Era Angele Merkel je završena, sada na pozornicu stupa Olaf Scholz. Europski glas razuma, dugovječna njemačka kancelarka, nedostajat će svima, pogotovo u kriznim godinama koje proživljavamo. S Merkel je bila neka vrsta sigurnosti, punog povjerenja u političarku koja je vratila ovoj profesiji dignitet i ugled.

U tankom kadrovskom bazenu Europi preostaje još jedan glas razuma, onaj pape Franje. Nije papa, naravno, političar, ali je prije svega razuman, korektan i veliki čovjek. Pokazao je to od početka pontifikata, kao i proteklih dana kada je posjetio Cipar i Grčku, apelirao da svijet pokaže više razumijevanja za imigrante. Papa je naprosto autoritet kojem se vjeruje, radilo se o vjernicima katolicima ili ljudima drugih vjera, kao i onima koji nisu vjernici.

Izazovno održanje europske ideje

Franjo je dokaz mudrosti Crkve, koja je i u najtežim vremenima imala snagu povjeriti vodstvo najboljima i najhrabrijima. A Franjo je i najbolji i najhrabriji.

Godina koja dolazi za Europu će biti krajnje izazovna. Bez Merkel i uz neizvjesnost francuskih izbora, te dugotrajnu krizu koja potresa Europsku uniju, trebat će mnogo vještine da se europska ideja održi. Bit će to i šansa za Olafa Scholza da zamijeni karizmatsku kancelarku na način da opravda povjerenje Nijemaca, ali i Europljana. Scholzov start je obećavajući, u stranci ima podršku 98,8 posto, a svega sedam delegata stranačkog okupljanja se protivilo ugovoru sa koalicijskim partnerima. Crveno-zeleno-žuta savezna vlada nakon šesnaest godina vladavine CDU-CSU sada se mora pokazati.

Početak je dobar, prije svega pametan. Kod Scholza nema trijumfalizma, odmah je apelirao na jedinstvo i spremnost socijaldemokrata da otvore vrata svima. ”Budućnost se tek stvara”, kaže Scholz, svjestan da neće biti tako lako nadomjestiti 'mutti'. Jer svaka je koaliciji neizvjesni tobogan, pa spuštanje može biti bolno. Njemački SPD toga je itekako svjestan, a tek će se vidjeti zamke semafor koalicije kada krenu problemi iz realnog života, od obećanja da će socijalna pravda biti u prvom planu do toga da treba osigurati više pristojnosti na tržištu rada. ”Dragi drugovi, pobijedili smo”, rekao je Scholz i usporedio ovo vrijeme s vremenom kada je Willy Brandt došao na vlast i poručio ”trebali bi opet uspjeti”.

A uspjeh neće lako doći.

Europa se danas suočava s bezbroj problema, koji nisu eruptirali dobrim dijelom i zbog umješnosti Angele Merkel. Sam papa Franjo je na to upozorio ovaj vikend, kada je rekao da se Mediteran, ta kolijevka brojnih civilizacija pretvorio u hladno groblje bez nadgrobnih spomenika. Optužio je za gluhost i smrtonosnu ravnodušnost, ciničnu nezainteresiranost. Na Lezbosu je papa odavao dojam ljutog čovjeka. ”Moramo s gorčinom priznati da je ova zemlja, kao i druge, još uvijek pod pritiskom i da u Europi još uvijek ima ljudi koji se pretvaraju da ih se ovaj problem ne tiče. To je svjetski problem”. A kada su analitičari počeli iščitavati papine riječi prevladao je zaključak - Europa je umorna i nemoćna. Za papu iz Argentine Europa je izgubila tradicionalnu otvorenost i korijene, nije štedio ni političare. Svjestan da se u Bruxellesu neće ništa promijeniti, ali papa je bio iskren kao i uvijek.

Njemačko-francuska lokomotiva

Zato su za Europu važna ta dva događaja, odlazak njemačke kancelarke i papini apeli. I ova koronakriza je pokazala sve pukotine u Europi, da se o imigraciji i ne govori. Iako je i dalje ideja o europskom ujedinjenju nešto najbolje što se Europi moglo dogoditi, nedostatak karizmatskih vođa nagriza cijeli sustav Europske unije. Merkel je to znala kanalizirati, kao vrsni vođa rješavala je probleme, a sada će se morati kao europski lider potvrditi i Scholz. Nije uopće sporno da budući kancelar ima iste ideje kada je riječ o europskom jedinstvu kao Merkel, samo je pitanje hoće li imati isti autoritet u Bruxellesu, potreban da se riješe nedoumice.

Ali, još važnije za Scholza bit će kako će se odvijati događaji u Francuskoj, gdje Eric Zemmour opasno podriva temelje EU-a. Napad na njega u kojem je povrijeđen pokazuje naboj koji vlada u samoj Francuskoj između onih koji donose stare vjetrove desnog ekstremizma i građana koji se toga groze. Ni Marine Le Pen nije mezimica ujedinjene Europe, a jedina je utjeha da rejting Emmanuela Macrona raste. Ostane li u Elizejskoj palači, bit će to čvrst oslonac i za europsku politiku Olafa Scholza, a njemačko-francuska lokomotiva opet garancija europske sigurnosti.

Postoji naravno i mnogo lošiji scenarij, da ekstremna desnica u Europi svuda ojača do te mjere da se nastavi trend destabilizacije Unije i osokole oni kojima je i sve manje mjesto u EU. Od Viktora Orbana nadalje, pa i poljskog društva koje uporno propovijeda desni ekstremizam. Upravo je s tim šarenim društvom Angela Merkel znala izaći na kraj, prizemljiti ambiciozne lidere koji s idejom europskog jedinstva i solidarnosti nemaju ništa. Ali, pri tome nikome nije pokazala otvorena vrata, već vješto manevrirala da se sačuva jedinstvo same Europske unije.

Ostavština Angele Merkel zaista je nevjerojatna. Sve te godine pokazala je sposobnost da bude lider kojeg ne prate afere, od korupcijskih nadalje. Dokazala je da politika može stvarno biti služenje narodu, u gotovo doslovnom smislu tih riječi. Merkel je bila toliko uspješna da su je poštivali i oni koji se nisu uvijek slagali s njenim stavovima. Imala je tri ogromne krize, financijsku i imigrantsku, a sada sa covidom-19. Njemačka je bila uhodani stroj u ekonomiji i dok su mnogi klecali, njemački građani neku ozbiljniju krizu nisu ni osjetili. U šesnaest godina njena stranka je pobjeđivala, a bez nje glatko izgubila.

Više od vjerskog autoriteta

Sada ostaje vidjeti koliko ćemo svi mi u Europi izgubiti ili će novo vodstvo ne samo u Njemačkoj nastaviti tamo gdje je Angela stala. Sve su opcije, kao uvijek, otvorene, ali je uvjerenje mnogih da će bez Merkel biti ipak mnogo teže. Tu su i brojni izazovi na svjetskom planu, odnosi Europe sa Rusijom, Kinom, neizvjesno stanje u Ukrajini, kriza u NATO-u. Ni pandemija se ne bliži kraju, a iznenadila nas je i Ursula von der Leyen nespretnim pozivom da 'blagdani' zamijene Božić. Uz papino nezadovoljstvo odnosom prema izbjeglicama sve se i dodatno komplicira.

Europa sada traži novog vođu. Hoće li to biti Scholz, Macron ili ugledni talijanski premijer Mario Draghi tek treba vidjeti. Bez pravog lidera teško je održati svaku asocijaciju, pogotovo takve komplicirane arhitekture kao što je EU. Nitko nije vječan, pa ni Merkel, što znači da se uvijek zamjena može i mora dogoditi. Bit će tako i u Europi 2022. godine, ali samo naivni mogu misliti da će post Angelino vrijeme biti za Europu lagano. Njen stil više neće moći nitko slijediti, jer svaka kopija je uvijek lošija od originala. Uostalom, brzo se mijenja i sama politika, pa merkelizam neće biti uspješna formula za novog lidera.

”Sputana nadmetanjem Amerike i Kine i duboko iznutra podijeljena, Europska unija živi u svijetu koji se razlikuje od razdoblja kojim je dominirala Merkel”, smatraju analitičari, ali i upozoravaju da bez jakog vodstva Europa kreće prema stagnaciji. ”Realnost, da budemo iskreni, jest takva da ni novi njemački kancelar niti francuska vlada ne mogu voditi Europu. Politika neutralnosti i izbjegavanje teških rješenja za europske poteškoće ne izgledaju kao pravi pristup za izazove koji se nalaze pred nama”, poručuju analitičari.

I dok je među političarima mnogo veća gužva 'u šesnaestercu', pravi autoritet, papa Franjo, ostaje nada za Europu i Europljane. Treba naprosto više slušati mudrog Svetog Oca, koji je mnogo više od samog vjerskog autoriteta. Njegove riječi Europljani trebaju primati s mnogo više spremnosti za prihvaćanje, jer su često daleko sadržajnije od onih koje šalju političari.

A politika, kao politika. Jedni odlaze, drugi dolaze. Za Europu i sve nas, nažalost, odlazak Angele Merkel nije dobrodošla, ali rok trajanja, političari, naprosto imaju.

Povezane vijesti

• Merkel: Njemačka neće razmatrati treći prijedlog Grčke
• Angela Merkel rasplakala malu Palestinku
• Merkel planira četvrti mandat 2017.