PORTRET ZNANSTVENIKA
DR. MIROSLAV RADMAN u potrazi za tajnom dugovječnosti. Kako postati biološki MLAD STOGODIŠNJAK?
Miroslav Radman (Ante ČIŽMIĆ/CROPIX)
U posljednjoj knjizi Radman piše kako će se životni vijek čovjeka svakako produžiti. Životni vijek je udvostručen u samo 150 godina. Ne vjerujem da bi netko danas želio ponovno živjeti 40 godina, iako je to donedavno bilo normalno. Pitajmo danas 80-godišnjakinje bi li voljele da su živjele 40 godina? Iskreno, ne vjerujem da bi itko od njih rekao da mu je krivo što se danas živi mnogo duže, rekao je Miroslav Radman
Svečano uručenje francuskog odličja viteza Legije časti dr. Miroslavu Radmanu – upriličeno prije nekoliko dana u Splitu – ponovno je skrenulo pozornost javnosti na to da Hrvatska ima znanstvene uglednike svjetske razine i da se na njih vrlo često zaboravlja. Lako je reći kako je priznanje dr. Radmanu, molekularnom biologu, dokaz da hrvatska znanost i njezini poslenici nešto znače na globalnoj razini – ali teško bi bilo ustvrditi kako se znanstvenim veličinama u nas poklanja dužno poštovanje te kako se njihov rad prati u medijima i javnosti.
Za razliku od popularnih nogometaša o čijim golovima za bogate inozemne momčadi redovito izvješćuje televizijski dnevnik – kao da će njihove novčane premije ući u siromašni državni proračun – znanstvenici koji su u svojim profesijama daleko iznad prosjeka naših sportaša u svjetskom sportu zanimljivi su jedino kada dođu do nekog velikog otkrića ili do ugledne nagrade kakvu je sada dobio splitski znanstvenik.
Osim toga, domaćih se znanstvenika svjetskog ranga, pa tako i Miroslava Radmana, sjetimo u krizama poput korona pandemije kroz koju upravo prolazimo. Njegove posljednje izjave o koroni, u kojima tvrdi da treba, kao i u slučaju AIDS-a, razvijati lijek, a ne cjepivo te da godišnje i bez korone umre jedan posto stanovništva – koliko se i rodi – protumačio je kao poziv na zdravorazumsko ponašanje. „Zdrav razum opada, jer da ne opada - ne bi se tako loše nosili s jednim relativno banalnim problemom infektivnih bolesti kakvih je u prošlosti bilo daleko gorih,“ izjavio je dr. Radman na svečanosti u Splitu prilikom dodjele reda Legije časti.
Uspjeh dr. Miroslava Radmana podsjeća i na uspješni rad niza drugih hrvatskih znanstvenika koji rade po institutima i sveučilištima širom svijeta jer u nas nema ni novca ni infrastrukture za ozbiljne projekte u znanosti. On je imao sreće i uspio osnovati Mediteranski institut za istraživanje života (MEDILS) u Splitu, ali ne bez problema i polemika koje su danas uglavnom zaboravljene.
S hrvatskim znanstvenicama Ksenijom Zahradkom, Deom Slade i Mirjanom Petranovi otkrio je 2006. godine proces koji bakteriji Deinococcus radiodurans omogućava samoobnavljanje. Dvije godine kasnije, njegov znanstveni tim dokazao je seksualni život bakterija što je objavljeno kao originalni doktorski rad dr. Ane Babić u znanstvenom časopisu Science.
Svoj životni znanstveni cilj – lijek za produženje života o kojem je govorio u brojnim intervjuima – najavio je kao mogućnost 2008. godine. U posljednjoj knjizi koju je objavio u Francuskoj pod nazivom „Nadići naša biološka ograničenja“ Radman piše o „biološkim mladim stogodišnjacima“ te o tome kako će se životni vijek čovjeka svakako produžiti.
„Životni vijek je udvostručen u samo 150 godina. Ne vjerujem da bi netko danas želio ponovno živjeti 40 godina, iako je to donedavno bilo normalno. Pitajmo danas 80-godišnjakinje bi li voljele da su živjele 40 godina? Iskreno, ne vjerujem da bi itko od njih rekao da mu je krivo što se danas živi mnogo duže. Ali možda se varam, uvijek možemo provesti istraživanje“, rekao je u ljeto 2019. godine Miroslav Radman, u dobi od 67 godina, u jednom od intervjua za hrvatske medije.
Radman je znanstveni optimist i učenjak okrenut čovjeku koji ne zaboravlja ni od kuda je došao, ni kamo ide. Nagrada koju mu je upravo uručila Francuska Republika pokazuje kako su njegove ideje međunarodna civilizacijska baština.
Miroslav Radman jedan je najpoznatijih znanstvenika iz ovih krajeva u svijetu i jedini je Hrvat koji je ikada postao besmrtnik odnosno član Francuske akademije znanosti te je član i Europske akademije znanosti i umjetnosti, Svjetske akademije znanosti i Europske organizacije za molekularnu biologiju (EMBO).
Obrazovao se u Zagrebu, na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu i na poznatim europskim i svjetskim sveučilištima. Doktorirao je u Bruxellesu, postdoktorske studije pohađao je u Francuskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Godine 1972. postao je najprije izvanredni te potom i redoviti profesor genetike na sveučilištu u Bruxellesu. Od 1988. godine je profesor stanične biologije kao i voditelj Laboratorija za evolucijsku i molekularnu biologiju.
Profesor Radman pripada krugu najvećih svjetskih stručnjaka za „popravak DNK“ te je objavio 177 znanstvenih radova i 25 originalnih otkrića koji su citirani više tisuća puta. Dobio je dvanaest najuglednijih svjetskih nagrada. Među njima je europska nagrada za mikrobiologiju, koju mu je u sklopu proslave srebrnog jubileja Federacije europskih mikrobioloških društava (FEMS) u Ženevi 2011. godine uručio predsjednik FEMS-a Bernhard Schink.
Radi se o nagradi FEMS-a što se dodjeljuje od 2000. godine za vrhunska znanstvena postignuća u mikrobiologiji i predstavlja najprestižniju mikrobiološku nagradu koju pojedinac ili skupina znanstvenika mogu dobiti u tom području.
Miroslav Radman nije, djelujući na inozemnim sveučilištima u Bruxellesu i Parizu, zanemario kontakte s hrvatskom znanstvenom zajednicom. U lipnju 1992. postao je dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti odnosno njezina Razreda za prirodne znanosti.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
