Nakon pročitane knjige Emily Bronte iz 1847. godine i istoimenog filma iz 1939. godine gdje su glavne uloge tumačili Merle Oberon kao Cathy Earnshaw, Laurence Olivier kao Heathcliff te David Niven koji tumači Edgara Lintona, kod prosječnog čitatelja-gledatelja "Orkanskih visova" letvica je već vrlo visoko postavljena. Nova verzija toga hita u režiji Emerald Fennell izišla je nedavno.

U toj novoj verziji senzualna Margot Robbie u ulozi Cathy i Jacob Elordi u ulozi Heathcliffa gotovo pa "proždiru" svoje likove, prisvajaju ih svojom tjelesnošću te Fennell ih prikazuje kao da su protagonisti neke druge priče, te kao da su "katapultirani" potom u radnju romana koji je za ovo ostvarenje tek dijelom služilo kao predložak. na trenutke se čini kao da je to posve drukčija priča, kao da je sasvim izvučena iz konteksta, nešto posve novo i drukčije, a opet, tu su Cathy i Heatcliff i njihova ljubav. Zabranjena, neobična, velika.

(Foto: Promo)

Bez zabranjenih strasti

Naime, ovdje nema niti traga zabranjenoj strasti koja tu postaje sve samo ne zabranjena, a opsesija, posesivnost te iskrivljeni pogled na ljubav dobivaju sasvim novo lice i naličje, u filmu gdje su erotika i strast jasno izražene, bez skrivanja, u simbiozi nekog, uvjetno rečeno, baroknog stila, u kombinaciji, rekli bismo, klasične i pop glazbe. Romantične se crte u ovome ostvarenju (namjerno?) razvodnjavaju, a na taj način i donekle, uvjetno rečeno, "poništavaju" likove. Mijenjaju ih, daju im drukčije osobine.

"Orkanski visovi", u svojoj novoj verziji mogu biti definirani kao furiozna strast Margot Robbie i Jacoba Elordija koja dijeli kritiku. Iako je to već bio najavljeni uspjeh na kino-blagajnama, film dijeli kritičare između oduševljenih i onih koji ga oštro napadaju, gdje redateljica donosi svoju osobnu (re)interpretaciju romana Emily Brontë, a gdje se na poseban način prikazuje moralna ambivalentnost, kao i seksualnost.

"Postoje mnoge divne adaptacije romana", objasnila je redateljica, "jedini put bio je prenijeti točno ono što sam ja osjetila kad sam ga pročitala s četrnaest godina." Fennell je studirala englesku književnost na Oxfordu, a prenijeti "Orkanske visove" na ekran bio je njezin san, slično kao što je to bilo kod Guillerma del Tora s "Frankensteinom".

(Foto: Promo)

Nije bez kritika "prošao" niti izbor Margot Robbie za glavnu junakinju. Filmski projekt su pratile polemike još od najave, osobito oko glumačke postave: izbor Margot Robbie za ulogu Catherine Earnshaw izazvao je komentare o dobnoj razlici u odnosu na tinejdžersku junakinju romana, kao i, recimo, dosljednu odluku da se više radi o komparaciji sa svojevrsnom ikonom nego s realističnim likom iz pera slavne autorice. Izbor Jacoba Elordija kao Heathcliffa također nije prošao bez komentara, budući da je u romanu Heathcliff kao lik prava enigma, prikaz drugosti, pojava obilježena društvenom ambivalentnošću. U ovom novom ostvarenju u drugome dijelu filma postaje puno glamurozniji lik nego što bi se ikako dalo naslutiti iz knjige.

Talijanski dnevnik La Repubblica naglašava erotsku dimenziju priče i eksplicitira ono što je u romanu tek naznačeno – više je to melodrama nego tragedija, navodeći nadalje da ništa nije pretjerano eksplicitno ni skandalozno. The Guardian govori o vizualno raskošnoj, ali emocionalno površnoj razradi, ističući kako stilistički "višak" riskira "zgnječiti moralno nasilje izvornog teksta". The New Yorker opisuje likove kao estetske figure savršeno dizajnirane, ali nedovoljno produbljene, gotovo "figurice", a Variety prepoznaje dosljednost zahvata u odnosu na autorski put Fennellove, čitajući film kao svjesnu aproprijaciju, a ne nesvjesnu izdaju.

"Lijepi i prokleti na vjetrovitoj pustopoljini bez strasti" glasi naziv recenzije talijanskog kritičara Alberta Crespija koja vrlo snažno prikazuje bit ovoga filmskog djela, a gdje nema traga složenoj strukturi romana, kao niti iščitavanju između redaka. Heatcliff, dijete koje gospodin Earnshaw prima, ulazi u taj ionako već složeni obiteljski mikrokozmos obilježen napetostima: Hindley ga odbacuje, a Catherine ga prepoznaje kao svoj svojevrsni alter ego. Djetinjstvo je ovdje prikazano u bljeskovima – kroz trčanja tim krajolicima koji svojom specifičnošću već govore sami po sebi, ali i kroz razne sukobe, koji su tu prije fizički nego psihički, odnosno verbalni.

Redateljica se odlučuje za pristup koji ubrzava životni put protagonista, ubrzano sve to ide prema adolescenciji i odrasloj dobi, na sasvim drukčiji način nego u knjizi ili u onom davnom filmskom ostvarenju.

Catherine, rastrgana između ambicije i impulsa, bira Edgara Lintona, i to, kao što i sama potom priznaje, kao pogrešku u emocionalnoj procjeni, a ovo je središnji dio filma. Najbolje u ovome filmu su kostimi, estetski prikaz mjesta i vremena radnje, kao i prikaz flashbackova, dok je odstupanje od književnog predloška i izmjena karakteristika protagonista ono što se najviše razlikuje. Premda, istina, svaki redatelj ima svoju viziju, svoje novosti i pristup, a svaki gledatelj pravo na svoje mišljenje i interpretaciju filmskoga d(i)jela.

Lijepe i (ne)vjerne

Osobno mi je draža prva verzija uz nezaboravnu Merle Oberon i Oliviera, koja je daleko vjernija književnom predlošku. No, trebaju li, poput prijevoda, i filmske verzije, adaptacije biti vjerne ili je važno da budu prije svega lijepe, dok je kod prijevoda važno prije svega da budu dobri? Koja su glavna obilježja dobre filmske adaptacije, vjernost predlošku, do koje mjere može biti odstupanje i kakvo?

"Orkanski visovi" jedini je roman Emily Brontë (1818. – 1848.), jedne od sestara Brontë, koje se danas ubrajaju među najistaknutija imena britanske književnosti Viktorijanskog razdoblja (1832.-1901.). Autorica je preminula ubrzo po objavi romana, u dobi od 30 godina. U vrijeme izdavanja knjiga je naišla na podijeljena mišljenja kritike. Danas se smatra jednim od najvažnijih engleskih romana 19. stoljeća. Na isto tako podijeljena mišljenja naišao je i film, druga verzija. A o filmovima, bilo da je govora o remakeu ili (re)interpretaciji, uvijek ima komentara u komparativnom smislu s ranijim izdanjem.

Roman karakterizira snažna imaginacija i moćan prikaz ljubavi i mržnje. Struktura pripovijedanja se temelji na dva nepristrana pripovjedača, što razlikuje "Orkanske visove" od drugih romana toga vremena. Sve je to bio povod za prvo filmsko ostvarenje, koje je postalo u biti sinonim za taj roman i samo njegovo poimanje, tako da sve naredne verzije imaju veliki teret što se tiče percepcije kod publike. I redateljica je imala sve samo ne lagan zadatak te možda se upravo iz tog razloga odlučila za nešto posve novo i drukčije.

Remek-djelo

Emily Jane Brontë (Thorton, 30. srpnja 1818. – Haworth, 19. prosinca 1848.), engleska književnica, jedna od tri sestre Brontë. Zajedno sa sestrama gotovo čitav život provela je u zabačenom seocu Haworthu. U svom jedinom romanu "Orkanski visovi" dala je više maha svojoj fantaziji i stvorila djelo koje prerasta okvire tipičnog realističkog romana i kao pravo remek-djelo odolijeva svakom pokušaju tipizacije.

Povezane vijesti

• P. S. PULA: Otvaraju "Gospodin Holmes" i "Rock kraljica"
• Festivalski uspjesi filma "Kokoška"
• Stallone rasprodaje uspomene iz filmova