Odbio ratovati
Od ruke vojne postrojbe do Hrvatske: Dramatičan bijeg mladića koji nije htio na bojište
vojnik (Foto: X)
Nikita Zvezdov imao je 15 godina kada je u veljači 2022. počela ruska agresija na Ukrajinu. Poziv za vojsku dobio je u travnju 2024., odmah nakon 18. rođendana, a neposredno prije toga izbačen je iz strukovne škole u Krasnojarsku.
Zvezdov je uvjeren da su ga namjerno srušili na ispitima. Mediji posljednjih godina sve češće pišu da se učenike i studente ne samo vrbuje za vojsku, nego ih se i namjerno ruši na ispitima kako bi ih se moglo mobilizirati, no za te tvrdnje ne postoji neovisna potvrda, piše Deutsche Welle, a prenosi Index.hr.
Poslali ga u zloglasnu postrojbu
Poziv za služenje vojnog roka uručen mu je osobno u stanu. U svibnju 2024. stigao je u vojnu postrojbu broj 25573 kod Usurijska, koju se na internetskim forumima opisuje kao "najzloglasniju" i "najkriminalniju" u Rusiji jer vojnici ondje navodno često gube život već na obuci. Postoje i brojna svjedočanstva o zlostavljanju, iznudama i premlaćivanjima.
Zvezdov kaže da su njega i druge ročnike časnici već na putu prema postrojbi nagovarali da potpišu profesionalni ugovor. "Sebi i svojoj obitelji obećao sam da neću potpisati ugovor", govori Zvezdov i dodaje da nikada nije želio sudjelovati u ratu protiv Ukrajine.
"Poslali su me na poligon. Časnici su tamo kažnjavali ročnike zbog svega i svačega, a mnogima su čak pucali u noge. Morali smo raditi 200 sklekova s plinskom maskom i trčati 50 krugova u pancirki s dodatnih 25 do 30 kilograma opreme", priča Zvezdov.
Pokušao se ubiti
Kaže da je u očaju pokušao počiniti samoubojstvo, ali su ga spriječili neki časnici. Nakon toga mu je stožerni narednik zaprijetio kaznenim progonom i prisilio ga da potpiše ugovor.
Slučaj Nikite Zvezdova nije iznimka. Zbog nedostatka ljudstva, ročnike se često prisiljava da potpišu ugovore. Više majki ruskih vojnika ispričalo je za neovisni ruski portal ASTRA da su njihovi sinovi bili prevareni, zlostavljani i pod pritiskom natjerani da potpišu ugovore zbog kojih su poslani na ratište.
Bježao preko Armenije i BiH pa završio u Hrvatskoj
Mjesec dana nakon potpisivanja ugovora, Zvezdovu je rečeno da će ga rasporediti u jurišne postrojbe kod Melitopolja, na okupiranom području Ukrajine. Riječ je o jedinicama koje trpe iznimno velike gubitke. "Nije mi preostalo ništa drugo nego pobjeći", prisjeća se.
Kada je primio prvu plaću od 40.000 rubalja, što je oko 450 eura, zatražio je dopust. Kao razlog je naveo nabavu opreme za odlazak na bojište. Nadzirao ga je mobilizirani bivši zatvorenik, kojem se morao javljati putem WhatsAppa svakih nekoliko sati. Njegov čuvar, međutim, nije bio osobito revan. Zvezdov je bacio uniformu, spakirao se i pobjegao u Armeniju.
Istječe rok za deportaciju u Hrvatsku
Tjeralica za njim zbog dezerterstva raspisana je tek šest mjeseci poslije. Tada je već bio daleko - prvo u Bosni i Hercegovini, a zatim u Hrvatskoj, gdje je zatražio politički azil. Nije čekao odluku Zagreba, nego je u prosincu 2025. nastavio put prema Njemačkoj i ondje također podnio zahtjev za azil.
Njemačka je njegov zahtjev odbila. U skladu s Dublinskom uredbom, uputila ga je na Hrvatsku kao prvu članicu Europske unije u koju je ušao. Njemačke vlasti trebale bi ga predati Hrvatskoj u roku od šest mjeseci, a taj rok istječe krajem srpnja. Nakon toga, odgovornost za njegov slučaj prelazi na Njemačku.
Njemačka odbija zahtjeve za azil
Prema riječima aktivista za ljudska prava, ruski dezerteri u Njemačkoj praktički nemaju izgleda dobiti azil. To je u suprotnosti s izjavama predstavnika prijašnje njemačke vlade, koji su tvrdili da će se odbijanje vojne službe i dezerterstvo priznavati kao valjani razlozi za azil.
"Takve javne izjave političara nikada nisu ugrađene u zakone", upozorava aktivist za ljudska prava Aleksej Kozlov iz berlinske organizacije Solidarus. On objašnjava da mobilizacija ili slanje na bojište, prema njemačkom pravu, sami po sebi nisu razlog za odobravanje azila. Azil se, pojašnjava Kozlov, može očekivati samo ako je osoba poslana u rat protiv Ukrajine iz političkih razloga.
Takav pristup u svom odgovoru za DW u biti potvrđuje i Njemački ured za migracije i izbjeglice (BAMF). Iz ureda navode da se postupci azila temelje na pojedinačnoj procjeni svakog slučaja i da se pažljivo provjerava svaka priča o progonu. Presudni su individualni razlozi zbog kojih osoba tvrdi da je proganjana. "Zaštita se odobrava samo ako postoji stvaran i utemeljen strah od osobnog progona", poručuju iz BAMF-a.
Nezakoniti zatvori i mučenja
U stvarnosti postoje stotine svjedočanstava o tome da se uhvaćene ruske dezertere izravno šalje na bojište, gdje ih se zlostavlja. Portal ASTRA je od početka invazije na Ukrajinu identificirao 29 nezakonitih zatvora za ruske vojnike koji odbijaju ratovati. U njima časnici od vojnika iznuđuju novac, drže ih u nehumanim uvjetima, mokre po njima, izgladnjuju ih, tuku, muče, a zabilježeni su i smrtni slučajevi.
Vojska takve zatvore organizira u podrumima, napuštenim industrijskim postrojenjima i drugim objektima. U tim su mučilištima bile zatočene tisuće ruskih vojnika i ukrajinskih državljana, a među njima i ranjenici te osobe s invaliditetom. Većina zatvora koje je ASTRA identificirala nalazi se u okupiranim ukrajinskim regijama Luhansk i Doneck, no neki su i na ruskom teritoriju.
Prema podacima ASTRA-e, ruska je vojska u rudniku Petrivske u Doneckoj oblasti uspostavila "postrojenje za mučenje". "Dovode vojnike s vrećama na glavama. Ne dobivaju hranu. Ako trebaš na zahod, daju ti malu vrećicu. Vješali su nas lancima za ruke i noge o strop", ispričao je bivši ruski vojnik Danilo.
On je, kao nekadašnji zamjenik zapovjednika voda, bio zatočen sa svojim vojnicima jer su odbili ići na bojište. Nakon mučenja, uspio je pobjeći iz svoje vojne postrojbe 2024. godine.
Deportacije u Rusiju se nastavljaju
Čak i ako uspiju pobjeći, ruskim dezerterima prijeti deportacija u Rusiju, pa i iz Njemačke. Prema podacima njemačkog Bundestaga s početka 2026., tijekom 2025. godine izravno u Rusiju deportirano je 126 osoba.
Aleksej Kozlov iz organizacije Solidarus kaže da su, otkako je prije godinu dana dužnost preuzela nova njemačka vlada, ionako male mogućnosti za dobivanje azila praktički nestale.
U svibnju 2026. Visoki upravni sud Berlina i Brandenburga poništio je raniju odluku Upravnog suda u Berlinu, koji je jednom ruskom ročniku bio odobrio zaštitu. Prvostupanjski sud je smatrao da postoji mogućnost da vojnik tijekom služenja vojnog roka bude prisiljen potpisati ugovor. Viši sud je, međutim, procijenio da ti rizici nisu dovoljno ozbiljni da bi opravdali odobravanje zaštite.
Kozlov navodi da je tek mali broj ruskih dezertera uspio dobiti azil.
Spas u crkvenom azilu
Nakon što mu je u Njemačkoj odbijen zahtjev za azil, Nikita Zvezdov dobio je crkveni azil. Kršćanske zajednice odobravaju ga u slučajevima kada bi deportacija mogla ugroziti nečiji život ili zdravlje.
Zahvaljujući tome, mladić je iz izbjegličkog centra prešao u evangeličku crkvu blizu Aachena. Smješten je u prostoriji s još deset osoba i veći dio dana radi u kuhinji ili dvorištu. To mu omogućuje da izbjegne deportaciju i ostane u Njemačkoj.
U noći na 16. lipnja njemačka policija došla je u centar u kojem je prije živio kako bi ga privela. Plan je bio da ga prevezu u Leipzig i sljedećeg jutra deportacijskim letom pošalju u Hrvatsku.
Zvezdov sada čeka 30. srpnja, dan kada će Njemačka postati nadležna za njegov slučaj. Tada će, bez neposredne opasnosti od deportacije u Hrvatsku, moći čekati novu odluku njemačkih vlasti. Još ne zna što će učiniti ako mu zahtjev za azil ponovno bude odbijen. Kaže da će najvjerojatnije pokušati pronaći utočište u nekoj zemlji izvan Europske unije.
