GLEDALI SMO
"Oppenheimer" redatelja Christophera Nolana: Čisti brutalni realizam koji ne štedi nikoga, i nije u korist nikome
(PROMO)
Nema sumnje da je film "Oppenheimer", režisera Christophera Nolana, potresao publiku čitavog svijeta svojom tematikom i audio-vizualnim doživljajem. Film je povjesna drama koja prepričava život, djela i misli izumitelja atomske bombe, fizičara Roberta Oppenheimera.
Pitak i zanimljiv
Premijerno prikazan u kultnom pariškom kinu "Le Grand Rex" 11. srpnja, otad "razara" kina diljem svijeta; ali ne po zaradi, već utisku na promatrača. Naime, istovremeno s "Oppenheimerom", izašao je i film "Barbie", što je stvorilo fenomen znan kao "Barbenheimer" – mnogi su filmofili pohodili oba u kinima. No, "Barbie" je do 14. srpnja već imao skoro dvostruko veću zaradu od "Oppenheimera". Prvi je s budžetom od 145 milijuna dolara zaradio 337, a potonji je imao budžet od oko 100 milijuna, a donio prihod od 174 miljuna dolara. Dva su filma potpuno drugačije tematike i duha. Na film "Barbie" gleda se kao priču eskapizma (bijega iz realnosti), dok je "Oppenheimer" de facto skoro dokumentarističke naravi; čisti brutalni realizam koji ne štedi nikoga, i nije u korist nikome.
"Oppenheimer" se sada prikazuje i u hrvatskim kinima, a bio je na programu u pulskoj Areni, u sklopu 70. Pulskog filmskog festivala. No, kao i u nekoliko atmosferskih scena u samom filmu, gdje se mogla vidjeti nemilosrdna moć prirode, prikazivanju "Oppenheimera" u Areni 19. srpnja, presudilo je nevrijeme. Projekcija se preselila u Istarsko narodno kazalište. Ta je kratkotrajna nevera bila kao predskazanje samog filma; publika je morala seliti u "sklonište" dok je vjetar čupao stabla i razarao krovove i vozila po Puli. Pogotovo u takvoj situaciji, teško je bilo ostati ravnodušnim, a nakon projekcije, oko tri ujutro, festivalska publika se povukla u miru i tišini u svoje domove.
U filmu "Oppenheimera" redatelj Christopher Nolan uspješno je pomirio biografsku priču o doktoru Juliusu Robertu Oppenheimeru s filmskom pričom. Upravo zbog redateljskih odluka, film koji traje oko 180 minuta ispada pitak i zanimljiv. Tu se govori o činjenici da, unatoč tome što prepričava Oppenheimerov život, film se ne drži kronološkog slijeda; odnosno, poradi objašnjenja događaja i puta do spoznaje glavnog lika, koristi metodu nelinearnosti.
Mada je film skoro u svakoj tančini (narativno i vizualno) vjerna rekreacija vremena i ljudi koji su sudjelovali na projektu "Manhattan", on je više nego povijesna drama. U doba kada negdje na obzoru prijeti konflikt nuklearnih sila, bilo bi jednostavno pomisliti da "Oppenheimer" želi samo prenijeti poruku mira i podsjetiti čovječanstvo na zaključke iz 1985. godine, kada su se Ronald Reagan i Mihail Gorbačov, predsjednici tada glavnih nuklearnih sila, SAD-a i Sovjetskog Saveza, konačno sporazumjeli: "Nuklearni rat se ne može pobijediti, i ne smije se voditi".
Hinduistički bog Višnu
Sam se Oppenheimer, u realnosti i filmu, nakon što je omogućio stvaranje nuklearne bombe i vidio svoj proizvod, ostatak svog života protivio daljnjem nuklearnom naoružanju. Osim što je bio briljantni fizičar, bio je duhovan i misaon čovjek. Na poznatoj snimci iz dokumentarca NBC-a o izradi nuklearne bombe 1965. godine, plačući, dr. Oppenheimer se pozvao na Bagavat Gitu da bi povukao paralelu s božanskom moći koju je on imao u rukama. U toj priči, Hinduistički bog Višnu pokušava nagovoriti princa da ga udobrovolji čineči svoju "dužnost".
Višnu uzima mnogoruki oblik, i izjavi: "Ja sam sad postao Smrt, uništitelj svjetova". Upravo tako se osjećao i Oppenheimer, kada je shvatio razaračku moć oružja koje je stvorio, u sklopu svoje dužnosti američkoj vladi. U filmu se jasno vidi konflikt koji nastaje u samom umu dr. Oppenheimera. Kako vrijeme teče, počinje se sramiti i kajati.
U film nije ušla izjava koju je u stvarnosti izrekao dva dana prije testa "Trinity", konačnog dokaza za izvedivost nuklearne bombe. Tada je javno citirao tekst hinduističkog filozofa Bhartrarija, "Šatakatraja", u kojem kaže:
"U bitci, u šumi, na ivici planina,
Na velikom mračnom moru, usred kopalja i strijela,
U snu, u bunilu, u dubinama sramote,
Dobra djela čovjekova otprije, brane ga."
U hinduizmu postoji ciklus reinkarnacije, stvaranja i uništenja društva i svijeta. Upravo se na tome bazira i nekoliko glavnih motiva filma "Oppenheimer". Uništenje vodi i ka preporodu - uništenje jednog svijeta vodi ka novom svijetu. U više navrata se likovi u filmu nalaze u situaciji da komentiraju kako se svijet mijenja; tijekom filma se može vidjeti kako umire "stari" svijet s početka 20. stoljeća – kako vrijeme gazi sve pred sobom. Može se primjetiti da je trenutak kada su dvije bombe, "mali dečko" i "debeli čovjek" bačene na Hirošimu i Nagasaki, upravo početak jednog novog doba – da je 1945. godina razdjelnica između starog i novog svijeta.
Stravično, a ne nužno
Zanimljivo, isprva se smatralo, kao i u slučaju Prvog svijetskog rata, da će nuklearna bomba zaustaviti sve ratove na svijetu. U to je vjerovao čitav niz znanstvenika, državnika, političara, a možda i običnih ljudi. A ovdje leži glavna problematika filma i nuklearnog naoružanja kao takvog. Kako se nešto toliko moćno može povjeriti nekome? I kome, ako da? Isprva entuzijastičan mladi Oppenheimer i njegovi suradnici, već pri samom testu pokusne bombe u pustinji Novog Meksika (SAD), ostali su zapanjeni razornom moći.
No njihov veliki uspjeh, kojim su pretekli znanstvenike iz Trećeg Reicha, nakon manje od mjesec dana vodio je do smrti preko 130.000 ljudi u Japanu; što od detonacije bombe, što od njenih posljedica. Jer, nuklearno oružje je stravično ne nužno zbog eksplozije koju prouzroči, već zbog radijacije koja prožima ljude i okoliš; sam zrak kojeg udišemo. Nuklearni je rat nepobjediv, jer vodi ka totalnoj anihilaciji planeta, i time sveg života.
I zato, kao zaključak, valja spomenuti jedan od fiktivnih razgovora u tom filmu, a to je dijalog koji se dogodio nakon rata između Oppenheimera i, ni više ni manje, nego njegovog kolege Alberta Einsteina. Oni su htjeli spasiti svijet; u to ime teoretizirali i radili pokuse. Već prije prvog testiranja, prisjećaju se ti likovi, nije bilo jasno što će se u praksi dogoditi, jer se detonacija prve bombe mogla pretvoriti u kaskadnu reakciju koja bi, umjesto da stvori golemu lokalnu eksploziju, teoretski mogla nastaviti, i uništiti čitavu atmosferu planeta Zemlje.
Naravno, to je bila mala šansa. Ali teoretski, i to se moglo dogoditi. Niti jedan od znanstvenika nije imao konkretan odgovor na pitanje: "Hoće li hidrogenska bomba uništiti svijet?" Oppenheimerov je odgovor u filmu, nakon, izuma, testa i bombardiranja Japanskog otočja, "Već smo to učinili".
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
