ISTRA 1961
PRELECOV POKER Četvorica "zeleno-žutih" odigrala po 18 utakmica
Petar Bosančić, Josip Čondrić, Mario Ćuže i Šime Gržan preskočili su tek po jedan ogled i jedini su igrači Istre 1961 koji su u prvom dijelu sezone na terenu proveli više od 1.500 minuta. Pritom je Ćuže i vodeći strijelac momčadi sa sedam postignutih pogodaka
Boje pulskog prvoligaša u netom okončanoj polusezoni branila su 24 igrača. Četvorku među njima koji su odigrali po 18 utakmica čine Petar Bosančić, Josip Čondrić, Mario Ćuže i Šime Gržan. Osim što su preskočili tek po jedan ogled, oni su i jedini igrači Istre 1961 koji su u prvom dijelu sezone na terenu proveli više od 1.500 minuta. Bosančić je imao stopostotnu minutažu do pretposljednjeg kola, a onda je na Rujevici dobio treći žuti karton zbog kojeg ga nije bilo na Poljudu, dok se Čondrić ozlijedio u prvom kolu u Splitu i zbog toga bio zamijenjen te nije branio u narednom susretu u Zaprešiću. Ćuže je "u miraz" iz Dinama donio tri žuta kartona iz prošle sezone, zbog kojih nije odigrao prvo kolo, dok je Gržana shrvala bolest u 15. kolu te nije mogao biti akter domaćeg ogleda s Goricom.
Sjajan početak
Ćuže je i vodeći strijelac momčadi sa sedam postignutih pogodaka. Respektabilna je to brojka za pulske prilike, bilo je godina u kojima prvi klupski topnik toliko golova ne bi postigao u cijeloj sezoni, no kao i u svakoj sličnoj priči, tako i u ovoj postoji jedan "ali". On se odnosi na činjenicu da je 20-godišnji Metkovac nakon prva tri ogleda odrađena u zeleno-žutom dresu, već imao šest postignutih pogodaka. Iluzorno je bilo za očekivati da će u tom ritmu nastaviti, ali nakon takvog uzleta teško se pomiriti s padom u prosječnost i kako to obično biva, tek jedan pogodak u 15 narednih susreta, i to s "bijele točke", polako su ovacije s početka sezone počeli pretvarati u kritike i zvižduke s tribina.
Ćuže to definitivno nije zaslužio, jer zasigurno bi i njegove brojke bile veće, da je Istra 1961 u napadu imala barem još jednog igrača sposobnog da malo zabrine protivničke braniče. Na žalost, svima je brzo postalo jasno da takav čovjek ne stanuje u pulskoj svlačionici. Najbolji primjer za to je utakmica 12. kola u Varaždinu, u kojoj je nakon sedam godina izbivanja iz hrvatskog nogometa, na domaćoj klupi sjedio Luka Bonačić. Iskusni lisac brzo je shvatio odakle prijeti opasnost te se njegovi igrači nisu libili na bilo koji način prizemljiti Ćužu i na taj način neutralizirati jedinu moguću prijetnju, a onda se u završnici susreta ukazao Leon Benko i zabio za pobjedu.
Brojke ne lažu, a one kažu da su igrači Istre 1961, bez Ćuže, u 19 utakmica prvog dijela sezone postigli tek devet pogodaka. Za usporedbu, vodeći topnik lige Mirko Marić sam ih je zabio 14, koliko i kompletni Varaždin, jedini klub koji je u ovom trenutku neučinkovitiji od pulskog. Stoga i jeste na zimsku stanku otišao s posljednjeg mjesta na ljestvici, jer su i Puljani i Varaždinci uz isti broj osvojenih bodova primili i isti broj pogodaka, okruglih 30, no igrači iz "baroknog grada" dva su puta manje zatresli protivničke mreže i za nagradu dobili "fenjer".
Premda, da brojke znaju biti i varljive, najbolji je primjer Slaven Belupo. Na stranu činjenica da momčad koja se okupila u Koprivnici po svojoj kvaliteti zaslužuje više od trenutačnog sedmog mjesta, "farmaceuti" su zabili tek dva pogotka više od Puljana, a usto su ih primili pet više, no definitivno su ih znali bolje rasporediti i kao plod toga upisali su pet pobjeda, spram tek dvije pulske. Ta druga upisana je na "Drosini" protiv Varaždina davnog 3. kolovoza, a onda je uslijedilo iščekivanje. Protegnulo se ono već na 16 sušnih kola i htjeli mi to priznati ili ne, evociralo uspomene na ne tako davnu prošlost i seriju bez pobjede koja je stala tek na brojci 30.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
