Ove me godine, iskreno, privukla dužina staze, priča o Uljaniku i njegova tužna sudbina. Taman da povratak trčkaranju bude simboličan, rekla je Ksenija Mezgec Joka

Više do stotinu trkača, predvođenih s 20-ak djece na čelu kolone, otrčalo je jučer revijalnu 37. Trku Uljanika koju je i ove godine, u dogovoru sa stečajnim upraviteljima Uljanika, organizirao DSR Maraton Uljanik. Želja je organizatora bila omogućiti djeci da otrče ovu tradicionalnu pulsku utrku, a ujedno kod odraslih evocirati lijepe uspomene na zlatno doba pulskog brodogradilišta i sve ono što su to brodogradilište pa i sama trka, koja se uvijek organizirala u listopadu, značili Puli i Puljanima.

 Emotivni kilometri

Start je bio ispred masline na Uljanik Otoku, baš kao što se startalo godinama unazad, a nakon dijela unutar samog brodogradilišta, trkači su izašli na bulevar i po nogostupu uz zidine Uljanika, stigli opet na glavni ulaz pa do masline na Otoku i nakon okreta krenuli prema cilju koji je ponovno bio ispred Upravne zgrade Uljanika. Bila su to četiri vrlo emotivna kilometra.

Iako to nije bila klasična utrka na osam kilometara i s pobjednicima (i pobijeđenima), ovako veliki odaziv Puljana, ali i trkača iz drugih dijelova Istre, pa čak i iz Slovenije, oduševio je organizatore.

- Što reći?! Bilo je doista predivno, sve je ispalo jako, jako lijepo, završilo je bez greške, baš onako kako smo si zacrtali. Izgledalo je sve kao prava trka, samo se nije trčalo osam, nego četiri kilometra i nisu se dijelile medalje, ali je na cilju bilo okrijepe i puno pozitive, rekao nam je Ozren Rnjak iz DSR Maraton Uljanika.

Jučer je do Pule potegnula i četveročlana obitelj Markovič iz Ljubljane, inače i sami članovi DSR-a Maraton Uljanika, a zauzvrat će Puljani iduće nedjelje trčati na njihovom Ljubljanskom maratonu.

 Tomić i Rnjak

Ovogodišnjoj simboličnoj utrci odazvali su se i brojni individualci te članovi drugih klubova, među kojima i pulskog DSR-a Run&Fun čija je članica Ksenija Mezgec Joka ovom utrkom prekinula višegodišnju pauzu.

- Iako nisam pune dvije godine trčala, vidjela sam na stranicama DSR-a Maraton Uljanika da će se održati revijalna utrka. Emocije prema Uljaniku su uvijek velike, simbol grada, radnika, brodogradnje, Istre... Trčala sam i u osnovnoj i u srednjoj školi, ne previše, uvijek za gušt! I dijete mi je nogomet počelo igrati upravo u Uljaniku, tako da… Ove me godine, iskreno, privukla dužina staze, priča o Uljaniku i njegova tužna sudbina. Taman da povratak trčkaranju bude simboličan, kaže kroz smijeh Ksenija uz veliko hvala prijateljici Tanji iz Rovinja koja je bila glavni "krivac" za Ksenijin dolazak na trku, uz nezaobilaznu ekipu R&F i, naravno, kaže Ksenija, legendarnog Ozija! Inače, zanimljivo je da su i na ovoj 37. utrci sudjelovali Mato Tomić i Ozren Rnjak, koji su dosad istrčali svih 37 trka Uljanika.

Povezane vijesti

• Svjetleći divovi ne svijetle
• Hrvatska brodogradnja želi uvoziti radnu snagu
• Uljanikova knjiga narudžbi vrijedi milijardu eura