Sramotno je prekjučer Istra 1961 izgubila od HNK Rijeka. Rezultat 0:7 sve govori. Ma koji potop, to je bila kataklizma. Apokalipsa, smak nogometnog svijeta. Navijači su poluprazne tribine počeli napuštati i prije kraja. Uštedjeli su tako i vrijeme i živce. Neposredno nakon zadnjeg sučevog zvižduka Demoni su igračima održali predavanje, vjerojatno o borbi za žuto-zeleni dres. Ali tko ih je od tih igrača, među kojima valjda nema ni 20 posto domaćih dečki, uopće mogao razumjeti. Nemoćni trener Igor Cvitanović nakon petog ili šestog gola protestno je skinuo i bacio svoju jaknu. Svi skupa svjedočili smo negledljivom nogometu za koji se s pravom čovjek može zapitati – za koga Istra 1961 uopće igra? Koga to više i zanima? Očito sve manje ljubitelja nogometa koji se s vremenom, zbog ovakve igre i odnosa preplaćenih balavaca prema instituciji istarskog nogometa, pretvaraju u gledatelje cinike. To su oni koji na tribinama vječno gunđaju, protestiraju i nikada im ništa nije po volji: ni trener, ni igrač, ni strategija. A takvih je s punim opravdanjem sve više.

Izgubljena sezona

Uglavnom, još jedna sezona je nepovratno izgubljena. A izgledalo je, prije samo desetak mjeseci, obećavajuće. Barem su tako na dolazak novih vlasnika iz Španjolske gledali kroničari pulskog nogometa. Velike priče i obećanja, pa taj famozni Alavez iz prve španjolske nogometne lige kao garancija uspjeha, hvalospjevi, crveni tepih i fanfare, milijuni eura ulaganja, Marsovo polje koje će postati novi trening kamp. Španjolci su, iz ove perspektive, tada prodali priču. Po svaku cijenu htjeli su se dokopati kluba. U tome su uspjeli. I odmah su, kao po lošem scenariju, napravili grešku koja je i najvećim optimistima radi njihovog dolaska trebala upaliti crvenu lampicu. Alarm u glavi već tada je kod onih malo opreznijih potiho zazvonio. Propustili su, dakle, Španjolci zahvaliti igračima na čelu s Darkom Raić Sudarom na opstanku u ligi. Riješili su ih se po kratkom postupku, kao kad se pobjednička vojska rješava zarobljenih poraženih vojnika. Kratki postupak. Eliminacija bez dokazivanja krivnje. Otpravili su ih u vječnost bez adekvatnog pozdrava. Pokazali su Španjolci nedostatak sportske i ljudske kulture. Ravnajući bagerom sve ono što je bilo prije njih, preuzeli su klub kao da Istra 1961 nije postojala.

Prošle natjecateljske sezone najbolje plaćeni igrač Istre 1961 bio je plaćen manje nego najslabije plaćeni igrač ove sezone. Da, dobro pročitajte! No, prošle godine napušteni od vlasnika igrači Istre 1961 uspjeli su među gledateljima izazvati reakciju, simpatiju i empatiju te su se integrirali u društvo. Sadašnja igračka postava funkcionira kao otuđeno tijelo koje se nije identificiralo s tribinama kao ni tribine s njima. Ovi profesionalci po plaćama, a po znanju amateri mogu se pohvaliti godišnjim prihodima, naravno radi se o pojedinačnim ugovorima, i preko milijun kuna! Žive k'o bubreg u loju. Nemaju nikakvih materijalnih briga nego samo pošteno odraditi svoj posao, malo zabaviti narod i svom vlasniku kad ih preproda poput bijelog ili crnog roblja donijeti što veći profit.

U lancu očekivanja svi su, međutim, zakinuti. Igrači posao ne znaju odraditi, narod ne mogu zabaviti, a gazdi neće zaraditi. To pak znači da su ti neki Španjolci koji su preuzeli Istru 1961 potpuno profulali poslovni i sportski koncept koji su ovdje primijenili. Možda je gradonačelnik Pule Boris Miletić podržavajući dolazak Španjolaca skinuo sebi s leđa teret Istre 1961 na rubu propasti, ali je Pula dolaskom Španjolaca izgubila nogomet. U svemu su pogriješili: od toga kako su otpremili prošlogodišnje igrače i pobjednike u ropotarnicu povijesti, do toga kako su doveli ove sadašnje potcjenujući i hrvatski nogomet i klub koji su preuzeli.

Prošlogodišnja je momčad zbog svog pristupa zaslužila poštovanje, a kod sadašnje uz iznimke nema ni časti ni ponosa. Ova Istra 1961 nema lidera i vođu na terenu. Cvitanović, koji za to nije kriv jer spašava vlat trave u požaru koji pali cijelu livadu, na raspolaganje nije dobio karakterne tipove kao što je Raić Sudar imao Rocu, Zgrablića, Ivešu i Vojnovića. Javna je tajna da su igrači prošlu sezonu dekintirani završili ostankom u ligi. Živjeli su spartanski, ali ne svojim izborom, nego silom prilika, doslovno na kruhu i vodi, bureku i jogurtu koji bi im udijelio dobri duh pulskog nogometa i njihov tadašnji trener Darko Raić Sudar. Ključan obrok u tjednu i pred utakmice osigurao im je Toni Draguzet i njegova Boccaporta. Malobrojni prijatelji kluba o svom trošku putovali su na zadnja i presudna gostovanja. Cijela je priča tada spala na par ljudi.

Preuzimanje iz zasjede

Španjolci su, podsjetimo, preuzimanje čekali u zasjedi. Igračima i stožeru ni kunu nisu dali dok su se ovi van svih granica pameti i logike borili za opstanak i na taj način za njihov, španjolski interes. Sami i napušteni pulski su legionari odnijeli trijumf života. Opstanak u ligi predstavljao je neponovljiv uspjeh. Ono prošle godine bila je pobjeda malog i požrtvovnog čovjeka pred svim silnim nedaćama koje su ga zadesile. U inat nepravdi pobijedili su pravednost i sportska sreća u nesrećama protkanoj nogometnoj sezoni.

A Španjolci? Oni su, podsjetimo, čekali da Istra 1961 ostane u ligi da bi se tek onda, krajnje kalkulantski i beskrupulozno, odlučili za njeno preuzimanje. Eto, toliko o njihovom povjerenju i korektnosti. Podsjetimo i to da je notorni i vječno napadani Danko Končar tada uletio u istu tu Istru 1961 s milijun eura spasonosne pozajmice. Da to u tom trenutku nije napravo, bilo bi adios amigos. Gotovo, svršena priča, padanje kluba u niže nogometni razred.

Eto, istina je pokazala svoje pravo lice i po pitanju Končara. Kao, dao je pare Istri 1961 da bi lakše preuzeo Uljanik. Teoretičarima zavjera, međutim, teza je nestala brzo kao magla na Mont Everestu. Nit' je Končar preuzeo Istru 1961, nit' je Uljanik u njegovim rukama. Ali zato je Uljanik propao, a i Istra 1961 će… Osim ako se ti Španjolci ne probude, osvijeste i sve te pseudozvijezde afričkog i južnoameričkog nogometa stave u pripadajući okvir: treba im smanjiti plaću, uvesti drakonske kazne i treneru dati povjerenje. Ako je znao onako dobro igrati Cvitanović će ovu skupinu znati i trenirati. Samo mu Gazda Španjolac mora držati leđa.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast