Prije par tjedana pogledao sam prijateljsku utakmicu Kustošija - Šibenik u Kranjčevićevoj ulici. Drugoligaš iz zapadnog dijela Zagreba svladao je 3:1 novog prvoligaša. Iako je točno da su Šibenčani doputovali na utakmicu nakon 5-6 sati autobusa, ukupni dojam o vrijednosti momčadi nije bio pozitivan. Šibenik mi je izgledao još slabiji od dojma kojeg sam stekao o Varaždinu početkom prošle sezone. Kako ove godine iz Prve HNL ispada samo posljednji, a više nema doigravanja, čovjek bi mogao pomisliti da i za ovako nelogično slaganu Istru 1961 nema zime. I ove sezone, naoko, jedan će suparnik biti toliko slabiji da će držati desetu poziciju. Kad stvari pogledamo s druge strane analize, onda ćemo se sjetiti da je Varaždin kroz sezonu rastao, a od drugog dijela sezone bitno se uzdigao selekcijski, stručno i natjecateljski. Naposljetku su postali hit po bodovnom učinkom i uvjerljivo izborili ostanak u ligi.

Šibensko uskrsnuće

Prije par dana stigla je informacija da jedna tvrtka, s kolumbijskim kapitalom, službeno želi kupiti HNK Šibenik. Ponudili su 100 tisuća eura Gradu, iako je početna cijena bila 15 tisuća eura. Novi vlasnik, ako ga amenuje Gradsko vijeće, dobiva pravo upravljanja prve momčadi, koncesiju od 22 godine na upravnu zgradu (sa svlačionicama), korištenje terena i zajedničku brigu o omladinskom pogonu. Ono što je ključno, novi vlasnik mora podmiriti sva dugovanja kluba, kredite i osigurati u proračunu za ovu sezonu 4-5 milijuna kuna. Čime se obveze, za početak penju na oko 1,5 milijuna eura! Vjerojatno je da će Šibenik, ako krene ova vlasnička priča, imati dovoljno kuna da se pojača i kao takav postane bitno konkurentniji za ostanak u ligi. Trenutno nisu u toj poziciji. Uvjeti koje su ponudili, recimo Anđelkoviću, ukazuju na neimaštinu. Više je to prilično igračima kao Mršulja, jedan od nedoživljenih juniora Istre 1961 (1998.) koji je nakon Malte i Smedereva stigao u Šibenik u potrazi za afirmacijom. Ako mislite da bi zbog stranih 1-2 milijuna eura bitno bila drugačija natjecateljska moć, onda se dovoljno prisjetiti Istre 1961. Ona je potrošila u dvije baskijske godine 9,5 milijuna eura, od čega je na dubioze otišlo nešto više od 3 milijuna eura. Dakle, po sezoni se trošilo oko 3 milijuna eura za dva puta kroz doigravanje spašavanje prvoligaškog statusa. Šibenik će, kao i Istra, te svaki klub koji se pokušava riješiti balasta prošlosti i napokon financijski sanirati, vanjskim kapitalom postati tek klub "normalnijeg poslovanja". To znači da redovno podmiruje obveze, plaća poreze i sva zakonska davanja. Bilo je u prošlosti, u oba kluba, i sličnima, sličnih potrošnji, ali je bio problem da se nisu podmirivale obveze. Živjelo se objektivno iznad mogućnosti, uz devizu "kako će netko to već platiti". Toga više nema. Mora se plaćati, podmirivati obveze i osiguravati sve uvjete za rad. Za daljnje iskorake nužna su izdašnija ulaganja i pri tom stručna sposobnost da se to oplodi. Natjecateljskom moći, ali i transferima. Sve ono što se ne radi u Istri 1961.

Baskijsko loše potvrđivanje

Mislim da je sada jasno, kroz ovaj prijelazni period, promjene struke i nastavak nelogičnih selekcijskih i natjecateljskih procesa, da Baskonia-Alaves neće promijeniti liniju (krivudavih) kretanja.

Glavni čovjek koji usmjerava ovu nerazumnu politiku Istre 1961 je sportski direktor Alavesa Sergio Fernandez. I koliko god si čovjek naprezao moždane vijuge, nikad neće moći shvatiti zašto vlasnik španjolske grupacije, Josean Kuerejeta, dopušta takav "razvoj" projekta u Puli. Investirati gotovo 10 milijuna eura u dvije godine, a bez uspješnog rezultata, bez uspjeha u ozbiljnijem transferu igrača, bez pronalaženja i pripreme nekog kadra za Alaves, pa samo nastaviti dalje, to definitivno nije normalno. Barem ne iz našeg kuta natjecateljskog poimanja jednog kluba. Je li možda to ključan limit razumijevanja baskijskog pristupa? Oni su, uz saniranje dugova i podizanja statusne dimenzije kluba na jednu višu razinu, bitno osnažili rad drugih selekcija. Pioniri, kadeti i juniori nisu više autsajderi, naprotiv. Klub ne gubi mlade igrače i štoviše, stipendijskim ugovorima veže nadarene momke iz cijele Istre, regije i daljeg okruženja. Nema šanse da se iskorak rezultata mladih kategorija ostvari da se španjolskim novcem nisu stvorili uvjeti dovođenja igrača "izvana". Posljedica je i više reprezentativnih igrača u mladim selekcijama, i manje Rijekine, Hajdukove, Dinamove berbe talenata u Puli i Istri. Čak se sada to vidi i na ženskim selekcijama mlađih dobnih kategorija, koje su sve uspješnije na turnirima širom Hrvatske. Za seniorsku vrstu nije bilo interesa.

Povezane vijesti

• Rasvjetljavanje vidika
• Nova (nogometna) priča
• Nova verzija novog