Istra 1961
Rođeni Puljanin napokon je dočekao prvoligaški debi za "svoj" klub. "Jako je teško sjediti na klupi i čekati priliku"
Jan Paus-Kunšt (Snimio Ivo Čagalj / Pixsell)
Tko čeka, taj dočeka, pa tako je i Jan Paus-Kunšt u posljednjem kolu netom okončane sezone dočekao priliku da u dvoboju za prvoligaške bodove stane na gol Istre 1961. Prethodno je, u tri posljednje godine, prikupio četiri nastupa u Hrvatskom kupu, da bi u Varaždinu napokon upisao i prvenstveni debi te postao 408. igrač koji je u njihovih 20 sezona provedenih u najjačem domaćem rangu branio boje Zeleno-žutih.
Sazrijevanje
- S psihološke strane jako je teško toliko sjediti na klupi i čekati priliku. U situaciji kad znaš da za vikend nećeš igrati, nije jednostavno svaki dan doći na trening i odraditi ga na maksimalnom nivou. Teško se motivirati, ali nastojiš vjerovati i biti dosljedan u onome što radiš. Gledaš biti ispravan, miran sam sa sobom i čekati, jer jedino što te može spasiti je strpljenje te si ne smiješ dozvoliti da padneš u glavi - nadovezao se rođeni Puljanin Jan Paus-Kunšt, Perojac po ocu i purger po majci. - Nije to uvijek lako te bude trenutaka kad se pojavi i mala nervoza, ali profesionalci smo i to nam je u opisu posla. Mogao sam se sto puta ljutiti, možda ući i u neki sukob, ali uvijek sam nastojao ostati stabilan jer sam bio svjestan da bih tako, dugoročno gledano, naštetio prvenstveno samom sebi. Srećom, nikad nisam bio takav niti volim vidjeti igrače koji pokazuju ljutnju te sam uvijek nastojao zadržati unutarnji mir, koji je bitan da igrač u određenim situacijama ne "pukne". Svjestan sam da se u nogometu puno stvari moraju poklopiti, a meni se nije otvaralo, no i dalje vjerujem da posjedujem određenu kvalitetu te da nisam bez razloga toliko godina u Istri 1961.
Potvrdio je to i u Varaždinu gdje je u početku bio malo "stisnut", ali kad se opustio prometnuo se u najistaknutijeg pojedinca pulske momčadi.
- Trebalo mi je malo da uđem u utakmicu. Tako je to s nama golmanima, treba nam 10-ak minuta da osjetimo ritam ili da odmah na početku upišemo jednu obranu. Usto, sve mi je nekako bilo novo, a nakon što sam toliko dugo čekao priliku, bilo je i malo psihološkog pritiska. Otud i dvije pogreške u segmentu koji mi ide dobro te bih se usudio reći kako mi igra nogom nije nimalo strana, ali brzo sam se oslobodio. Uostalom, nisam više dijete, sazrio sam u nekim stvarima i izvukao sam to na najbolji mogući način - istaknuo je Paus-Kunšt, osvrnuvši se i na vremenske (ne)prilike koje su ih dočekale u Varaždinu. - Bilo je iznimno toplo, a kako nam se organizam još nije bio privikao na takve visoke temperature, uz jak tempo koji je bio u jednom trenutku sam u prvom poluvremenu "hvatao" zrak. Baš nemam sreće s vremenom u Varaždinu jer kad sam prije dvije godine branio u Kupu, bila je to utakmica koju sam odradio po najhladnijem vremenu u dosadašnjoj karijeri.
