Nakon 15 godina naslov prvaka Hrvatske vraća se u Poreč. Zasluženo, bez riječi pogovora, koje bi mogle biti upućene pobjednicima. Igrali su odlično, nije ni Pula bila daleko od toga, no kao da su podlegli pritisku, pritisku domaćeg terena, domaće publike, ali i činjenici da su prvi put u finalu. Istra je, barem što se toga tiče, iskusnija momčad, a to je bilo vidljivo tijekom cijelog susreta. Djelovali su smirenije, čak i kad su bili u rezultatskom minusu. Pogotovo kada su Puli bila potrebna samo tri boda, od mogućih osam, oni su djelovali samouvjereno. Konačnih 10:16 možda ne dočarava napetost koju su donijele zadnje igre, ali je ona postojala.

Špelić kao Beaković

Prva faza završila je vodstvo Istre 5:3 gdje se može reći da su tri igre bile lišene neizvjesnosti. Poglavito par, gdje je odlični Vedran Špelić bez i jedne pogreške u izbijanju, gdje je baš svaku boću "stavio u španu" bio toliko superiorniji da mu Petar Barlian, jedan od najboljih igrača osnovnog djela prvenstva, nije mogao baš ništa.

- Ma ovo je čudo, tako je svojevremeno igrao samo Dinko Beaković, moglo se čuti s tribine na ime igre Špelića, koji će i sam priznati da mu je to definitivno bila najbolja igra u karijeri.

Istim rezultatom je i par Smolica-Benolić bio nadmoćniji protiv Živolića i Percana, što će netko okarakterizirati kao iznenađenje, no rezultat je realan događanjima na terenu.

Prvu pobjedu Pule osigurao je drugi par, koji je odlično krenuo u susret, napravio prednost, a onda, kako se bližio kraj, Istra je bila sve bolja. Zemunović je malo posustao u izbijanju, ali je ponovo, kada je bilo najpotrebnije, pogodio, i svojoj ekipi donio dva boda. Neizvjesno je bilo u trojkama gdje su domaći vodili od samog početka, a sve prosuli kada je isteklo vrijeme. Tada je Mardešić, koji nije bio posebno inspiriran, osvojio poen za 10:8. Pula je potrošila sve svoje boće, Mardušić "valjao" izvan igrališta, a Lukšić s dvije preostale boće postavio konačnih 10:10.

Već prve tehničke discipline stvari su vratile na početak odnosno na 6:6. Živolić je bio bolji od Mardešića za četiri boće, a Guštin i Benolić se nisu odvajali u svih pet minuta trke brzinskog izbijanja pa je i najrealnije da je završilo podjelom bodova. Ništa se nije promijenilo ni nakon preciznog izbijanja, koje je bilo ispod prosjeka. Osim Tadića, ostali su bili poprilično loši. Celija je pogodio samo prvu poziciju sve do samog kraja, kada je s još dva pogotka, kada je ionako se bilo gotovo, donekle uljepšao rezultat.

Porečani preokrenuli

Na susjednom terenu Barlian se revanširao Špeliću za pobjedu u "pojedincu". Oba su pogodila samo dva puta, samo što je drugi pogodak Barliana nosio poen više pa je u zaslužio pobjedu. Prednost Pule pred zadnju fazu donijeli su, sasvim očekivano Živolić i Benjamin Guštin u štafeti, što je značilo da je domaćinu bila dovoljna pobjeda i neriješeni rezultat u zadnje četiri igre, odnosno sveukupni remi, zbog boljeg mjesta u regularnom djelu sezone.

Izjednačeno je krenulo na tri staze, trojke su od početka bile na strani Istre, a visokih 10:0 nakon 60 minuta igre, govori tome u prilog, a krajnjih 3:13 sve potvrđuje. U krugu su se sastali, po treći put na istom susretu, Špelić i Barlian, i u neizvjesnoj završnici pobjeda je pripala Špeliću. Barlian je imao vodstvo do samog kraja, i kada je potrošio zadnju boću na semaforu je bilo 22:20.Preostale tri boće, nakon prvog promašaja, Špelić je pretvorio u tri poena za konačnih 22:23. Tada je bilo jasno da se pobjednički pokal približio porečkoj klupi jer pulski par u krugu više nije imao snage pratiti Smolicu i Lukšića, a ista stvar je bila i u stazi gdje se igrala pojedinačna igra između Percana i Tadića.