OD SVOJE ŠESTE GODINE U ISTRI 1961 - Hisa Ramadani (D. MEMEDOVIĆ)
U četvrtak je Ivan Prelec, trener Istre 1961, svojim novim pulenima servirao dvostruki program, a petak je donio reprizu. Odradili su "zeleno-žuti" jutarnji trening na štinjanskom Fortinu, kojem su se predvečer ponovno vratili i nastavili tamo gdje su stali. Radi se naporno, po velikim vrućinama, ali atmosfera je više nego dobra i svi igrači bez pogovora izvršavaju zadatke koje pred njih postavlja trener i članovi njegovog stručnog stožera. Vuku oni za kojima je već popriličan broj odrađenih priprema, ali ne zaostaju ni oni koji tek kucaju na vrata nogometnog profesionalizma.
U ovu potonju skupinu spada i Hisa Ramadani, kojem su ovo treće pripreme što ih odrađuje s Istrom 1961, ali za razliku od prethodna dva pripremna ciklusa, u ovaj je ušao s ponešto prvoligaških minuta u nogama. Naime, kapetan juniorske zeleno-žute družine za prvu je momčad debitirao u 35. kolu nedavno završene sezone, kad je na Poljudu odigrao kompletnu utakmicu, nakon čega je u sljedećem kolu, na "Drosini" protiv Rudeša, na terenu proveo završnih 15-ak minuta.
- Da ću zaigrati protiv Hajduka saznao sam pod tušem nakon posljednjeg treninga, na kojem se ozlijedio Rimane. Priznajem da sam bio malo impresioniran, ali pomogla mi je činjenica što na stadionu nije bilo gledatelja, pa samim tim nije bilo toliko napeto i lakše sam prebrodio tu početnu tremu. Sigurno da bi bila drugačija priča da se na tribinama okupila Torcida i stvorila atmosferu kako to ona već zna, prisjetio se Hisa Ramadani. - Nogomet se igra zbog gledatelja i definitivno je na toj utakmici nedostajao određeni gušt, ali tako se poklopilo. I u prvom dijelu sezone, kad sam utakmicu protiv Hajduka prosjedio na klupi za rezerve, zbog kazne se ona igrala na praznom Poljudu. Srećom, mi u Puli nismo imali takvih problema pa kad sam protiv Rudeša upisao svoj domaći prvoligaški debi, bilo je to pred publikom i to je za mene bio stvarno poseban osjećaj. Ipak sam ja dijete ovog kluba, u njemu sam od svoje šeste godine, nigdje nisam odlazio i normalno da mi je bilo drago što sam dobio priliku da zaigram za prvu momčad.