(Hina/EPA)
Samo cvrkut ptica i poneki prolaznik narušavaju tiho sunčano jutro u vrtu palače Pedralbes u Barceloni, gdje je nekoć boravio španjolski kralj Alfonso XIII. za svojih posjeta Kataloniji, a koja je od 2013. sjedište Unije za Mediteran, organizacije koja svoj skup održava u četvrtak.
Rođenje Unije za Mediteran bio je bombastično najavio bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy kada je u ljeto 2008. pozvao čelnike država na postavljanje kamena temeljca “političkoj, gospodarskoj i kulturnoj uniji” zemalja s izlazom na Sredozemno more. Francuska je tada predsjedala EU-om.
Europska komisija, izvršno tijelo EU-a, i Njemačka kritizirale su Sarkozijevu namjeru, zabrinute radi potencijalnog stvaranja paralelne unije s golemim tržištima južnog i istočnog Mediterana. Pariz je u njoj, napose svojim bivšim kolonijama na sjeveru Afrike, vidio priliku za sebe, a Berlin odgovorio da će se zauzvrat fokusirati samo na istočnu Europu.
Na sastanku lidera Francuske i Njemačke dogovoreno je da to neće biti “Mediteranska unija” nego “Unija za Mediteran” te da će uključiti i sve članice EU-a bez obzira što nemaju pristup tom moru. Njemačka i Švedska su pristale biti većim donatorima novca tom projektu.
Bivša kancelarka “Angela Merkel je tada dobila bitku. Sarkoziju je dopustila stvaranje organizacije, uz sastanke na vrhu, a Unija za Mediteran je uklopljena u strukture EU-a”, kaže Eduard Soler, analitičar Centra za međunarodne odnose iz Barcelone (CIDOB).
No danas je postojanje te organizacije s 42 zemlje članice pomalo neprimjetno u tom gradu.
Tajništvo Unije za Mediteran je uspostavljeno 2010. u Barceloni jer je u tom gradu 1995. godine bio postignut dogovor o suradnji svih mediteranskih zemalja i EU-a.
Projekt je u to je vrijeme bio otežan financijskom krizom u eurozoni, izraelskom okupacijom Palestine i ustancima u arapskim zemljama. Cilj nije bio pokušati riješiti izraelsko-palestinski sukob niti rješavati druge aktualne sporove poput onog između Alžira i Maroka s prekinutim diplomatskim odnosima.
“Već je puno drugih koji se bave arapsko-izraelskim sukobom. On je tretiran u sklopu UN-a, Arapske lige, čak i bilateralno, pa u sklopu zemalja regija s SAD-om i EU-om”, kaže 63-godišnji Nasser Kamel, generalni tajnik Unije za Mediteran.
Kamel, egipatski diplomat, od 2018. godine je na čelnom mjestu organizacije s oko 60 zaposlenih u Barceloni.
“Mi nismo ovdje da bismo posredovali ili imali diplomatsku ulogu u bavljenju regionalnim problemima geopolitičke prirode”, dodaje u razgovoru za Hinu.
Unija za Mediteran nastoji ujednačiti politike između 42 zemlje sjevernog, južnog i istočnog Mediterana na sektorskoj razini. U područjima zaštitea okoliša, zaposlenosti, trgovine, obrazovanja i istraživanja, vodoopskrbe ili razvoja prometa.
“Tajništvo, čije je sjedište u Barceloni, identificira razvojne projekte, daje im politički impuls i osigurava financiranje kako bi funkcionirali”, kaže analitičar Soler.
Posljednjih sedam godina se održavaju godišnji sastanci ministara vanjskih poslova pa će se u četvrtak oni okupiti u Barceloni. Razgovarat će, među ostalim, o sigurnosti opskrbe energijom i hranom čije su cijene dodatno porasle zbog rata u Ukrajini.
“Naravno imamo ministre vanjskih poslova koji sjede za istim stolom i bave se politikom, raspravljaju, ali na dnevnoj razini mi smo fokusirani na sektorsku suradnju”, napominje Kamel.
"Mi nismo projekt Unije, mi smo unija projekata", dodaje.
Ministarski skup je, kaže, "kulminacija na kojoj se zemlje Mediterana obvezuju na suradnju” te "ukazuje na stvari na kojima je potrebno raditi".
Soler, pak, napominje: “Filozofija je ova – u trenutku kada stvari na političkoj razini ne funkcioniraju, održava se ono na nižoj razini”.
Kamel međutim ne smatra “drugorazrednima” sektorske teme u odnosu na geopolitičke. Štoviše, tvrdi da su upravo one ključne za život više od 500 milijuna stanovnika Sredozemlja.
“Je li stvaranje radnih mjesta drugorazredna tema? Ili možda bavljenje klimatskim promjenama, koje nas čine ugroženima jer se Sredozemlje zagrijava 20 posto brže u odnosu na ostatak svijeta? Ili pak bavljenje okolišem kada smo izgubili 20 posto bioraznolikosti u našem moru?”, kaže.
"Smatram da je naša dodana vrijednost stvaranje zajednice zajedničkih interesa. Više suradnje i više zajedničkog rada doprinijet će i boljoj geopolitičkoj slici", zaključuje Kamel.