(Foto Istra 1961)
Nogometaši Istre 1961 su 18. godinu u nizu slavili u šesnaestini finala Hrvatskog kupa, ali za pronaći uvjerljivu predstavu na tragu 5:0 s kojima su u utorak u Krapini preskočili domaći Zagorec, morat će se još malo dublje "zagrepsti" u povijest. Bilo je to u sezoni 2004/2005, kad su Zeleno-žuti u susjedskom derbiju sa 6:1 svladali Rudar u Labinu, a potom su uslijedila četiri uzastopna poraza u šesnaestini finala, od zagrebačkog ZET-a, Hrvaca, Podravine iz Ludbrega i Karlovca. Lani se kobnim u osmini finala pokazao Kurilovec, no ove su godine navijači pulskog prvoligaša bili pošteđeni nepotrebnog nerviranja.
- Nakon prošle godine pušemo i na hladno te nam je pristup bio kakav i doliči profesionalcima. Ulazak u ovakve utakmice uvijek je zahtjevan, no nismo domaćinu dali ništa i imali smo potpunu kontrolu u svakom segmentu, a niti kod 5:0 nismo stali, već smo i dalje tražili novi gol. Jednostavno, to je pristup kakav moraš imati u ovakvim utakmicama jer ako rano ne riješiš pitanje pobjednika, možeš se dovesti u probleme, kao što se Hajduk skoro doveo. Sve se treba riješiti u prvih pola sata - rekao je Jan Paus-Kunšt, golman Istre 1961. - Zagorec je dobra momčad s dobrim trenerom, igraju nogomet sličan našem te ne napucavaju loptu. Imali su par svojih situacija što je i normalno jer bez obzira na razliku u kvaliteti ne možeš odraditi 90 minuta bez da te protivnik ugrozi, no nisu ništa konkretno stvorili. Najopasniji im je bio šut s ruba kaznenog prostora koji je skoro završio u rašljama, ali ispratio sam ga premda nije bilo potrebe za intervencijom jer je lopta završila pored gola. Bilo je to kod 2:0 i primljeni pogodak lako je mogao stvoriti paniku, ali i da je lopta bila preciznija ne bi me iznenadila, a potom smo mogli i uvjerljivije slaviti, no kvalitetni domaći golman se razbranio.
Maksimalno ozbiljan pristup u Krapini sigurno ima svoje poveznice s gorkom pilulom ispijenom lani u Kurilovcu, no svoje prste u njemu definitivno ima i Javier Cabello.
- Trener ne dopušta ni minimalni prostor za bilo kakvo opuštanje. Gleda svaki detalj, sve prati i puno zahtijeva, ali zato su i rezultati takvi kakvi jesu, a igra nam je dobra. Usto, premda nam je momčad mlada i svi stalno ističu naše neiskustvo, nakon dugo vremena osjetim među igračima pobjednički mentalitet, a to je jako bitno. Pritom nismo na svom maksimumu, još uvijek rastemo i bit ćemo sve bolji i bolji - nije dvojio Paus-Kunšt. - Slijedi nam drugu godinu za redom Neretva, ali za razliku od lani kad smo gostovali u Metkoviću, sada ćemo igrati na Drosini. Prošle godine bila je jako teška utakmica premda smo je odradili skoro u najjačem sastavu, tvrda do samog kraja i mogla je otići na obje strane. Neće nam biti lako ni ove godine, ali s ovakvim pristupom vjerujem da ćemo bez previše problema izboriti četvrtfinale.