Simfonijski orkestar riječkog Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca priredio je pravi spektakl u srijedu navečer u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula. Programom "Brahms i Čajkovski" omogućio je prisutnima pravu glazbenu čaroliju, ukratko večer za pamćenje u znaku iznimno kvalitetnog muziciranja izvrsnih glazbenika.

Puljanin Fabio Jurić

Recimo da i u riječkom orkestru violončelo svira mladi pulski violončelist Fabio Jurić, inače profesor u pulskoj glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova.

Šteta samo što publika nije bila brojna, te neki su kazali da je bilo skoro više svirača na pozornici negoli posjetitelja u publici. Šteta, jer tako kvalitetan događaj je rijetkost u nas, tim više jer je repertoar bila prava poslastica za glazbene znalce, odnosno Johannes Brahms "Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 77.", Petar Iljič Čajkovski "Šesta simfonija u h-molu, op. 74" te "Patetična".

Brahmsovo djelo skladano je 1878. te praizvedeno je godinu dana kasnije, kada je dirigent bio sam Brahms. Taj je skladatelj i pijanist razdoblja njemačke glazbene romantike, značajan predstavnik sljedbenika Bacha i Beethovena, jedan od najvećih simfoničara u povijesti glazbe. Smatran je i inovatorom i tradicionalistom u glazbi.

Glazbena literatura veli da je koncert za violinu i orkestar započeo u ljeto 1878., a otpočetka je djelo bilo upućeno njegovu bliskom prijatelju Josephu Joachimu. U pismu od 22. kolovoza Brahms u poslovično ironičnom tonu najavljuje skladbu: "… tek nekoliko violinskih pasaža"…

Kritičari vele da orkestar kod Brahmsa, za razliku od većine koncerata drugih autora, nije puka pozadina za pojačavanje virtuoziteta solista, već violina i orkestar surađuju timski i interaktivno zajednički prepoznaju fino nijansiranu glazbenu dramu.

To je itekako došlo do izražaja u srijedu navečer, gdje je cijeli orkestar zvučao kao jedan, a opet pokazavši raznolikost instrumentarija, njihovo bogatstvo i suptilno nijansiranje uz vrlo nadahnuto muziciranje. Djelo iziskuje veliku tehničku pripremljenost i uvježbanost, što je ovdje itekako došlo do izražaja.

Kasni romantizam

Ta je večer bila u znaku romantizma, germanskog s Brahmsom i ruskog, odnosno slavenskog s Čajkovskim.

Ova njegova simfonija skladana je 1893. godine, a praizvedena je iste godine. Taj je skladatelj zasigurno jedan od najpopularnijih ruskih kompozitora i najizrazitiji predstavnik slavenske romantike u drugoj polovici 19. stoljeća.

Čajkovski je napisao svih svojih šest simfonija u razdoblju od 1866. do 1893. U glazbenoj literaturi nalazi se podatak da je pažljivim slušanjem tih simfonija vidljivo kako autor sazrijeva, te upravo prijelaz iz lirskog, snažno meditativnog, gotovo na trenutke idiličnog, možda i mrvicu bukoličkog, u sve snažniji interpretativni žanr sa sve izraženijom dramatikom.

To se zbiva i zbog same promjene koncepcije romantizma u glazbi, koji se ne podudara uvijek nužno s romantizmom, te sinoć izvedena Šesta simfonija u biti pripada razdoblju kasnog romantizma i nazvana je "Patetična".

"Skladao sam s takvim žarom da sam za manje od četiri dana završio prvi stavak, a ostatak je jasno ispisan u mojoj glavi" i "Ništa ljepše od te simfonije nikada nisam napisao niti ikada više hoću: u nju sam uložio, bez pretjerivanja, svu svoju dušu", kazao je skladatelj svojemu nećaku Vladimiru Davidovu, a taj se podatak više puta ponavlja u kritičkoj glazbenoj literaturi.

Neki kritičari smatraju ovo djelo poput pravog glazbenog testamenta ovoga velikana, koji je umro nepunih tjedan dana nakon praizvedbe.

Možda je i upravo zbog toga tako snažna, dojmljiva, tako lako dopire do slušatelja ne ostavljajući nikoga ravnodušnim.

Simfoniju je prema savjetu brata Modestea iz "Programske" preimenovao prvo u "Tragičnu", a potom u "Patetičnu", što je i naziv koji najbolje pristaje ovoj snažnoj i dojmljivoj skladbi, i koja na najbolji način prikazuje emocije koje glazbeno razrađuje.

Dirigent je bio Pavle Dešpalj, solist izvrstan Marco Graziani, a koncert-majstor Anton Kyrylov. (Vanesa BEGIĆ, snimio Neven LAZAREVIĆ)

Povezane vijesti

• Nižu se uspjesi Matije Ferlina
• Uređena pozornica INK-a
• Krtice kao uljezi u četvrtoj ligi