U 2019. sam definitivno puno toga osvojila, bili smo na puno utrka u inozemstvu i stvarno je bila top godina. Ipak, iskreno, nisam očekivala ovu nagradu jer je automobilizam sport koji nije toliko popularan i oni koji se njime bave ne nađu se često na ovakvim dodjelama. Nezasluženo, ali jednostavno je tako, rekla je Iva Damarija
Darijan Živolić (Snimio Milivoj Mijošek)
Prvo mjesto u ukupnom poretku vozačica na prvenstvu Hrvatske u klasi A 09-autoslalom, prvo mjesto na Ladys Cup-PCEU zone u autoslalomu i treće mjesto na prvenstvu Hrvatske u kategoriji A 11-kronometar te titula najuspješnije hrvatske vozačice u 2019. godini. Nisu to bile sve nagrade kojima se u 2019. godini okitila Iva Damarija, članica AMK Pula - Rovinj. Osvojila je ona i prvo mjesto na prvenstvu Hrvatske u autoslalomu, drugo mjesto u A 09 klasa 4, sedmo mjesto u ukupnom poretku, a zasigurno nam je i neki rezultat promaknuo, no sve što je napravila bilo je više nego dovoljno da bude proglašena najboljom sportašicom Grada Pule za 2019. godinu.
- Iskreno, nisam očekivala ovu nagradu, jer ipak je automobilizam sport koji nije toliko popularan i oni koji se njime bave ne nađu se često na ovakvim dodjelama. Nezasluženo, ali jednostavno je tako, istaknula je Iva Damarija. - Puno puta sam se susrela s reakcijom ljudi koji bi kad bih im rekla čime se bavim, odgovorili da automobilizam nije sport. Mnogi od njih ne vide što sve stoji iza ovoga čime se mi bavimo, od fizičke pripreme, preko plana prehrane do cijelog niza sitnica koje se moraju ispuniti žele li se ostvarivati vrhunski rezultati. Imala sam ja i ranije dobrih rezultata, uostalom, ovo mi je deveta nagrada za najuspješniju vozačicu u Hrvatskoj, ali u 2019. sam definitivno puno toga osvojila, bili smo na puno utrka u inozemstvu i stvarno je bila top godina. Nemojte me držati za riječ jer bih trebala prebrojati pehare, ali mislim da je bila najuspješnija godina u mojoj dosadašnjoj karijeri i stvarno sam ponosna što je to prepoznato i što sam prvi put proglašena za najbolju sportašicu Grada Pule.
Osim što se bavi sportom kojeg mnogi ljudi van automobilske branše baš i ne doživljavaju, Ivi zacijelo ne ide na ruku niti činjenica što je žena u muškom svijetu.
- Muškarci vole misliti da je to njihov svijet, ali ja smatram da ako radiš ono što voliš i usto si uspješan u onome čime se baviš, nije bitno jesi li muško ili žensko. Činjenica je da je manje žena u automobilizmu te ga samim tim muškarci vole svojatati, no ja se s time ne bih složila, što sam i pokazala na način da sam mnoge već pobijedila, poentirala je Iva, kojoj leđa čuva suprug Nenad, automehaničar. - Puno mi pomaže činjenica što je on stručna osoba na tom polju i sve što ja uspijem potrgati, suprug posloži za drugu vožnju i mogu odmah startati. Velika mi je podrška u ovome čime se bavim, ne samo tehnička i zajedno guramo više nego dobro. Imamo i curicu koja će uskoro napuniti osam godina, ali uz pomoć obitelji uspijevamo uskladiti sve obveze.
Kako je koronavirus sve okrenuo naopačke te su laureati proglašeni početkom prosinca, umjesto da pričamo o planovima za 2020. godinu, možemo se već osvrnuti na rezultate koji su u njoj postignuti.
- Bili smo na natjecanjima Centralno europske zone koja uključuje 18 država. Nastupili smo dvaput u Češkoj, dvaput u Mađarskoj, osvojila sam prvo i drugo mjesto Divizije II i opet sam proglašena, po četvrti put, najuspješnijom vozačicom u Centralno europskoj zoni. Koliko-toliko smo pokrpali rupe ove užasne godine i sve u svemu smo jako zadovoljni, nije dvojila Iva. - Što se tiče prvenstva Hrvatske, ono u autoslalomu se ove godine na žalost nije održalo, dok kronometar u Taru nismo vozili jer smo istovremeno bili u Omišu na promotivnom natjecanju. Trebali smo sada nastupiti na Grobniku, ali nismo imali sreće i prije nego što smo krenuli, auto nam je "riknuo" ispred kuće.
Pitanje je koliko će činjenica da Iva nema rezultata s prvenstva Hrvatska utjecati na to da još jednom bude proglašena najboljom domaćom vozačicom, no što je s obranom naslova najbolje pulske sportašice.
- Ne bih baš bila tako optimistična da se tome nadam te mislim da je ovo bila moja prva i vjerojatno zadnja nagrada za najbolju sportašicu Pule. Veliki smo grad s puno dobrih sportaša koji postižu odlične rezultate u različitim sportovima i stvarno sam zahvalna što je ove godine to priznanje završilo u mojim rukama, zaključila je Iva Damarija.
I dok Iva priznaje kako se dobivenom priznanju nije nadala, Darijan Živolić, član Boćarskog kluba Pula, mogao je mirne duše na polici na kojoj slaže nagrade dobivene tijekom svoje dosadašnje karijere, pripremiti mjesto za još jednu koja samo što nije pristigla. I njemu je ovo bio prvi put da je proglašen za najboljeg sportaša Grada Pule, a optimizam uoči dodjela nagrade imao je čvrste temelje na njegovim odličnim rezultatima ostvarenim tijekom 2019. godine, s vrhuncem u vidu zlatne medalje osvojene na Svjetskom prvenstvu održanom u turskom Mersinu.
- Godina je stvarno bila odlična. Osvojio sam dvije svjetske medalje, zlatnu pojedinačno u brzinskom izbijanju i broncu u štafetnom izbijanju u paru s Brunom Kraljićem. Usto, srušio sam i dva državna rekorda, u štafeti s Benjaminom Guštinom te u mješovitoj štafeti s Carolinom Bajrić te je normalno da sam se nadao nagradi za najboljeg pulskog sportaša, nije krio Darijan Živolić. - Uostalom, ljetos sam već bio proglašen za najboljeg sportaša Istarske županije u 2019. godini te je bilo za očekivati da ću i na manjem geografskom području osvojiti istu nagradu.
Nastavio je Živolić ići obrnutim putem, pa je tako nakon dva priznanja za najboljeg sportaša Istre, po prvi put proglašen najboljim sportašem Pule. Nije mu to nimalo strano, jer je u razmaku od šest godina dvaput postao svjetskim prvakom, dok je istovremeno domaći naslov još bio na čekanju.
- Ovdje sam tek tri godine pa stoga one godine kad sam bio najbolji sportaš Istre, nisam mogao kandidirati za istu nagradu u Puli, ali definitivno stoji to da ne osvajam medalje po nekom uobičajenom redu. Obično se najprije postane prvak Hrvatske, pa se tek onda uzme neka "velika" medalja, ali ja sam to odradio kontra očekivanja. Jednostavno je tako nekako ispalo, ali ove godine sam izgleda odlučio to barem donekle ispraviti, pa sam s Pulom napokon stigao do naslova prvaka Hrvatske, naglasio je Živolić. - Korona je sve izokrenula, ali uspjeli smo nekako privesti prvenstvo kraju i osvojili naslov državnih prvaka koji nam nitko ne može uzeti, pa zahvaljujući njemu možemo reći kako je i ova pandemijska godina bila dobra za nas.
Koronavirus je doveo do toga da su sva međunarodna natjecanja planirana za ovu godinu prebačena u sljedeću, a do daljnjeg će mirovati i boćališta u Hrvatskoj.
- Početkom studenog krenuli smo s novim prvenstvom kao jedna od rijetkih jačih boćarskih država koja je to napravila, možda i jedina, bili smo u pogonu mjesec dana i onda je opet sve stalo. Isti dan kad je bilo proglašenje najboljih sportaša imali smo utakmicu, odradili smo je i potom su nas opet zatvorili te kako stoje stvari, to je bilo sve od nas za ovu kalendarsku godinu, smatra Živolić. - Premda, sve se mijenja iz dana u dan, odluke se donose i potom poništavaju te me više ništa ne može iznenaditi. Situacija je definitivno čudna i stvarno je puno upitnika vezanih za budućnost. Odradili smo jednu zaostalu utakmicu i ostala nam je još jedna, a kad ćemo nju odigrati i kad će se prvenstvo nastaviti, u ovom trenutku nemamo pojma.