(Foto STRINGER/PIXSELL)
Nova politička vladajuća elita u Srbiji najavljuje radikalan raskid s vanjskom politikom Aleksandra Vučića. Međutim, kao i u svemu drugom puno, ako ne i gotovo sve, i dalje je prilično nejasno.
I kada je riječ o tome tko će biti u budućoj srbijanskoj Vladi, tako i kakvu će točno politiku provoditi. Jer to što na čelo Srbije dolazi nova ekipa ne znači nužno da bi ona mogla odustati od starih nacionalnih prioriteta.
Između dobrosusjedskih odnosa, zaštite Srba u regiji, ustavnog pitanja Kosova i odnosa prema BiH, otvara se prostor za ozbiljne političke nedoumice.
I dalje nije jasno znači li pobjeda Studentske liste "Studenti pobeđuju", i stvarnu promjenu odnosa Srbije prema susjednim državama. Ili će se promijeniti tek način na koji se dosadašnji nacionalni i vanjskopolitički ciljevi predstavljaju javnosti?
To je posebno važno za Hrvatsku, BiH, Crnu Goru i Kosovo. Riječ je o državama prema kojima je politika Aleksandra Vučića, u različitim oblicima i intenzitetima, godinama bila opterećena neriješenim pitanjima iz prošlosti, nacionalnim pretenzijama, instrumentalizacijom položaja srpskih zajednica i povremenim političkim krizama.
Program liste i javni nastupi njezina nositelja Ilije Srdanovića upućuju na nekoliko važnih zaključaka. Prvo, nova politička struktura želi se distancirati od personalizirane vanjske politike Aleksandra Vučića.
Drugo, ne namjerava napustiti tradicionalne srpske državne prioritete, osobito kada je riječ o Republici Srpskoj i Kosovu. Treće, pokušava pronaći jezik koji bi istodobno zadovoljio proeuropski orijentirane građane, nacionalno osjetljiv dio biračkog tijela i međunarodne partnere. Baš u toj kombinaciji nalazi se i najveća nepoznanica nove politike.
Za Hrvatsku je najvažnija poruka koju je nositelj Studentske liste Ilija Srdanović izrekao neposredno nakon izborne pobjede. On je, naime, u razgovoru za HRT, prenesenom i u drugim hrvatskim medijima, najavio je da će se odnosi dviju država temeljiti na dobrosusjedstvu, a ne na politici konfrontacije.
- Hrvatska se tu neće nalaziti ni u kakvom drugom statusu osim dobrosusjedskih odnosa, naglasio je Srdanović. On je pritom odgovornost za pogoršanje odnosa pripisao dosadašnjem srbijanskom predsjedniku.
Govorio je o politici jednog čovjeka koji je "zavadio dva naroda", ističući da vanjsku politiku ubuduće treba voditi vlada Srbije, a ne pojedinac. Naime, u Srbiji vlada ima veće ovlasti od predsjednika, ali se dozvoljava da on može biti član stranke.
A Vučić je najveći dio svog mandata bio i predsjednik vladajućeg SNS-a i na taj način bio u mogućnosti da preko stranačke stege bude ujedno i najjača politička figura u Srbiji.
Stoga ovo što je Srdanović izjavio ipak može značiti neki napredak. Vučićeva Srbija često je hrvatsku državu koristila kao vanjskopolitičkog protivnika, a hrvatske vlasti kao zgodan argument u domaćim političkim obračunima.
Optužbe o hrvatskom utjecaju na srbijansku oporbu, navodnom miješanju u unutarnje poslove i djelovanju protiv srpskih nacionalnih interesa bile su dio političke svakodnevice. Srdanovićeva poruka sugerira da bi takva praksa mogla biti napuštena.
No, važno je primijetiti da je njegova izjava o Hrvatskoj zasad puno jasnija u pogledu pukog političkog tona nego kada su u pitanju konkretni potezi. Osim, toga u ovom trenutku još uvijek nije jasno ni hoće li Srdanović, iako je bio prvi na listi, uopće biti član nove srpske Vlade. I ako hoće koji bi resor mogao preuzeti.
Naime, opširniji program Studentske liste pokazuje da dobrosusjedska politika ne znači odustajanje od pitanja koja su tradicionalno opterećivala odnose Beograda i Zagreba.
U dijelu programa koji se odnosi na položaj Srba u regiji, lista posebno ističe prava Srba u Hrvatskoj, očuvanje njihova nacionalnog, kulturnog i jezičnog identiteta, položaj povratnika, ono što naziva selektivnom primjenom prava u pojedinim sudskim postupcima, te uvjete za dostojanstveno obilježavanje grobnih mjesta.
Pritom se poziva na Rezoluciju 1120 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, Erdutski sporazum i bilateralni sporazum iz 2004. o zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji, te srpske i crnogorske manjine u Hrvatskoj.
Taj dio programa zaslužuje stanovitu pozornost. On pokazuje da Studentska lista ne namjerava odustati od aktivne politike zaštite srpske manjine izvan granica Srbije.
To samo po sebi, naravno, nije nimalo sporno. Zaštita manjinskih prava legitimna je obveza svake demokratske države, a Srbija i Hrvatska imaju bilateralne sporazume baš zato da bi se ta prava štitila.
Međutim, problem nastaje ako se manjinska pitanja pretvore u instrument političkog pritiska na susjednu državu. Što je Vučić obilato koristio. Zato će za Hrvatsku biti važno kako će Beograd konkretizirati svoje zahtjeve.
Hoće li se raditi o institucionalnoj suradnji, razmjeni informacija, rješavanju problema povratnika, zaštiti kulturne baštine i jednakom postupanju pravosudnih tijela ili će se ponovo otvoriti prostor za političke optužbe i jednostrane interpretacije povijesti?
Posebno je zanimljivo što program istodobno spominje prava hrvatske manjine u Srbiji. Koja su daleko od onog što srpska manjina ima u Hrvatskoj.
Koliko god model izbora tri srpska zastupnika u posebnoj izbornoj jedinici ima brojne nedostatke, činjenica da ga Hrvatska ipak primjenjuje govori o tome da želi transparentne i dobre odnose.
S druge pak strane u Srbiji ne postoji mehanizam koji bi jamčio da Hrvati imaju svog zajamčenog predstavnika u Narodnoj skupštini. Najava da bi Studentska lista mogla poraditi na tome daje mogućnost za drugačiji i bolji model međusobnih odnosa, umjesto stalnog političkog nadmetanja oko položaja Srba u Hrvatskoj.
Ako se Beograd bude zauzimao za prava Srba u Hrvatskoj, istodobno bi morao pokazati spremnost da bez političkih kalkulacija štiti prava Hrvata u Srbiji, uključujući njihovu kulturnu autonomiju, zastupljenost i mogućnost sudjelovanja u javnom životu.
Drugo veliko pitanje ostaju ratna prošlost i otvorena pitanja iz devedesetih. Srdanović je u dosadašnjim nastupima naglašavao da nova generacija ne želi biti opterećena odgovornošću za događaje iz vremena u kojem njezini članovi nisu sudjelovali.
Takva je pozicija politički razumljiva, ali nije dovoljna za to da se stvari pokrenu s mrtve točke. U tom će smislu važnije od izjava o novom početku biti hoće li nova vlast otvoriti prostor za ozbiljniji odnos prema nestalima, ratnim zločinima, arhivskoj građi i obeštećenju žrtava.
U političkoj konfuziji koja trenutno vlada u Srbiji nemoguće je izvući bilo što više od ovih lijepih želja koje je iznio Srdanović u gore spomenutom i u još nekoliko javnih nastupa.
BiH možda je politički najosjetljivije pitanje u cijeloj regionalnoj agendi Studentske liste. U razgovoru za Radio Slobodnu Europu Srdanović je vrlo jasno rekao da će nova vlast nastaviti suradnju s Republikom Srpskom.
- Nastavak suradnje s Republikom Srpskom u interesu je građana Srbije i građana Republike Srpske, rekao je Srdanović.
Na pitanje hoće li Beograd poticati vlasti Republike Srpske da probleme rješavaju s institucijama središnje vlasti u Sarajevu, odgovorio je da će se zauzimati za otvoren dijalog i pronalaženje zajedničkih rješenja za sve građane BiH i Republike Srpske.
Što god to značilo. Studentska lista ne dovodi u pitanje poseban odnos Srbije i Republike Srpske. Ne najavljuje njegovo smanjivanje, redefiniranje niti povlačenje Beograda iz političkih i institucionalnih odnosa s Banjom Lukom.
Druga je mogućnost promjena načina na koji se taj odnos ostvaruje. Srdanović govori o dijalogu, zajedničkim rješenjima i interesima svih građana BiH, što se može čitati kao odmak od politike stalnih sukoba između Republike Srpske i državnih institucija BiH.
No program ne daje precizan odgovor na pitanje kako Studentska lista zamišlja odnos Beograda prema ustavnom poretku BiH. Srbija ima posebne veze s Republikom Srpskom, što proizlazi i iz njezina ustavnog i političkog okvira, ali istodobno ima obvezu poštovati suverenitet i teritorijalni integritet BiH.
Nova vlast morat će pokazati može li te dvije činjenice pomiriti bez stvaranja dodatnih napetosti. Posebno je indikativan Srdanovićev odgovor o Srebrenici. Na pitanje kakav će stav zauzeti nova vlast, rekao je da je pitanje Srebrenice definirano sudskim odlukama, te spomenuo dokumente koje je srbijanska Skupština usvojila 2010. godine.