GEOPOLITIČKA IGRA
Tisuće migranata prešle u Ceutu: Španjolska sumnja na hibridni rat Maroka
(Foto: X)
Prema verziji španjolske i marokanske vlade, između 40.000 i 60.000 Marokanaca, uglavnom mladih ljudi, ali i obitelji s djecom u naručju, preplivale su ili pješice prešle granični prijelaz s Ceutom potaknute djelovanjem krijumčarskih mreža, no dio analitičara u Španjolskoj ima drukčije mišljenje, prenosi Index.hr.
Analitičari su rekli u razgovoru za javnu televiziju RTVE da ovaj događaj ima mnoga obilježja onoga što se naziva hibridnim ratovanjem.
Maroko "nije tek još jedna susjedna država" niti se može uspoređivati s drugima zbog svojih dugogodišnjih teritorijalnih pretenzija prema Ceuti i Melilli, usvrdili su. U ovom slučaju ispreplelo se toliko geostrateških interesa da je teško sve pripisati navodno spontanom pokretu bez političkog cilja, potaknutom društvenim mrežama, kažu analitičari.
"Radilo se o spletu različitih čimbenika, položaju mladih, vijestima objavljenima u medijima, porukama na društvenim mrežama… koje je Rabat iskoristio u svoju korist", smatra Alejandro del Valle, profesor međunarodnog prava i međunarodnih odnosa na Sveučilištu u Cádizu.
Splet više okolnosti
S njim se slaže i umirovljeni admiral Juan Rodríguez Garat, autor knjige Tambores de Guerra ("Ratni bubnjevi"), koji ocjenjuje da je riječ o spoju više različitih čimbenika. "Migracije su prirodan fenomen, koji redovito potiču postupci legalizacije boravka jer migrantima daju nadu, a u ovom slučaju dodatno ih je potaknula i presuda Vrhovnog suda. No ovako velike razmjere moguće je objasniti samo time da Maroko, kada mu to odgovara, vrši pritisak na Španjolsku zatvarajući oči pred onime što se događa."
"Riječ je o hibridnoj operaciji koja kombinira dezinformacije s korištenjem migranata kao oružja. Kombinacija ta dva elementa ima za cilj prisiliti Španjolsku na određene ustupke", smatra Natalia Sancha, istraživačica Kraljevskog instituta Elcano. Ističe da se, iako se Maroko ne može izravno smatrati odgovornim za tu operaciju, ona odvijala uz "prešutnu suglasnost" režima, koji nije zaustavio priljev ljudi. Kako je tih 50.000 ljudi uspjelo prijeći granicu? Prema riječima oporbenog novinara Alija Lmrabeta, to je bilo nemoguće bez znanja marokanskih vlasti.
"Maroko nije komunistička država, ali nadzire zemlju onako kako je to nekoć činio Sovjetski Savez, pa čak i učinkovitije", objašnjava Lmrabet. Dodaje da nije moguće mobilizirati toliki broj ljudi, a da marokanski režim za to "nije unaprijed znao". "Maroko je policijska država, nije poput Španjolske, gdje se poštuju građanske slobode", dodaje, aludirajući na strogi nadzor društvenih mreža i tehnološke mogućnosti države za lociranje i identificiranje autora pojedinih objava kada to vlastima odgovara.
Različiti motivi
Analitičari navode različite moguće motive. Lmrabet ističe da je Odbor za pravosuđe španjolskog Kongresa 23. srpnja podržao prijedlog zakona kojim bi španjolsko državljanstvo dobili ljudi Zapadne Sahare, područja čiji ljudi smatraju Maroko okupatorom, rođeni dok je to područje još bilo španjolska kolonija, kao i njihovi potomci. Prema procjenama predlagatelja zakona, pravo na državljanstvo imalo bi između 100.000 i 200.000 ljudi. Riječ je o velikom broju osoba "s pravom glasa, od kojih je većina sklona Fronti Polisario i neovisnosti. Zamislite koliku bi izbornu snagu imali ti ljudi", ističe novinar.
Prema mišljenju Rodrígueza Garata, krajnji cilj Rabata jest "utjecati" na vanjsku politiku Španjolske u pitanjima poput Zapadne Sahare ili Alžira, susjedne zemlje s kojom Maroko godinama ima zategnute odnose, kao i na pregovore o područjima pod španjolskim suverenitetom. Sličan stav zastupa i izvršni direktor Centra za suvremene arapske studije (CEARC), Haizam Amirah Fernández.
"Logika Rabata temelji se na razmišljanju da je svaki španjolski korak prema Alžiru loš za Maroko te da na njega treba odgovoriti iskazivanjem nezadovoljstva kroz različite oblike pritiska, uz određenu dozu dvosmislenosti. To nije ništa novo. Isto se dogodilo 2021. i 2022. godine, kada je Maroko uspio navesti španjolsku vladu da promijeni svoj dotadašnji neutralni stav prema Zapadnoj Sahari", podsjetio je u ponedjeljak u razgovoru za televizijski kanal Canal 24 Horas.
Del Valle ističe da je temeljni razlog svega zahtjev marokanske monarhije da Ceuta i Melilla, enklave na sjeveru Afrike, postanu dio njezina državnog teritorija. "Maroko nas smatra strateškim protivnikom kojeg treba poraziti jer je u samim temeljima njegova nacionalnog identiteta osporavanje granica Ceute i Melille. Zbog toga će nas uvijek smatrati protivnikom", upozorava španjolski profesor.
Španjolci uvjereni da je kriza u Ceuti rezultat hibridnog ratovanja
Na toj tezi, da dva autonomna španjolska grada ne bi trebale pripadati Španjolskoj, posljednjih dana ustrajava i marokanski list Le 360, koji je u jednom članku napisao: "Pitanje nije hoće li se te enklave vratiti svom prirodnom okruženju, Maroku, nego kada će se to dogoditi i nakon koliko tragedija." Istraživačica Kraljevskog instituta Elcano dodatno potkrepljuje tezu profesora sa Sveučilišta u Cádizu ukazujući na jačanje odnosa između SAD-a, Izraela i Maroka.
Pritom naglašava da se moguća hibridna operacija ne može pripisati ni Washingtonu ni Tel Avivu, niti se može utvrditi jesu li u njoj na bilo koji način sudjelovali. Ipak, smatra da bliski odnosi između triju država utječu na buduće posljedice ovih događaja. Sancha podsjeća da je marokanski režim 2020. godine potpisao Abrahamove sporazume, čime je normalizirao odnose s Izraelom, dok je SAD zauzvrat prihvatio marokansko stajalište o Zapadnoj Sahari.
"Od tada se razvija svojevrsna trostrana suradnja između tih triju država, koja uključuje razmjenu vojne opreme, sofisticiranih sustava za nadzor i špijunažu, poput programa Pegasus, kao i diplomatsku suradnju čiji se učinci sada kapitaliziraju u Washingtonu", navodi Sancha.
Pritom podsjeća na dokument američkog Kongresa u kojem su Ceuta i Melilla opisane kao teritorij Maroka "pod španjolskom upravom". Također ističe ulogu kongresnika Marija Díaza-Balarta, člana kongresnog kluba koji zastupa interese Maroka u Zastupničkom domu SAD-a i koji je predložio da se saharska Fronta Polisario proglasi terorističkom organizacijom.
"SAD i Izrael su iskoristili situaciju"
Na ovaj ili onaj način, zaključuje Sancha, "SAD i Izrael iskoristili su situaciju kako bi se pridružili narativu usmjerenom protiv vlade Pedra Sáncheza, s kojom imaju zategnute odnose." Ni Sancha ni Del Valle ne smatraju nerealnim scenarij prema kojem bi sljedeći potez Maroka mogao biti pokušaj da SAD javno podrže uključivanje Ceute i Melille u marokanski teritorij.
"Maroko to sada može pokušati jer je ohrabren i ima dva snažna saveznika, Izrael i SAD. Pokušat će izvući najveću moguću korist iz ove situacije", objašnjava Sancha te dodaje: "U Washingtonu probni politički signali često prethode maksimalističkim izjavama Donalda Trumpa. A pitanje Ceute i Melille te njihove pripadnosti na dnevnom je redu još od travnja."
Važan čimbenik je i preusmjeravanje pomorskih trgovačkih ruta nakon događaja u Hormuškom tjesnacu. Time je ulaz u Sredozemlje, omeđen s jedne strane Ceutom, a s druge Gibraltarom, dobio na važnosti kao točka međunarodnih trgovačkih putova.
"Maroko je svjesniji svih tih okolnosti nego Španjolska", smatra Del Valle. Istodobno kritizira politiku španjolske lijeve vlade jer, prema njegovu mišljenju, ne uzima u obzir posebnost Maroka – jedinog susjeda koji, kako kaže, nastoji "narušiti španjolski demokratski prostor", te nema jasno definiranu strategiju prema toj zemlji.
"Ovo treba postati pitanje između Maroka i EU"
Profesor međunarodnog prava ne razumije zašto se Španjolska nije više oslonila na Europsku uniju. "Maroko je prvi zainteresiran da ovo ostane pitanje između Španjolske i Maroka. Mislim da bi interes Španjolske trebao biti da to postane pitanje između Maroka i EU-a", objašnjava Del Valle.
Prema njegovu mišljenju, da je u Ceuti bila raspoređena misija Frontexa, marokanske vlasti ne bi dopustile ulazak tisuća ljudi preko graničnog prijelaza Tarajal. "Ali za to je potrebno da španjolska vlada zatraži pomoć, a ona to ne želi učiniti", zaključio je Del Valle.
Sancha kaže da odgovor EU-a na krizu u Ceuti nije bio jednak onome koji je pružila u sličnim situacijama na istočnom krilu Unije. Podsjeća na događaje iz 2021. kada je Bjelorusija usmjerila desetke migranata prema granici s Poljskom.
"Tada je odgovor bio osuda takvih postupaka, a sada smo svjedočili rasulu. Vidjeli smo da su zemlje poput Italije ili Finske reagirale prilično nesolidarno. Zašto? Zato što se uz usklađivanje Trumpa i Izraela s Marokom pojavljuje i četvrti čimbenik – krajnja desnica i njena namjera da utječe na ishod izbora u Španjolskoj (iduće godine)", zaključila je istraživačica Instituta Elcano.
