NEDOSTAJALA JE NJEGOVA OKOMITOST U VARAŽDINU - Denis Bušnja (M. MIJOŠEK)
Stigla je i ta utakmica. Ona slaba, ona u kojoj ništa ne ide zamišljenim tijekom. Znalo se da će stići, prije ili kasnije, kao i da će doći krizno razdoblje. Uostalom, u više je navrata na to upozoravao i sam trener Ivan Prelec. I sad će se tek vidjeti kolika je prava snaga ove momčadi Istre 1961, odnosno koliko brzo najmlađi trener Prve HNL i njegov stručni stožer mogu pomoći igračima da prebrode krizu i vrate se predstavama na koje su ove sezone navikli svoje vjerne navijače.
Navikli su ih na odlične predstave, na koje su i u porazu mogli biti ponosni. Na predstave koje nisu podsjećale na neka ružna izdanja iz proteklih sezona. Ovoga puta su "zeleno-žuti" u Varaždinu, nažalost, baš podsjetili na takva izdanja. Loša igra, bez jasne vizije, s nevjerojatno jalovim napadom i na koncu je stigao bolan poraz od direktnog konkurenta u borbi za ostanak. Naime, sad je već jasno da će se četvorka sa začelja, Slaven Belupo, Istra 1961, Varaždin i Inter, boriti za izbjegavanje posljednja dva mjesta. I zato je još bolniji tek bod osvojen u dva direktna ogleda. Nakon nesretno izgubljena dva boda protiv Intera na "Drosini", golom golmana Freliha u posljednjoj sekundi sudačke nadoknade, sad je u završnici ispušten i bod protiv Varaždina. Umjesto četiri boda, pulski je prvoligaš osvojio tek jedan. Propustio je priliku da se smjesti u sredini ljestvice i ujedno produbi jaz spram klubova s dna. Ovako, suparnici su se napunili potrebnim samopouzdanjem, a pulski je sastav "potonuo".
Što je to pošlo nizbrdo u Varaždinu? Baš sve. Počevši od taktike. Ovoga je puta trener Prelec promašio u planiranju susreta. Krenuvši od taktičkog rasporeda. Kad se igra protiv suparnika iz vrha, Dinama, Hajduka, Rijeke i Osijeka, onda je 5-4-1 formacija logična i nužna. I pokazala se kvalitetnim rješenjem. No, u subotu je Istra 1961 igrala protiv kvalitetno inferiornijeg suparnika i ta je formacija dodatno otupila oštricu napada. A izbor igrača još više. Neslavni pokušaj s postavljanjem Antonija Ivančića na poziciju centralnog napadača pokazao se punim promašajem, jednako kao i ostavljanje Bušnje na klupi. Namjera je bila očita, trener Istre 1961 pokušao je "lažnom devetkom" izvući suparničke stopere iz zadnje linije, kako bi se u prazan prostor ubacivala krila, Ćuže i Gržan. Nažalost, ta zamisao nije prošla, štoviše, pretvorila se u fijasko. Ivančić je bio prisiljen boriti se sa znatno višim i jačim stoperima u skoku ili primati loptu leđima okrenut golu. Igra za koju jednostavno nema fizičke predispozicije.