Istra 1961
Daouda Doumbia: Nisam ljubomoran na suigrače koji postižu golove
(Snimio Srećko Niketić / Pixsell)
Kao i u svakom drugom sportu, tako se i u nogometu momčad uvijek sastoji od zvijezda i radnika. Odnosno, u nogometu su napadači i fantasisti oni koji golovima i asistencijama privlače svijetla reflektora i najviše su prisutni u medijima, dok su oni koji odrađuju "prljavi" posao uvijek u drugom planu. Svojedobno čak ni popularni Realovi "Galacticosi" nisu mogli bez radnika. U pulskom slučaju u prvom su planu ovoga trenutka, zasluženo, Frederiksen, Jaganjac, Škafar Žužić i Ahmeti, ali da bi njihove karakteristike dolazile do punog izražaja, mora biti i onih koji ostaju u sjeni. Igrača koje publika rijetko primjećuje, osim kad krivo dodaju loptu. Igrača poput 24-godišnjeg Malijca Daoude Doumbije koji je ovog ljeta stigao u Pulu iz Alavesa B. Punokrvni zadnji vezni igrač sa svim karakteristikama igrača na toj poziciji, popularnoj "šestici". Zaustaviti akciju suparnika, ako treba i na grublji način, odnosno dobiti duel i potom uglavnom dodati loptu prvom suigraču. To mu stoji u opisu posla. A koliko mu vjeruje trener Javier Cabello, dokaz je i osam nastupa, sedam u SHNL-u i jedan u kupu. Malijac je debitirao ušavši u nastavku protiv Lokomotive i od tada je bio u početnoj postavi u svim ligaškim ogledima.
Sportska familija
- Počeo sam igrati nogomet s pet, šest godina, jer u mojoj zemlji, Maliju, je nogomet najrasprostranjeniji sport. Dolazim iz sportske obitelji jer su mi otac i sestra igrali rukomet, a mama je igrala košarku - rekao je na španjolskom Daouda Doumbija, uz pomoć u prijevodu klupskog skauta Oriola Puiga. - Došao sam u Europu, preciznije u Španjolsku, s 19 godina. Stigao sam u prosincu i odmah u startu sam ozlijedio zadnju ložu te sam morao pauzirati tri, četiri mjeseca. Bilo mi je to vrlo teško razdoblje.
Nakon nastupa za B momčad Alavesa, otišao je na posudbu u redove portugalskog drugoligaša Feirensea, a sad je jedan od tek trojice ovoljetnih pojačanja Zeleno-žutih.
- U Portugalu sam imao vrlo lijepo iskustvo. Igrao sam puno utakmica u njihovoj drugoj ligi, a način igre je tamo malo drugačiji jer igraju s puno tranzicije, ali bilo je to vrlo pozitivno iskustvo jer su ljudi bili vrlo prijazni, kao i suigrači. U Istru 1961 sam stigao s idejom da napredujem, da se razvijem kao igrač, te pomognem momčadi i mlađim suigračima da i oni napreduju. Trener Cabello? - Sviđa mi se rad s trenerom, ali vrlo je zahtjevan, a svakim danom traži sve više i više. Što se momčadi tiče, opći je konsenzus kako imamo vrlo mladu momčad, ali to za mene nije isprika. Jer u današnjem nogometu vidimo, u različitim ligama i klubovima, da ima jako puno mladih igrača koji igraju vrhunski nogomet. Tako je i ovdje, ova je momčad već sad vrlo dobra i nastavimo li u ovom smjeru, bit ćemo sve bolji i bolji te ćemo kraj sezone dočekati s vrlo dobrim osjećajem.
Primjetno je da trener traži od njega da u obrani uglavnom zatvara desni bok ispred zadnje linije, odnosno pokriva prostor iza Hrvatina i Frederiksena koji su puno više okrenuti napadu.
- Trener traži da u svakom trenutku dam svoj maksimum u igri i na treningu. Uostalom, svaki od 11 igrača na terenu ima svoje zadatke, a jedna od mojih zadaća je ta da zatvaram taj desni dio sredine terena i tako pomažem ovoj dvojici suigrača.
