Obilježena 70. godišnjica od osnutka nogometnog kluba

(M. MIJOŠEK)

Bila je to prigoda da predsjednik kluba Edvard Ribarić podsjeti na uspjehe kluba i brojne igrače * Iznimno ponosan na nagradu "Branko Dobrila" je Vedran Radman, stalni prvotimac prve momčadi iako je još junior

Svečanom sjednicom porečkog Nogometno kluba Jadran jučer je u hotelu Valamar Diamant obilježena 70. godišnjica osnutka nogometnog kluba. Pred više od 300 uzvanika govorilo se o povijesti, sadašnjosti i budućnosti nogometa u Poreču koje je od prvog dana objedinjen pod imenom Jadran. Bilo je to 24. listopada 1948. godine kada je osnovana nogometna sekcija gimnastičkog kluba Jadran, a onda se 23. veljače1953. godine nogomet osamostalio.

Trenutni predsjednik kluba Edvard Ribarić podsjetio je sve prisutne upravo na te dane, dane osnivanja kluba i prvih koraka. Nažalost nitko od osnivača kluba više nije živ, a trenutno najstariji živući član kluba koji je 1953. godine bio tajnik kluba i predsjedavajući na Skupštini kada se Jadran osamostalio je 91-godišnji Marijan Vukušić koji trenutno živi u Zagrebu i zbog zdravstvenih razloga nije bio prisutan u Poreču.

Nagrada "Branko Dobrila"

Plaketu za doprinos i rad u klubu dobio je Mariano Marion kao najstariji predsjednik kluba te Stanko Hautz predsjednik Jadrana, ali i bivši sudac vrhovnog suda Hrvatske, član izvršnog odbora HNS-a. Svoje mjesto među nagrađenima su našli i Marko Kepčija i Zdenko Belička koji su kao volonteri bili stalno na usluzi kluba. Također je nagrađen klub navijača Šajeta Boysi za koje smo saznali da su se mogli zvati Rabašpanja Ultras te brojni manji i veći sponzori Jadrana koji dugi niz godina prate i pomažu radu kluba.

Poseban pljesak pripao je prvom dobitniku nagrade „Branko Dobrila“ koja se od ove godine dodjeljuje igraču poniklom u Jadranu koji vrednuje sve ono što je pokojni Branko zastupao u nogometu odnosno na treningu. Iznimno ponosan na tu nagradu je Vedran Radman, stalni prvotimac prve momčadi iako je još junior.

Od igrača koji su ponikli u Jadranu , a u svijetu nogometa su pokazali određenu vrijednost su Dean Mostahinić koji je još kao junior postao igrač Dinama no nikad nije zaigrao za njega već je poslan na posudbu u Dubrovnik da bi nakon toga bio član Novog Sada, Slobode Tuzla te prvoligaša iz Belgije. Marčelo Širol bio je po riječima predsjednika Ribarića pakleni igrač, ali je poginuo u automobilskoj nesreći u Australiji 1970. godine. Vrijedni spomena su i Dean Bonaca, Dalibor Šuran i Franjo Ereiz koji imaj najviše nastupa za Jadran s tom razlikom što Ereiz nije baš nikada nastupao ni za jedan drugi klub. Mate Miloš i Simon Sluga još su uvijek u svijetu profesionalnog nogometa. Poseban osvrt zaslužuje Neven Bodetić kao jedini igrač Jadrana sa pozivom u reprezentaciju. Dogodilo se to 1987.godine kada je mlada reprezentacija pod vodstvom Mirka Jozića krenula na Svjetsko prvenstvo u Čile. Svi znamo kako je završilo, a Bodetić nas je podsjetio što je tome prethodilo. (Boris VIDULIN)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU