? Je li je ona zahtjevna?
- Ne bih generalizirala niti publiku dijelila po dobnim ili geografskim kriterijima. Film je medij koji se uči gledati i ako tu naviku gradimo odmalena, ne odgajamo samo publiku, nego i buduće autore, kritičare, mislioce. Svako je publika na svoj način zahtjevna i ni jednoj se ne bi smjelo podilaziti – uvijek joj treba pružiti najbolju kvalitetu. Na kraju krajeva, publika smo svi mi. Programi za djecu nisu "laki" programi, više bih rekla da su odgovorni, jer djeca su najiskreniji filmski kritičari. Posložili smo ih tako jer ove godine iznimno imamo čak tri dugometražna dječja filma u konkurenciji, Tako smo se odlučili na dvije "dječje" večeri i voljeli bismo kada bi nas roditelji podržali i doveli djecu, a mi ćemo im prirediti nekoliko sati radosti u Areni; uz filmove imat će i mali koncert i nagradne igre i iznenađenja koja ne smijem još otkriti.
I ove će se godine program održati, po treći put, od četvrtka do četvrtka. Dio publike bi da festival krene od subote do narednog vikenda, no brojke pokazuju veću gledanost, veći broj posjetitelja, kada je vikend unutar festivalskog tjedna. Za sada će neko vrijeme ostati takav koncept?
Prošlogodišnje otvorenje (Snimio Milivoj Mijošek)
- To je odluka Festivalskog Vijeća i neće se mijenjati još nekoliko godina. Mislim da je i publici draži ovaj koncept, pokazuje to i broj posjetitelja proteklih godina. Četvrtak je novi filmski dan, a onda već slijedi filmski vikend… za jedan stari festival to mi se čini sasvim dobar raspored.
Koje ste promjene uveli od kada ste preuzeli vodstvo PFF-a?
- Bilo bi doista nepromišljeno i neodgovorno da sam u ovom trenutku uvodila neke velike promjene, Festival se ne radi od danas do sutra pa se ni pomaci ne mogu na taj način događati. Ipak, sretna sam što ćemo Puli otkriti jednu gotovo nepoznatu priču o argentinskoj redateljici Vlasti Lah koja je rođena u Puli, a koja je u šezdesetima bila jedna od rijetkih režiserki u Južnoj Americi. I ta mala stvar, što ćemo uspjeti prikazati dokumentarac o toj zanimljivoj Puležanki i što će iz Argentine doputovati autori tog filma možda je mali korak za mene, ali velik za Pulu.
Predstavite nam ovogodišnje festivalske lokacije i njihove karakteristike?
- Arena je, naravno, središte našeg filmskog svemira, ali tu su i INK, Kino Valli, Ambrela, a nakon festivala filmski tjedan na Brijunima od 20. do 26. srpnja. Ove godine se neki profesionalni programi i radionice odvijaju i u prostorima Arheološkog muzeja i Centra za mlade. Dom hrvatskih branitelja je i dalje naša svakodnevna lokacija druženja, razgovora, kritike, ali i plesa i zabave, ondje se svaki dan održavaju koncerti i nastupaju DJ-evi, od Partibrejkersa do Maria Kovača i ulaz je, naravno, besplatan.
Kako ocjenjujete ovogodišnje filmove, odnosno stanje u hrvatskoj kinematografiji posljednjih godinu dana?
- Nisam uspjela još pogledati sve filmove, ali mislim da će kao i svake godine svatko naći nešto što će mu se svidjeti. "Svadba" je naravno svojevrsni fenomen, ona označava i veliki povratak publike u kina, i drago mi je da upravo s tim filmom otvaramo Pulu. Sve filmove odabrali su umjetnički ravnatelj Danijel Pek i izbornik Mario Kozina, i ja vjerujem njihovom filmskom instinktu i ukusu.
Ovogodišnje će izdanje obilježiti i nova projekcijska kabina.
- Da, upravo je, poput aliena, sletjela u Arenu i tamo čeka svoje prve filmske noći.
Osim Adventa u Puli, koje će još manifestacije organizirati Pula Film Festival?
- Organizirat će Pulsku noć, Dođi u kvart i brojne duge, ali izdvojila bih Circolo Classic, retro program za filmske sladokusce koji ne smiju propustiti ovogodišnje izdanje od 8. srpnja do 6. rujna.
Puležanka ste s dugogodišnjom zagrebačkom adresom, ali koja je često ovdje dolazila. Kakvo je, po Vama, s, uvjetno rečeno "distance", a sada opet iz blizine, stanje u kulturnom životu Pule. Glavne prednosti i nedostatci?
- Pula je nesavršen grad za savršen život. Djeluje paradoksalno, ali upravo u toj svojoj razbarušenosti, slojevima prošlosti, zanimljivim ljudima i kulturi Pula je mjesto u kojem možeš kvalitetno živjeti. Neke su se stvari mogle dogoditi samo ovdje; od KUD Idijota, INAT-a i PUF-a do Sa(n)jam knjige u Istri. Ona, naravno, nije onaj isti grad mog djetinjstva, svijet se odonda promijenio, ali i dalje ima srce iskrenog, buntovnog i alternativnog grada, nisu li to i osobine za savršenog životnog partnera.
Planovi za budućnost?
- Uvijek megalomanski, pa što bude. Šalim se, ja pomalo vjerujem u onu Beckettovu: "Ever tried. Ever failed. No matter. Try again. Fail again. Fail better". Ili slobodnom u prijevodu, nijedan plan ne može toliko propasti koliko ga puta ja mogu iznova pokušati ostvariti.