EPA
Chirac je umro u 87. godini života. Posljednje godine života proveo je daleko od očiju javnosti i navodno je bio jako bolestan. Dužnost francuskog predsjednika obnašao je od 1995. do 2007. i u tom je razdoblju Francuska ušla u eurozonu te ukinula obvezno služenje vojnog roka.
Konzervativni predsjednik također je skratio predsjednički mandat sa sedam na pet godina.
"Jacques Chirac je uživao poštovanje kod svojih sunarodnjaka i na međunarodnoj sceni kao mudar vođa i vizionar koji je uvijek branio interese svoje zemlje", ocijenio je Putin.
Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker je kazao da je "potresen" smrću Chiraca, "velikog državnika" i "prijatelja".
"Njegova baština za Francusku i Europsku uniju ostat će zauvijek", kazala je Junckerova glasnogovornica Mina Andreeva, dodajući da "predsjednik EK-a nema riječi kojima bi izrazio svoju žalost".
Bivšu francuski predsjednik Nicolas Sarkozy je kazao da mu sa smrću Jacquesa Chiraca "nestao jedan dio života".
"Bio je utjelovljenje Francuske koja je vjerna svojim univerzalnim vrijednostima i svojoj povijesnoj ulozi", kazao je Sarkozy.
Njemačka kancelarka Angela Merkel je na Twitteru okarakterizirala Chiraca kao "sjajnog partnera i prijatelja". Merkeličin ministar vanjskih poslova Heiko Maas nazvao ga je "velikim državnikom i Europljaninom". Bivši kancelar Gerhard Schroeder podsjetio je na njegovu "najvažniju simboličku gestu" - francusko-njemačko pomirenje - kada ga je 2004. pozvao na obilježavanje 60. godišnjice savezničkog iskrcavanja u Normandiji.
Britanski premijer Boris Johnson rekao je na Twitteru da je Chirac bio "izniman politički vođa koji je oblikovao sudbinu Francuske". "Njegova smrt predstavlja gubitak koji će se osjetiti diljem Francuske", dodao je Johnson.
Chiracov prethodnik na mjestu šefa države bio je Francois Mitterand, a naslijedio ga je Nicolas Sarkozy. Chirac je posljednji francuski predsjednik koji je posjetio Hrvatsku kada je 2000. sudjelovao na summitu Europske unije i zapadnog Balkana.
Na međunarodnoj sceni ostat će upamćen po oštrom protivljenju napadu na Irak pod američkim vodstvom 2003. U domaćoj, francuskoj politici pamtit će ga po tome da je po prvi put priznao odgovornost države za deportacije Židova u nacističke logore smrti.