Pred ogled s Osječanima trener Ivan Prelec je najavio da će se svaki od njegovih pulena bacati na glavu za svaku loptu i ta toliko puta korištena fraza nije ostala mrtvo slovo na papiru, a sada se recept s "Drosine" mora prepisati na Maksimiru 

Dođite nam opet. Tim je riječima ispraćen autobus s kojim su u srijedu nogometaši Osijeka, praznih ruku, napustili "Drosinu". Bio im je to šesti dolazak u Pulu u posljednje tri sezone, tijekom kojih se stalno bore za Europu, dok na drugoj strani "zeleno-žuti" kao po pravilu do zadnjeg kola strepe za goli prvoligaški život. No, ta se razlika u kvaliteti izgubi kad utakmica krene, a Puljani svoje vidljive nedostatke u igri kompenziraju borbenošću i željom. Ponovilo se to i ovom prilikom te nagrada u vidu pobjede, druge u šest posljednjih domaćih susreta s Osijekom uz četiri remija, nije izostala.

Činjenica da su Osječani rado viđeni gosti nije od jučer. Potvrđuje to i trenutačni omjer međusobnih utakmica odigranih u Puli, po kojem su sada ove dvije momčadi poravnate. Jedni i drugi upisali su po šest prvenstvenih pobjeda, uz 11 utakmica u kojima su bodovi podijeljeni, uz 23 pogotka što su ih Puljani postigli te jednog više kojeg su primili. Gledamo li sve utakmice, tu je Osijek kao potvrđena domaćinska momčad u popriličnoj prednosti, ali tri pobjede "zeleno-žutih" u Gradskom vrtu, gdje i puno jače momčadi teško stižu do punog plijena, vrijedne su spomena. Posebno onih 0:4 upisanih prije sedam godina, uz hat-trick Gorana Roce kojeg su tada oni najvjerniji navijači pulskog kluba drugačije doživljavali nego sada. No, to je već neka druga priča.

Ono što je u ovom trenutku jedino bitno, i što nije odmah poslije trijumfa na Osijekom propustio naglasiti trener Ivan Prelec, to je da se na ova tri boda, koliko god ona velika bila, gleda tek kao na jedan mali korak na putu do krajnjeg cilja. Ono što je zakonom zabranjeno je da nakon ove pobjede nogometaši Istre 1961 "polete", jer bi to moglo dovesti do poprilično bolnog prizemljenja. Ona treba biti zaboravljena što je moguće prije. Ono što se ne smije nikako zaboraviti, pak, je način na koji se do nje došlo, a to je momčadskim pristupom. Bilo je u pulskim redovima na utakmici s Osijekom boljih i lošijih pojedinaca, ali na terenu su izgledali kao momčad i to je ono što se od njih tražilo. I dobilo.

Povezane vijesti

• Pulski prvoligaš postaje klub
• Cilj - pozicionirati pulski klub u vrh hrvatskog nogometa
• Nikola Žižić potpisao za Istru 1961