Mladi borci Trojana

Tutić: "Najavio sam nokaut i održao obećanje", Pavlović već razmišlja o profesionalnom debiju

| Autor: Ivica Cerovac
(Snimila Nina Ljubić)

(Snimila Nina Ljubić)


Jedini "stranac" među šestoricom članova Trojana koji su nastupili u pulskoj Areni na borilačkoj priredbi Brave 108 bio je Amil Tutić. Rođen prije 21 godine u Bihaću, Tutić je svoju MMA karijeru odlučio graditi pod paskom Zelga Galešića i nakon što je u nju krenuo porazom, nanizao je tri pobjede, a posljednja njegova žrtva bio je Ivan Kiš iz Pakraca, kojeg je u Areni svladao nokautom nakon dvije minute i 49 sekundi borbe u prvoj rundi.

- Pripremili smo više stvari, ali da budem iskren, očekivao sam da ću ga završiti desnom rukom jer smo na tome najviše radili na treninzima. No, nokaut je nokaut, najavio sam ga i održao sam obećanje. Koljeno je idealno sjelo i nije bilo potrebe da dovršavam protivnika u parteru, jer sam odmah vidio da je to kraj. Ipak ja dolazim iz kickboxinga, gdje sam odradio preko 60 borbi i u stojećem položaju opasnost od mene prijeti sa svih strana, i od ruku i od nogu - rekao je Amil Tutić, koji nije neokrznut izišao iz kaveza. - Primio sam nekoliko udaraca te mi je čak i drago što se borba na taj način odvijala, da sam i to osjetio. Usto smo se malo i hrvali, pa mogu reći da sam prošao svaki segment slobodne borbe. Ukupno gledano, prezadovoljan sam svime, pa tako i atmosferom. Došlo je puno mojih navijača, imao sam odličnu podršku u Areni te sam ponosan i na njih i na sebe.

Podrške nije izostalo niti u prvoj borbi večeri u kojoj je Roni Pavlović prekidom nakon dvije minute i 19 sekundi borbe u prvoj rundi svladao Nejca Ruprehta. Nije izostalo niti suza, a za njih je bila zadužena majka 18-godišnjeg "trojanca".

- Plakala je mama već u petak na službenom sučeljavanju, pa naravno da je plakala i na dan borbe, ali morala je doći u Arenu jer mi je to obećala. Nikad me dosad nije uživo gledala i nije joj bilo lako, a na meni je bilo da što prije sve riješim u kavezu, kao bi se ona što kraće brinula. Usto, što borba kraće traje, manje su šanse da se ozlijedim i na kraju je sve prošlo idealno te sam u nedjelju odmorio, a u ponedjeljak opet bio na treningu - otkrio nam je Roni Pavlović. - Što se tiče same borbe, ja nikad nisam zadovoljan svojom izvedbom te se s te strane nije ništa promijenilo. Znam koliko sam kvalitetan te samim tim i znam da nisam pokazao puno toga što mogu. Uvijek može bolje, a ovom sam prilikom radio neke sitne greške koje moram popraviti, kako u ground and poundu, tako i u rušenjima. Da sam to bolje odradio, borba bi možda trajala samo 20 sekundi, dok sam ovako morao odraditi dodatne dvije minute na putu do 17. pobjede u svojoj 17. amaterskoj borbi. Polako mi se snovi ostvaruju i sretan sam zbog toga, no očekujte me još puno boljeg u narednim borbama. Vjerujem da će sljedeća biti krajem godine, a ako Zelg da, nadam se i svom profesionalnom debiju.

Povezane vijesti










Trenutno na cestama