Ne iskorištavam vrijeme na neke nebitne stvari niti se zamaram njima, već treniram, igram, školujem se i ne stignem misliti ni o čemu što bi mi moglo naškoditi. Pozitivna sam u svakom trenutku, kako sada dok pričamo, tako i dok sam sve to prolazila. Samo pozitiva, to je najvažnije, rekla je Sara
Vrijeme leti. Dvije je godine prošlo otkad je mlada košarkašica Sara Bećirović, tada učenica osmog razreda Osnovne škole Šijana, saznala da boluje od tumora limfnih čvorova. Skupa s članovima svoje obitelji, mlada se Puljanka uhvatila u koštac sa zloćudnom bolešću, a u toj borbi nije bila sama. Sportaši, učenici, svi ljudi dobrog srca kojih u najvećem istarskom gradu ne nedostaje, pokazali su i ovom prilikom svoju pravu stranu te su se na svakom koraku organizirale humanitarne akcije kojima su se nastojala osigurati financijska sredstva za podmirenje barem dijela troškova Sarina liječenja i oporavka. Svima onima koji su, na bilo koji način, bili dijelom ove priče, sigurno je srce zaigralo na vijest da je mlada košarkašica pobijedila u najvažnijoj životnoj utakmici te da je opet možemo svaki dan vidjeti na parketu Pattinaggia.
- Nakon svega što sam prošla, samoj sebi sam rekla da nema više stvari koju ne mogu ili ne želim napraviti, a u tome mi pomažu svi s kojima sam okružena jer su se od prvog dana postavili kao da se ništa nije dogodilo - rekla nam je u kratkoj pauzi tijekom treninga Sara Bećirović.
- Ne želim da me netko zbog svega ovoga sažalijeva jer kad sam se vratila na parket željela sam da to bude ozbiljno, nije mi namjera bila trenirati rekreativno. S te se strane treneri i druge cure prema meni ponašaju fenomenalno, stalno me bodre i to mi daje dodatnu motivaciju da uspijem u svemu što sam si zacrtala, ali isto mi tako ukazuju kad je vrijeme da se odmorim, jer su svjesni da još uvijek s fizičke strane nisam na nivou na kojem sam nekad bila.
Poslije svega što je prošla djevojka koja je 2. rujna napunila 16 godina, sam povratak na parket doseg je vrijedan divljenja.
- Ja sam praktički s treninga završila u bolesničkom krevetu. Kad sam saznala da sam bolesna, nisam željela s time izlaziti u javnost, ali nekim sam ljudima morala reći da me određeno vrijeme neće biti, kako u školi, tako i na treninzima, i tako je sve to krenulo. Iskreno, bila sam previše uzbuđena zbog svega što mi se događalo i u početku me bio strah da će se sve to prezentirati na neki loš način, ali na kraju je ispalo super te bih se svima još jednom željela zahvaliti na svemu što su učinili za mene - nije dvojila Sara. (Ivica CEROVAC)